Ukrajinska kriza

Šta će se dalje odvijati?

  • Rusi samo brane Donbas

    glasova: 13 22,8%
  • Rusi uzimaju još neke delove Ukrajine

    glasova: 27 47,4%
  • Rusi osvajaju čitavu Ukrajinu

    glasova: 11 19,3%
  • Treći svetski rat

    glasova: 6 10,5%

  • Ukupno glasova
    57
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

HISTORIJSKI KORIJENI SUKOBA RUSIJE I UKRAJINE​

Putinov koncept 'ruskog svijeta': Zapad je egzistencijalna prijetnja ruskoj pravoslavnoj civilizaciji​

Britansko-njemački historičar Orlando Figes, stručnjak za Rusiju, razmatra historijske razloge koji objašnjavaju sukob u koji​


Da vidimo malo ko je taj krelac i NWO korisni idiot:


Orlando Figes​

https://en.wikipedia.org/wiki/Orlando_Figes
Figes described himself as "a Labour Party supporter and 'a bit of a Tony Blair man'

Dakle jos jedan isprdak Tonija Blera...:dosadno:


...
 
Ukrajina je bila posebno osjetljiva na invaziju stranaca. Bio je to granični kraj između Ruskog Carstva i Zapada (ime joj potiče od ruske riječi "okraina", što znači "periferija" ili "pogranična zemlja") i imala je snažne hkistorisjke veze s poljsko-litvanskim savezom. Ukrajina je takođe služila kao kanal za zapadnjačke ideje i kulturu u Rusiji, uticaj koji ju je učinio vrijednom, ali opasnom za rusku autokratsku državu. Odvajanje Ukrajine od Rusije, glavni prioritet Nijemaca u oba svjetska rata, bio je najbolji i jedini način da se uništi Rusija kao “velika sila”.

Po dolasku na dužnost, 2000., Putinov je cilj bio vratiti Rusiju kao "veliku silu" ponovnom izgradnjom državne ekonomije i izazivanjem "unipolarnog svijeta" kojim dominira Amerika. Renacionalizirajući naftne i medijske kompanije oligarha, koji su svoje bogatstvo izgradili u korumpiranom pravnom haosu u Jeljcinovim godinama, Putinova vlada je prikupila goleme ratne devizne rezerve od izvozne prodaje plina i nafte. Do 2007. ove su rezerve kapitala bile među najvećima u svijetu. Oni su mu omogućili vođenje asertivnije vanjske politike uz istovremeno održavanje prihvatljivog životnog standarda za većinu ruskog stanovništva koje je naviklo stezati pojas u “patriotske” svrhe.

Putin je iznio svoj plan u žestokom napadu na američku globalnu dominaciju na godišnjoj konferenciji o sigurnosti u Münchenu 10. februara 2007. Širenje NATO-a na istok bila je "ozbiljna provokacija" protiv Rusije, koja više neće igrati po starim međunarodnim pravilima. Od tog trenutka Putin je sve više govorio o „rusofobiji“ Zapada, o njegovim „dvostrukim standardima“ i „licemjerju“ i „nepoštovanju“ koje je pokazao Zapad prema Rusiji nepriznavanjem njezinih zabrinutosti.

Velik dio toga bio je ukorijenjen u retorici panslavenskih nacionalista iz 19. stoljeća, čija se antizapadna ideologija temeljila na mitu o “ruskoj duši” i njezinim “duhovnim vrijednostima” kao kontrapunktu materijalizmu Zapada. Njihovo antizapadnjaštvo bilo je pojačano dubokim osjećajem nepravde u odnosu na način na koji je Zapad tretirao Rusiju tokom Krimskog rata (1853-56). Proturuski anglo-francuski savez, tvrdili su na način koji će danas zvučati poznato, da slijede svoje vlastite imperijalne interese, prikriveni pretvaranjem odbrane “slobode” od ruske agresije. Stali su na stranu Turaka protiv Rusije. U činu oružane diplomatije sličnom Putinovoj danas u Ukrajini, car Nikolaj 1. okupio je svoje trupe na turskim balkanskim teritorijima kako bi prisilio sultana da promovira interese Rusije u Crnom moru i Svetoj zemlji, gdje su pravoslavci bili u ratu s Francuzima i podržao katolike u vezi sa pristupom Svetim mjestima.

Nakon poraza Rusije na Krimu, kada su je zapadne sile podvrgle ponižavajućem miru, panslavenski mislioci počeli su tvrditi da je Zapad egzistencijalna prijetnja ruskoj pravoslavnoj civilizaciji. “Evropa,” tvrdio je Nikolaj Danilevski 1869., “nije samo strana za nas, nego čak i neprijateljska; njeni interesi ne mogu biti isti kao naši, a u većini slučajeva bit će suprotstavljeni našim.”
Putin se nadovezao na te ideje u svom konceptu “ruskog svijeta” (Russkii mir), konceptu koji je pridodao odbrani “tradicionalnih ruskih vrijednosti” unutar granica bivšeg Sovjetskog Saveza. Ideju o “ruskom svijetu” promovirao je patrijarh pravoslavne crkve kako bi promovirao svoju duhovnu baštinu iz Kijevske Rusije, vezu prekinutu nezavisnošću Ukrajine; ali ga je prigrabio Putin, koji ga je koristio kao ogranak svoje vanjske politike od 2012. godine.
“Ruski svijet”, rekao je, bio je “porodica” Slavena, Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa, koji su dijelili zajedničku historiju, vjeru, jezik i kulturnu baština iz Kijevske Rusije, prve “ruske” države, između 9. i 13. stoljeća. To je bila slaba historijska osnova na kojoj je Putin opravdavao svoje intervencije u Ukrajini i Bjelorusiji. Nije o njima razmišljao kao o stvarnim i suverenim državama, već kao o mlađim članovima “ruskog svijeta”.
Ukrajina je bila bojno polje za ovaj "sukob civilizacija" (kako je to sam Putin rekao) između Rusije i Zapada. Zemlja je historijski bila podijeljena između svojih zapadnih regija, koje su bile dio Poljsko-Litvanskog saveza, a zatim Austro-Ugarskog Carstva, gdje se naširoko govori ukrajinski i istočnih regija Ukrajine, gdje je ruski bio dominantan jezik. Nakon 1991. nijedna ukrajinska vlada nije mogla zemlju približiti Rusiji ili Zapadu bez opasnosti od građanskog rata.
Ravnotežu su narušila dva događaja. Prvi je bio Putinov dugoročni plan, koji je dobio zamah nakon 2012., da uključi Ukrajinu u Evroazijsku ekonomsku uniju s Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom. Putin je zamislio da će Evroazijska unija jednog dana prerasti u nešto poput Evropske unije pod ruskim vodstvom, evroazijski blok za suprotstavljanje Zapadu. Druga je bila Majdanska revolucija 2013-14., narodni ustanak protiv proruske Janukovičeve vlade nakon što se povukla iz pregovora za Sporazum o pridruživanju s EU.
d47fbafb4fee1bed47f0b14b2e88cc71.jpg


Kremlj je revoluciju vidio kao protuzakoniti udar opozicionih stranaka koje je pomagao i podržavao Zapad. Njegovi mediji konstantno su tretirali nacionalističku ukrajinsku vladu koja je zamijenila Janukoviča kao "huntu" koju podupiru "neonacisti" i "fašisti", što je bila gruba propagandna taktiku za pozivanje na ruske nacionalističke osjećaje ukorijenjene u sjećanju na rat kada su neki Ukrajinci surađivali s Nijemcima.
Moskva je optužila Kijev da prijeti “genocidom” nad Rusima u Ukrajini (alarmistička tvrdnja koja se temelji na loše prosuđenoj odluci parlamenta u Kijevu da ukine zakon koji štiti ruski i druge manjinske jezike). U kremaljsku verziju događaja spremno su povjerovali uglavnom u Donbasu i Krimu, čija bi aneksija bila opravdana historijskom obavezom Rusije da štiti njihova prava.
Tokom cijelog ovog rata, koji sada tutnji već osam godina, Putin je insistirao da se Rusi ne bore toliko protiv same Ukrajine koliko protiv Zapada, u obliku NATO-a, na ukrajinskom tlu. U julu prošle godine napisao je poduži članak u kojem je tvrdio da su Ukrajinu, historijskog brata Rusije, njezini nacionalistički lideri i zapadne sile naoružavale u ruskog neprijatelja.
Njegov ton je bio militan: “Najviše odvratno je to što su Rusi u Ukrajini prisiljeni ne samo negirati svoje korijene, generacije svojih predaka, već i vjerovati da je Rusija njihov neprijatelj. Ne bi bilo pretjerano reći da je put prisilne asimilacije, formiranja etnički čiste ukrajinske države, agresivne prema Rusiji, po svojim posljedicama usporediv s upotrebom oružja za masovno uništenje protiv nas.

Zbog toga je, prema vlastitom mišljenju, skupio svoje trupe na granicama Ukrajine da okupira Donbas, ako bude potrebno, prije nego što ga povrate kijevske snage, naoružane i ohrabrene od strane NATO-a. Samo osiguranjem svoje autonomije kroz sporazume iz Minska ili držanjem Donbasa u stanju zamrznutog sukoba, Kremlj se može nadati da će zaustaviti Ukrajinu od pridruživanja NATO-u ili EU-u u sadašnjem obliku.
Sporazumi iz Minska ostaju najbolja i jedina nada za rješavanje ove krize bez većeg rata. To bi značilo demilitarizaciju istočnih regija, čime bi se dobila autonomija unutar decentralizirane, ali suverene Ukrajine. U posljednjih sedam godina postignut je mali napredak u pregovorima, a Putin je sve više frustriran beskompromisnim stavom vlade aktuelnog ukrajinskog premijera Zelenskog, koja, pod pritiskom svoje nacionalističke baze, sada svaki sporazum u obliku prihvatljivom za Rusiju vidi kao čin izdaje Ukrajine.
To je razlog za Putinovo gomilanje trupa na ukrajinskoj granici: to je demonstracija snage, čin oružane diplomatije, da se izvrši pritisak na Ukrajinu.
Ništa od ovoga nije bilo važno u Sovjetskom Savezu, gdje su Rusija i Ukrajina bile republike u višenacionalnoj federaciji gdje su granice bile umjetne konstrukcije. Kada je Nikita Hruščov poklonio Krim Ukrajini 1954. godine, za proslavu tristote godišnjice unije između Rusije i Ukrajine, niko tome nije pridavao veliki značaj. Danas je SSSR daleka uspomena. Veze između Rusa i Ukrajinaca, koje su ujedinjavale porodice, zajednice i industrija su se istrošile, a u rukama nacionalističkih vođa s obje strane, granice između njih postale su oznake etničkog sukoba, borbe za krv i tlo koja prijeti da postane rat punih razmjera.


Da vidimo tu silu i brojnost desnog sektora:

d47fbafb4fee1bed47f0b14b2e88cc71.jpg



Pa više okupi ovaj naš Savo u borbi protiv bagera i za cvece i drvece...:dosadno:


...
 
Ukrajina je bila posebno osjetljiva na invaziju stranaca. Bio je to granični kraj između Ruskog Carstva i Zapada (ime joj potiče od ruske riječi "okraina", što znači "periferija" ili "pogranična zemlja") i imala je snažne hkistorisjke veze s poljsko-litvanskim savezom. Ukrajina je takođe služila kao kanal za zapadnjačke ideje i kulturu u Rusiji, uticaj koji ju je učinio vrijednom, ali opasnom za rusku autokratsku državu. Odvajanje Ukrajine od Rusije, glavni prioritet Nijemaca u oba svjetska rata, bio je najbolji i jedini način da se uništi Rusija kao “velika sila”.

Po dolasku na dužnost, 2000., Putinov je cilj bio vratiti Rusiju kao "veliku silu" ponovnom izgradnjom državne ekonomije i izazivanjem "unipolarnog svijeta" kojim dominira Amerika. Renacionalizirajući naftne i medijske kompanije oligarha, koji su svoje bogatstvo izgradili u korumpiranom pravnom haosu u Jeljcinovim godinama, Putinova vlada je prikupila goleme ratne devizne rezerve od izvozne prodaje plina i nafte. Do 2007. ove su rezerve kapitala bile među najvećima u svijetu. Oni su mu omogućili vođenje asertivnije vanjske politike uz istovremeno održavanje prihvatljivog životnog standarda za većinu ruskog stanovništva koje je naviklo stezati pojas u “patriotske” svrhe.

Putin je iznio svoj plan u žestokom napadu na američku globalnu dominaciju na godišnjoj konferenciji o sigurnosti u Münchenu 10. februara 2007. Širenje NATO-a na istok bila je "ozbiljna provokacija" protiv Rusije, koja više neće igrati po starim međunarodnim pravilima. Od tog trenutka Putin je sve više govorio o „rusofobiji“ Zapada, o njegovim „dvostrukim standardima“ i „licemjerju“ i „nepoštovanju“ koje je pokazao Zapad prema Rusiji nepriznavanjem njezinih zabrinutosti.

Velik dio toga bio je ukorijenjen u retorici panslavenskih nacionalista iz 19. stoljeća, čija se antizapadna ideologija temeljila na mitu o “ruskoj duši” i njezinim “duhovnim vrijednostima” kao kontrapunktu materijalizmu Zapada. Njihovo antizapadnjaštvo bilo je pojačano dubokim osjećajem nepravde u odnosu na način na koji je Zapad tretirao Rusiju tokom Krimskog rata (1853-56). Proturuski anglo-francuski savez, tvrdili su na način koji će danas zvučati poznato, da slijede svoje vlastite imperijalne interese, prikriveni pretvaranjem odbrane “slobode” od ruske agresije. Stali su na stranu Turaka protiv Rusije. U činu oružane diplomatije sličnom Putinovoj danas u Ukrajini, car Nikolaj 1. okupio je svoje trupe na turskim balkanskim teritorijima kako bi prisilio sultana da promovira interese Rusije u Crnom moru i Svetoj zemlji, gdje su pravoslavci bili u ratu s Francuzima i podržao katolike u vezi sa pristupom Svetim mjestima.
5d3c3cb62395e03217a18dd288403c30.jpg

Nakon poraza Rusije na Krimu, kada su je zapadne sile podvrgle ponižavajućem miru, panslavenski mislioci počeli su tvrditi da je Zapad egzistencijalna prijetnja ruskoj pravoslavnoj civilizaciji. “Evropa,” tvrdio je Nikolaj Danilevski 1869., “nije samo strana za nas, nego čak i neprijateljska; njeni interesi ne mogu biti isti kao naši, a u većini slučajeva bit će suprotstavljeni našim.”
Putin se nadovezao na te ideje u svom konceptu “ruskog svijeta” (Russkii mir), konceptu koji je pridodao odbrani “tradicionalnih ruskih vrijednosti” unutar granica bivšeg Sovjetskog Saveza. Ideju o “ruskom svijetu” promovirao je patrijarh pravoslavne crkve kako bi promovirao svoju duhovnu baštinu iz Kijevske Rusije, vezu prekinutu nezavisnošću Ukrajine; ali ga je prigrabio Putin, koji ga je koristio kao ogranak svoje vanjske politike od 2012. godine.
“Ruski svijet”, rekao je, bio je “porodica” Slavena, Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa, koji su dijelili zajedničku historiju, vjeru, jezik i kulturnu baština iz Kijevske Rusije, prve “ruske” države, između 9. i 13. stoljeća. To je bila slaba historijska osnova na kojoj je Putin opravdavao svoje intervencije u Ukrajini i Bjelorusiji. Nije o njima razmišljao kao o stvarnim i suverenim državama, već kao o mlađim članovima “ruskog svijeta”.
Ukrajina je bila bojno polje za ovaj "sukob civilizacija" (kako je to sam Putin rekao) između Rusije i Zapada. Zemlja je historijski bila podijeljena između svojih zapadnih regija, koje su bile dio Poljsko-Litvanskog saveza, a zatim Austro-Ugarskog Carstva, gdje se naširoko govori ukrajinski i istočnih regija Ukrajine, gdje je ruski bio dominantan jezik. Nakon 1991. nijedna ukrajinska vlada nije mogla zemlju približiti Rusiji ili Zapadu bez opasnosti od građanskog rata.
Ravnotežu su narušila dva događaja. Prvi je bio Putinov dugoročni plan, koji je dobio zamah nakon 2012., da uključi Ukrajinu u Evroazijsku ekonomsku uniju s Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom. Putin je zamislio da će Evroazijska unija jednog dana prerasti u nešto poput Evropske unije pod ruskim vodstvom, evroazijski blok za suprotstavljanje Zapadu. Druga je bila Majdanska revolucija 2013-14., narodni ustanak protiv proruske Janukovičeve vlade nakon što se povukla iz pregovora za Sporazum o pridruživanju s EU.
d47fbafb4fee1bed47f0b14b2e88cc71.jpg


Kremlj je revoluciju vidio kao protuzakoniti udar opozicionih stranaka koje je pomagao i podržavao Zapad. Njegovi mediji konstantno su tretirali nacionalističku ukrajinsku vladu koja je zamijenila Janukoviča kao "huntu" koju podupiru "neonacisti" i "fašisti", što je bila gruba propagandna taktiku za pozivanje na ruske nacionalističke osjećaje ukorijenjene u sjećanju na rat kada su neki Ukrajinci surađivali s Nijemcima.
Moskva je optužila Kijev da prijeti “genocidom” nad Rusima u Ukrajini (alarmistička tvrdnja koja se temelji na loše prosuđenoj odluci parlamenta u Kijevu da ukine zakon koji štiti ruski i druge manjinske jezike). U kremaljsku verziju događaja spremno su povjerovali uglavnom u Donbasu i Krimu, čija bi aneksija bila opravdana historijskom obavezom Rusije da štiti njihova prava.
Tokom cijelog ovog rata, koji sada tutnji već osam godina, Putin je insistirao da se Rusi ne bore toliko protiv same Ukrajine koliko protiv Zapada, u obliku NATO-a, na ukrajinskom tlu. U julu prošle godine napisao je poduži članak u kojem je tvrdio da su Ukrajinu, historijskog brata Rusije, njezini nacionalistički lideri i zapadne sile naoružavale u ruskog neprijatelja.
Njegov ton je bio militan: “Najviše odvratno je to što su Rusi u Ukrajini prisiljeni ne samo negirati svoje korijene, generacije svojih predaka, već i vjerovati da je Rusija njihov neprijatelj. Ne bi bilo pretjerano reći da je put prisilne asimilacije, formiranja etnički čiste ukrajinske države, agresivne prema Rusiji, po svojim posljedicama usporediv s upotrebom oružja za masovno uništenje protiv nas.
e7f53e25fa7d554968a2b0744c58e208.jpg

Zbog toga je, prema vlastitom mišljenju, skupio svoje trupe na granicama Ukrajine da okupira Donbas, ako bude potrebno, prije nego što ga povrate kijevske snage, naoružane i ohrabrene od strane NATO-a. Samo osiguranjem svoje autonomije kroz sporazume iz Minska ili držanjem Donbasa u stanju zamrznutog sukoba, Kremlj se može nadati da će zaustaviti Ukrajinu od pridruživanja NATO-u ili EU-u u sadašnjem obliku.
Sporazumi iz Minska ostaju najbolja i jedina nada za rješavanje ove krize bez većeg rata. To bi značilo demilitarizaciju istočnih regija, čime bi se dobila autonomija unutar decentralizirane, ali suverene Ukrajine. U posljednjih sedam godina postignut je mali napredak u pregovorima, a Putin je sve više frustriran beskompromisnim stavom vlade aktuelnog ukrajinskog premijera Zelenskog, koja, pod pritiskom svoje nacionalističke baze, sada svaki sporazum u obliku prihvatljivom za Rusiju vidi kao čin izdaje Ukrajine.
To je razlog za Putinovo gomilanje trupa na ukrajinskoj granici: to je demonstracija snage, čin oružane diplomatije, da se izvrši pritisak na Ukrajinu.
Ništa od ovoga nije bilo važno u Sovjetskom Savezu, gdje su Rusija i Ukrajina bile republike u višenacionalnoj federaciji gdje su granice bile umjetne konstrukcije. Kada je Nikita Hruščov poklonio Krim Ukrajini 1954. godine, za proslavu tristote godišnjice unije između Rusije i Ukrajine, niko tome nije pridavao veliki značaj. Danas je SSSR daleka uspomena. Veze između Rusa i Ukrajinaca, koje su ujedinjavale porodice, zajednice i industrija su se istrošile, a u rukama nacionalističkih vođa s obje strane, granice između njih postale su oznake etničkog sukoba, borbe za krv i tlo koja prijeti da postane rat punih razmjera.
koliko idiotizma , preokrenutih cinjenica sa optuzbama da je ..a bez ijednoga dokaza
ovaj koji i je pisao , kao analizu toka dogadjaja , moze samo biti trol prozapadni.
janko to nije niti u mogucnosti napisati a ponajmanje i da razmislja na ovom nivou.
 
Канцелар Олаф Шолц је након преговора са председником Зеленским рекао да је Кијев спреман да изради предлог закона о посебном статусу Донбаса. Ово је кључна тачка Минских споразума
 
...

Da vidimo s čime će Ameri pred Putina:

Amerikanci šalju borbene avione u Poljsku

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/...anci-salju-borbene-avione-u-poljsku/220214141
Sjedinjene Američke Držae poslale su osam borbenih aviona, lovaca F-15 u Poljsku, dok kriza između susjedne Ukrajine i Rusije dostiže vrhunac.

Pre toga su poslale i 3 000 redova...

Dakle 3000 redova i 8 aviona...:sad2:
Pa kad covek ovo procita...
Pa s tim ne možeš osvojiti BORČU !!! :hahaha:
A oni bi da poraze i zaplase Rusiju... :zcepanje:


Poslednji put kada su slali 3000 vojnika bilo ja za ovu priliku:

Amerika šalje 3.000 vojnika u Avganistan da pomogne evakuaciju osoblja
https://www.euronews.rs/svet/fokus/...avganistan-da-pomogne-evakuaciju-osoblja/vest


Svaka sličnost i paralela su logicni...
Nadam se samo da Kličko neće zaboraviti padobran....


hahahaha.png



:lol:


...
 
Umro Bajden, pa posle 10 godina upita on Boga da ga pusti da poseti Zemlju, da vidi u kakvom je stanju Amerika sada.

Pusti ga Bog. Dolazi Bajden u New York, ulazi u bar, naručuje pivo i pita konobara šta misli o tome kakva im je sada država, o problemima koje ima.

Konobar se začudi i reče:

– Koji problemi?

– Pa, znaš, Irak, Avganistan, Sirija, Ukrajina, Rusija, koronavirus, vakcine…


– To je sve rešeno. Sada je mir u celom svetu, a korona je iskorenjena našom vakcinom

– A Evropa, Afrika, Bliski Istok?

Konobar izvadi ispod pulta mali globus i zavrti ga ponosno:

– Gospodine, mi smo sada Carstvo, celi svet je naš!!!

Bajden sav radostan, ponosan i zadovoljan, ispi ono pivo do dna, pa reče konobaru:

– Hvala ti, prijatelju! Koliko sam dužan?

– Tri rublje.
 
Канцелар Олаф Шолц је након преговора са председником Зеленским рекао да је Кијев спреман да изради предлог закона о посебном статусу Донбаса. Ово је кључна тачка Минских споразума
Ako je tacno, valjda to pokrene stvari u normalnom pravcu.
 
Prvo bi trebao, da počne da uči istoriju baš taj, koji je napisao tu umotvorinu, i po redu svi, kojima se svidjela ova objava.

Читала сам како је Веслик Кларк изјавио да председник Путин није Европејац или Американац и да он нема милости и да је убица ...али то Весли Кларк да каже а он је највећи убица ...само овде сам запазила колико мрзе словене , само у тој једној реченици
U ime kojih Slovena ti pričaš? Ili su samo Rusi i Srbi (pardon, samo dio Rusa i Srba) Sloveni?
 
koliko idiotizma , preokrenutih cinjenica sa optuzbama da je ..a bez ijednoga dokaza
ovaj koji i je pisao , kao analizu toka dogadjaja , moze samo biti trol prozapadni.
janko to nije niti u mogucnosti napisati a ponajmanje i da razmislja na ovom nivou.
Pa, dragi Marsijaneru, tvoji postovi, i tebi sličnih su čista proruska propaganda, koji nemaju potporu u činjenicama, pa šta? Čak ni toliko se ne trudite, da bi provjerili neke argumente. Sreća pa na zapadu sloboda govora i možeš prosipati što hoćeš.....
 
Umro Bajden, pa posle 10 godina upita on Boga da ga pusti da poseti Zemlju, da vidi u kakvom je stanju Amerika sada.

Pusti ga Bog. Dolazi Bajden u New York, ulazi u bar, naručuje pivo i pita konobara šta misli o tome kakva im je sada država, o problemima koje ima.

Konobar se začudi i reče:

– Koji problemi?

– Pa, znaš, Irak, Avganistan, Sirija, Ukrajina, Rusija, koronavirus, vakcine…


– To je sve rešeno. Sada je mir u celom svetu, a korona je iskorenjena našom vakcinom

– A Evropa, Afrika, Bliski Istok?

Konobar izvadi ispod pulta mali globus i zavrti ga ponosno:

– Gospodine, mi smo sada Carstvo, celi svet je naš!!!

Bajden sav radostan, ponosan i zadovoljan, ispi ono pivo do dna, pa reče konobaru:

– Hvala ti, prijatelju! Koliko sam dužan?

– Tri rublje.
Jaro, ovo bilo napisano, kad je rublja čak i nešto vredila, danas trebaš malo više rublji ubaciti u priču....

Ti Ukrainci su naivni ko mi dvehiljadite. Kada je ekipa g17 obećala ulazak u EU 2002 godine , naravno oni su lično iskoristili sve od EU .
Ukrainci misle samo udješ u EU , probudiš se i sutradan ti plata 3000 eura.Nema ništa bez rada i mira .
Vi Srbi niste naivni, vi ste samo lenji.....otvoreno tržište od 500 miliona, vi ne uspijete ni kukuruz prodati....
 
Pa, dragi Marsijaneru, tvoji postovi, i tebi sličnih su čista proruska propaganda, koji nemaju potporu u činjenicama, pa šta? Čak ni toliko se ne trudite, da bi provjerili neke argumente. Sreća pa na zapadu sloboda govora i možeš prosipati što hoćeš.....
Чињеница је да америка неће мрднути малим прстом све и да руси улете и побију цео Лвов и Кијев.
 
To je zbog Gosn Kinzala i Gosn Kalibra
Читајући њихову ( америчку) штампу изјаве су да не желе веће непријатељство са русима између осталог и због тога што си навео али прво због економије. Они да желе да бране Украјину примили би их у НАТО и онда би били у обавези да их бране. Али, урадили су нешто много боље по њих, нахушкали су глупе укре да мрзе русе иако је то исти народ и то су одрадили савршено. Руси имају непријатеља близу границе и смараће се неко време са тим проблемом. Руски гас је ипак тема број 1 у целој причи.
 
Светска банка привремено евакуише своје особље из Украјине због растућих тензија на руско-украјинској граници, преноси Ројтерс.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top