UKLETE KUĆE

Pa mislim da postoje uklete kuce...

JA VERUJEM DA POSTOJE JER SAM SE SVOJIM OCIMA UVERILA U TAKO NESTO A MISLILA SAM DA SAM NENORMALNA ..A SAD MI SE DESAVA DA U SVOJOJ RODJENOJ KUCI CIM PADNE MRAK OSECAM DA IMA JOS NEKOGA I POCINJEM DA SE JEZIM..SKORO SAM ZAPALILA TAMJAN I POCELA DA CITAM OCE NAS I MOGU VAM RECI DA SAM ZELELA DA POBEGNEM IZ TE PROSTORIJE ALI SAM IPAK OCITALA I NA KRAJU MI NI TO NIJE POMOGLO....VECERAS JE MOJE DETE POCELO DA PLACE I REKLO MI DA SE BOJI JER IMA KOSTURA U KUHINJI,TAKO DA SAD SEDIMO U JEDNOJ SOBI I CEKAMO DA SVANE....A DO TADA CU POKUSATI DA VIDIM STA MOGU DA UCINIM POVODOM TOG PITANJA...
 
JA VERUJEM DA POSTOJE JER SAM SE SVOJIM OCIMA UVERILA U TAKO NESTO A MISLILA SAM DA SAM NENORMALNA ..A SAD MI SE DESAVA DA U SVOJOJ RODJENOJ KUCI CIM PADNE MRAK OSECAM DA IMA JOS NEKOGA I POCINJEM DA SE JEZIM..SKORO SAM ZAPALILA TAMJAN I POCELA DA CITAM OCE NAS I MOGU VAM RECI DA SAM ZELELA DA POBEGNEM IZ TE PROSTORIJE ALI SAM IPAK OCITALA I NA KRAJU MI NI TO NIJE POMOGLO....VECERAS JE MOJE DETE POCELO DA PLACE I REKLO MI DA SE BOJI JER IMA KOSTURA U KUHINJI,TAKO DA SAD SEDIMO U JEDNOJ SOBI I CEKAMO DA SVANE....A DO TADA CU POKUSATI DA VIDIM STA MOGU DA UCINIM POVODOM TOG PITANJA...

E pa snajka ja sam Bosko Segedinac.
 
JA VERUJEM DA POSTOJE JER SAM SE SVOJIM OCIMA UVERILA U TAKO NESTO A MISLILA SAM DA SAM NENORMALNA ..A SAD MI SE DESAVA DA U SVOJOJ RODJENOJ KUCI CIM PADNE MRAK OSECAM DA IMA JOS NEKOGA I POCINJEM DA SE JEZIM..SKORO SAM ZAPALILA TAMJAN I POCELA DA CITAM OCE NAS I MOGU VAM RECI DA SAM ZELELA DA POBEGNEM IZ TE PROSTORIJE ALI SAM IPAK OCITALA I NA KRAJU MI NI TO NIJE POMOGLO....VECERAS JE MOJE DETE POCELO DA PLACE I REKLO MI DA SE BOJI JER IMA KOSTURA U KUHINJI,TAKO DA SAD SEDIMO U JEDNOJ SOBI I CEKAMO DA SVANE....A DO TADA CU POKUSATI DA VIDIM STA MOGU DA UCINIM POVODOM TOG PITANJA...

Moraš da ga kuliraš jer mu daješ snagu tako što ga se plašiš. Ako ne pomera svari neće ti ništa. A prisustvo - šta da se radi možda mu je dosadno da bude sam jer tripuje na nije mrtav. Imam i ja jednog duha samoubicu, pa neće da ode. Pop ne opeva samoubice, obešenike i utopljenike. A moj je prva dva navedena. I šta da mu radim.
 
Evo, rizikovaću da me proglase ludim, ali ja sam imao bliski susret sa "nečim", hajde da kažem, neprirodnim u jednoj kući.
Bio sam momak od 24 godine i već par meseci sam se zabavljao sa sadašnjom suprugom. Odlučili smo da napustimo roditelje i počnemo da živimo skupa. Iznajmili smo po oglasu jednu kuću. Nije bilo ni jeftino, ali nije me bilo briga, jer sam se u to vreme razbijao od šverca benzinom. Lepa stara prostrana kuća u švapskom vojvođanskom stilu.
Unutrašnjost je bila prilično zapuštena pa smo mi pre useljenja dve nedelje proveli krečeći, čisteći i ribajući. Došao je dan kad smo uneli i namestili nameštaj, a isti taj dan sam ja doneo moje lične stvari. Devojka nije stigla da se spakuje pa je rešila da provede još tu noć kod svojih i sutradan i ona da pređe.
To veče smo bili kod nekih rođaka na rođendanu i baš smo se super proveli. Napominjem da nisam pio alkohol. Nakon rođendana devojku sam odvezao kolima kod njenih, a ja otišao da prvi put zanoćim u pomenutoj kući.
Bio sam super raspoložen, pod utiskom zezanja na rođendanu, totalno rasterećenog uma. Otuširao sam se, obukao pidžamu i legao u krevet. Pošto mi se nije spavalo, a još nismo kupili tv uzeo sam da čitam neki humor. Nakon izvesnog vremena mi se prispavalo i ja sam odložio humor, ugasio svetlo i polako tonuo u usnulost.
Iz prvog sna me trgnula neka buka koju odmah nisam prepoznao, ni šta je ni odakle dolazi. Nakon nekoliko sekundi shvatio sam da se čuje trešenje stakla na prozoru sobe. Bilo je neobično glasno, ali sam ipak to pripisao tome što je prozor do ulice. Buka je neprekidno u intervalima postajala sve jača, da sam imao osećaj da će prozor izleteti iz okna. Bilo mi je sumnjivo da se taj prozor toliko trese a ne čuje se da neko vozilo prolazi putem. Ustao sam i prišao prozoru. Polako sam prineo prst i vrhom jagodice dotaknuo staklo. Bilo je sasvim mirno iako buka nije jenjavala. To me je začudilo, ali još uvek ne i uplašilo. Vratio sam se u krevet odlučan da sutradan zovem šuru stolara da pregleda i sredi drvenariju na kući.
Nakon par minuta buka sa prozora je prestala. Taman kad je ponovo počeo da me hvata san začuo sam strašno lupanje iz ormara. Tad sam skočio kao oparen, upalio svetlo i otvorio ormar. Nije bilo ničega. Dobro sam ga pregledao misleći da se nije neki pacov uvukao unutra, mada nije mi bilo jasno kako bi pacov pravio toliku buku, jer to je udaralo kao da neko pokušava da provali vrata ormara da bi izašao.
Tek tada jeza je počela da mi se uvlači u kosti. Seo sam na krevet zapalio jedinu preostalu cigaru kad se isto udaranje ponovo začulo iz tog ormara. Zurio sam nepomično u ormar. Onda se buka iz ormara naglo preselila na drugi kraj sobe u komodu za posteljinu. Lupalo je to nekih 30-tak sekundi i prestalo.
Reših da će biti bolje da se obučem. Seo sam ponovo na krevet i počeo da sumnjam u duhove, poltergaist ili kako vam drago. Htedoh da odem u roditeljsku kuću, ali sam odustao. Nisam hteo da ispadnem budala. Pogledam na sat. Još nije ni ponoć. 11h i 45 min.
Pomislih da benavim bez veze. Duhovi ako i postoje javljaju se posle ponoći. Ovo mora da ima neko logično objašnjenje. Baš ću da sačekam ponoć da vidim šta će se desiti. Nije se desilo ništa. U 12.05 pomislih da sam bez veze tripovao i htedoh ponovo da se presvučem i legnem.
Još nisam valjano ni završio tu misao kad je prozor počeo ponovo da se trese, a onda i cela kuća. Oni koji su nekada osetili snažniji zemljotres znaće kako je to izgledalo. Jedina razlika je bila u tome što je to bio samo zvučni doživljaj jer stvari se nisu pomerale, čak je i luster mirovao. To me je i zadržalo da ne pobegnem, a u prvi mah sam se uplašio da će kuća da se sruši na mene.
Kako je počelo tako se sve naglo i smirilo. Sva ta buka je prestala. A, onda je došlo ono najgore, ono što moji živci nisu više mogli da istrpe.
Čuli su se ispod poda strahoviti udarci u ujednačenom ritmu u intervalu od jedne sekunde odprilike. Delovalo je kao da neko u podrumu ogromnim maljem udara u plafon. Samo, ta kuća nema podrum. Nakon nekoliko tih udaraca prestalo je, a onda se, samo na kratko, ponovo zatresao prozor i čuli su se na rasušenom brodskom podu ljudski koraci kako se polako od tog prozora približavaju meni. Nije se niko video samo se čulo.
Skočio sam i potrčao ka izlaznim vratima iz kuće. Pošto je to stara kuća sobe su bile povezane tako da sam morao da prođem kroz još dve prostorije dok nisam stigao do izlaza. U panici nisam odmah mogao da pogodim ključaonicu, a ti koraci su se čuli kako se približavaju kroz sobe.
Napokon sam nekako uspeo da otključam vrata, zatim i kapiju i sve sam to ostavio otključano. Nije mi padalo na pamet da rizikujem zaključavajući. Seo sam u auto i ludačkom brzinom se dovezao do kuće roditelja moje devojke, celo vreme osećajući kako mi jeza podilazi po vratu.
Kad su mi otvorili nekoliko minuta nisam mogao da progovorim. Jednostavno glas nije hteo napolje. Tada mi je njen ćale doneo čašu rakije koju sam eksirao i tek nakon nekoliko trenutaka progovorio.
Sutradan sam se dogovorio da odem sa svojim šurama da se još jednom uverim da tamo nešto ne štima, pa tek onda da zovem gazdaricu. Poveo sam i ćaletovog šar planinca jer sam gledao da kao psi osete duhove pre ljudi. Odlučio sam da neću ovaj put čekati toliko, nego na prvi znak duhova odlazimo.
Seli smo u dnevni boravak te kuće, a to je soba koja je uz spavaću. Vrata između su bila otvorena. Ker je jedno vreme njuškao po kući a onda se sklupčao pred nas i zaspao.
Već oko 10.30 pas se probudio okrenuo ka vratima koja vode u onu sobu i počeo da reži, a dlaka na vratu mu se skroz nakostrešila. Tada je onaj isti prozor počeo da se trese a ubrzo zatim i cela kuća. Ker je najednom podvio rep i počeo da cvili i otišao je do izlaznih vrata. Grebao je po vratima da pokaže da želi napolje. Meni posle prethodne noći nije mnogo trebalo, a i šuraci su se propisno sasrali.
Sutradan sam zvao gazdaricu da joj kažem šta je bilo i da tražim pare da mi vrati (tri meseca unapred). Iznenadilo me je to što sam po njoj video, iako mi nije priznala, da je ona itekako upoznata sa tim pojavama u kući. Nevoljno mi je vratila pare (samo od kirije, ne i od smeća i struje za koje sam ja platio njene dugove).
Kasnije sam saznao od jedne poznanice da je ta kuća već duže vreme na glasu kao ukleta i čudila se kako ja to nisam znao.
Dugo nakon ovoga sam na onom prokletom prozoru viđao cedulju da se kuća prodaje. Nije prodata ni dan danas i niko se posle mene više nije useljavao u nju. Samo se kroz poluspuštene roletne vidi debeo sloj prašine na prozoru.
Svaki put, i dan danas, kada prođem tuda obuzme me jeza.
Ako ćete verovati verujte, a ako nećete nije me ni briga.
Subotičanima ću rado na pp objasniti koja je to kuća.

E evo, samo da se nadovežem nakon nekoliko godina. Ove kuće od pre koji dan više nema. Baš sam prolazio autom kada sam video da je radnici ruše. Prethodno je srušena i kuća do nje, i sada je to jedan veći prazan plac. Nadam se da onaj ko je to kupio i srušio, i koji očigledno nešto namerava da napravi na tom mestu, neće imati problem kakav sam ja imao, jer žali Bože para što će da uloži.
 
ima jedna kuca u spaniji u kojoj niko ne sme da ostane preko noci,a i pitanje je i preko dana.Sto je interesantno ima vise takvih kuca,ali nisu zaposednute nego posecene od nekih nepoznatih bica
 
Nedavno sam baš čitala na ovu temu.. Moje mišljenje je da je ova kuća odraz i te kakvog ludila, ali u svakom slučaju zanimljiva pričica ;)

Misteriozna kuća Vinčester

Ova gigantska kuća, sa hodnicima dugačkim i po kilometar, 160 soba, vratima koja ne vode nigdje, tajnim prolazima i stepenicama koje vode do plafona nalazi se u San Joseu, Kalifornija.
Kuća je djelo Sarah Winchester nasljednice bogatsva poznate vinčester puške. Krajem 19. vijeka, dok je bila potresena smrću supruga i kćeri, medij iz Bostona joj je rekao da je ‘ukleta’ i da su je zaposjeli duhovi svih žrtava vinčester puške. Da bi se pomirila sa njima, bilo je neophodno… da uvijek gradi kuću, inače će i ona umrijeti.
1884. godine , Udovica Winchester je započela gradnju svoje nove vile San Jose-u, koja je trajala bez prestanka cijelih 38 godina, sve do svoje smrti. Kuća je postala toliko velika, da postoji ozbiljna vjerovatnoća da se izgubite u njoj. Građena je kao labirint, a sve s ciljem da se zbune duhovi koji je progone.
Interijer kuće je popunjen motivima paukove mreže, za koje je Sarah smatrala da će je spasiti od uroka, i sve, od zidova do svijećnjaka je u skladu sa brojem 13, koji joj ne navodno trebao donjeti sreću.

 
E evo, samo da se nadovežem nakon nekoliko godina. Ove kuće od pre koji dan više nema. Baš sam prolazio autom kada sam video da je radnici ruše. Prethodno je srušena i kuća do nje, i sada je to jedan veći prazan plac. Nadam se da onaj ko je to kupio i srušio, i koji očigledno nešto namerava da napravi na tom mestu, neće imati problem kakav sam ja imao, jer žali Bože para što će da uloži.

Steta bas imam druga u Subotici hteo sam ga iscimati da proveri :D Videcemo sta ce biti, javi ako se nesto izgradi i uopste kako je prosla investicija :D
 
ima jedna kuca u spaniji u kojoj niko ne sme da ostane preko noci,a i pitanje je i preko dana.Sto je interesantno ima vise takvih kuca,ali nisu zaposednute nego posecene od nekih nepoznatih bica

Evo ja cu 2 noci... Ako verujes, doziveces svasta. Ja sa svojom hladnokrvnoscu sam odlican tester, samim tim sto se ne plasim natprirodnog, cak i prizeljkujem da naletim na nesto. Duhove zvah, nema da se jave. Jedino nisam probao ona sranja sa slovcima. Interesantno keva je u mojim godinama prizivala duhove i nesto im je doslo, usrali su se. xD Moracu da organizujem jedno prizivanje, ali bez alkohola, tako da ne bude da smo alkoholisani ako se nesto desi.

A evo ovde i javno izazivam nekog duha, demona, utvaru, vanzemaljca ili sta god da me poseti veceras. Ili me se plase mozda?
 
Steta bas imam druga u Subotici hteo sam ga iscimati da proveri :D Videcemo sta ce biti, javi ako se nesto izgradi i uopste kako je prosla investicija :D

Ne znam ko je to kupio. Mada i da znam, nisam siguran da bi trebalo išta da mu govorim. Možda je sa kućom otišlo i to što ju je zaposedalo, a siguran sam da bi me čovek smatrao ludim. Nešto sam razmišljao da sada, kada je više nema, dođem na to mesto, i stanem baš na mestu sobe gde se to događalo, da vidim da li ću išta osetiti, ikakvu vibraciju, lošu energiju i sl., ali sama pomisao da bih se ipak možda mogao na neki način ponovo sresti sa onim što me je odatle oteralo pre skoro 20 godina sledi mi krv u žilama. Nisam toliko hrabar.

Inače, velike su mogućnosti da će novi vlasnik imati problema, ma šta tu izgradio, jer sam jednom prilikom, nakon onoga što mi se u toj kući desilo, čuo od starijih Subotičana da je nekada tu bilo stratište, tačnije vešala, gde su vršene javne egzekucije. Ako je to razlog one pojave koju sam osetio, onda to nema veze sa tom kućom, nego sa samim tlom, što znači da je novi vlasnik obrao bostan.
 
Evo ja cu 2 noci... Ako verujes, doziveces svasta. Ja sa svojom hladnokrvnoscu sam odlican tester, samim tim sto se ne plasim natprirodnog, cak i prizeljkujem da naletim na nesto. Duhove zvah, nema da se jave. Jedino nisam probao ona sranja sa slovcima. Interesantno keva je u mojim godinama prizivala duhove i nesto im je doslo, usrali su se. xD Moracu da organizujem jedno prizivanje, ali bez alkohola, tako da ne bude da smo alkoholisani ako se nesto desi.

A evo ovde i javno izazivam nekog duha, demona, utvaru, vanzemaljca ili sta god da me poseti veceras. Ili me se plase mozda?

Eh, kako sam ja nekada bio tako skeptičan i samouveren, a onda ti se desi nešto što te natera da staviš prst na čelo. Ali, dobro... Poznavajući sebe pre opisanog događaja znam da nema svrhe ubeđivati te u suprotno od onoga što misliš. Ako ti se jednom "zalomi" neki bliski susret, znaćeš. A, ako ne, nema veze. Srećan si čovek. Na kraju krajeva, uopšte i nije važno da li neko veruje ili ne.
 
Evo ja cu 2 noci... Ako verujes, doziveces svasta. Ja sa svojom hladnokrvnoscu sam odlican tester, samim tim sto se ne plasim natprirodnog, cak i prizeljkujem da naletim na nesto. Duhove zvah, nema da se jave. Jedino nisam probao ona sranja sa slovcima. Interesantno keva je u mojim godinama prizivala duhove i nesto im je doslo, usrali su se. xD Moracu da organizujem jedno prizivanje, ali bez alkohola, tako da ne bude da smo alkoholisani ako se nesto desi.

A evo ovde i javno izazivam nekog duha, demona, utvaru, vanzemaljca ili sta god da me poseti veceras. Ili me se plase mozda?

hehehe ne izazivaj,mozda te posete,ako si vernik,dobro znas koji je greh gordost
 
Eh, kako sam ja nekada bio tako skeptičan i samouveren, a onda ti se desi nešto što te natera da staviš prst na čelo. Ali, dobro... Poznavajući sebe pre opisanog događaja znam da nema svrhe ubeđivati te u suprotno od onoga što misliš. Ako ti se jednom "zalomi" neki bliski susret, znaćeš. A, ako ne, nema veze. Srećan si čovek. Na kraju krajeva, uopšte i nije važno da li neko veruje ili ne.

Zasto mislis da mi se nije desilo?

Vidis, bio sam cetvrti razred i otisli smo ja i drugar do neke kao uklete kuce. Tad su se tek pojavljivali prvi malo bolji telefoni sa kamericom i on imajuci pare kupio je jedan. Odemo do te kuce, zvukovi, obojica videli crvene oci. Ja sam to shvatio kao avanturu i nisam se bas plasio, jelte dok nismo stigli kod njega kuci. Ja ga podjebavao da je placipicka. da bacimo mi pogled na slike iz te kuce, kad na jednoj na prozoru se jasno vide zavese i neka senka. Zavesa u toj kuci nema, napustena odavno, a tek nema sta da baca senku, narocito ne u obliku coveka. On izaso iz slike cim video, mi da udjemo ponovo ono nece, ukoci se telefon. Prikopcamo telefon na komp i da otovorimo sliku preko kompa ugasi se komp i zasmrdi nesto na paljevinu. Kasnije smo saznali da je procesor izgoreo. Slucajnost? Ne znam. Ali nije me uplasilo. Vracao sam se vise puta do te kuce i nikad nista slicno nisam doziveo. Bio kod tog drugara na par dana, onako na letovanju, otisli zajedno, ponovo slikali kucu, nista... Pa ili smo tada kao mali utripovali ili nema nicega ili je to bilo samo jednom. Kuca je zaostala jos iz nekog rata ili bombardovanja, tako nesto... U svakom slucaju, nisam se plasio tada kao klinac necu se plasiti ni sada sa 18, skoro 19 godina.
 
Kod "ukletih mjesta" treba imati na umu sljedeće. Mjesta koja su fizička i materijalna sastoje se od atoma i molekula koji prave mreše i u kojima se zadržavaju energetski odrazi događaja koji se događaju na tim mjestima. Ako je na nekom mjestu došlo do naročito krvoločnih zločina, ako su na nekom mjestu ljudi patili, tad okolma materija zadržava u svojoj "mrežastoj građi" odraz tih intezivnih osjećanja. Osjetljivi ljudi umiju osjetiti te energetske odraze i budući ih prihvataju kao stvarne predaju im energiju svojiom zainteresovanošći, razišljanjem o njima (misli su vrlo moćne i stvaraju). tako se ti energetski odrazi čpune energijom i nastavljaju svojn "život" kao autonomni entiteti. U suštini na njih ne ntreba obrtati pažnju, ali ako su skupili dovoljno energije, umiju postati energetske špijavice koje ispijaju energiju iz živih bića. tad zaista umiju biti opasni. Kad se mjesto razruši te energije nestaju.
 
Cuo sam ranije tu teoriju... Ne mi se svidja. Narocito stavaranje mislima. To je kao ono da zivimo u svetu u kojem sve sami stvaramo, pa tako je sve ono sto trenutno ne vidim bezoblicna masa atoma i molekula koju ja dovodim u postojanje mislima. Kako li onda svi isto zamisljano :roll:
 
Cuo sam ranije tu teoriju... Ne mi se svidja. Narocito stavaranje mislima. To je kao ono da zivimo u svetu u kojem sve sami stvaramo, pa tako je sve ono sto trenutno ne vidim bezoblicna masa atoma i molekula koju ja dovodim u postojanje mislima. Kako li onda svi isto zamisljano :roll:

Pa neznam, ja sam to tako vidio, mada nema tu što da se sviđa i ne sviđa.Ljudska vrsta nema čak ni osnovne predstave o pravilima po kojima se ponaša sviojet u kome živimo, čak znamo toliko m alo da slobodno možemo reći da neznamo ništo.
 
Pa neznam, ja sam to tako vidio, mada nema tu što da se sviđa i ne sviđa.Ljudska vrsta nema čak ni osnovne predstave o pravilima po kojima se ponaša sviojet u kome živimo, čak znamo toliko m alo da slobodno možemo reći da neznamo ništo.

Nije bitno koliko znamo, vec sta je logicno. Ako je ta teorija tacna, svima bi svet bio drugaciji. Moja kuca koja je meni siva drugome bi bila crvena. Prosto nema razloga da neko zamisli i vidi svet na isti nacin kao ja. Ako mi mislima dajemo zivot stvarima, tj. dovodimo ih u postojanje, onda bi svako drugaciji svet imao. Jedino ima logike ako mi sami stvaramo i druge ljude, sto opet nema logike jer bi to znacilo da postoji samo jedno bice koje sve zamislja. Oce reci Bog. Jedini nacin bi bio Matrix, a u to zaista ne verujem. Pa cak i u Matrixu su svi ljudi povezani i njihove svesti prebacene u vestacki svet, niko nije sam u tom svetu. Znaci glupa teorija, ili bar meni tako deluje.
 
Nije bitno koliko znamo, vec sta je logicno. Ako je ta teorija tacna, svima bi svet bio drugaciji. Moja kuca koja je meni siva drugome bi bila crvena. Prosto nema razloga da neko zamisli i vidi svet na isti nacin kao ja. Ako mi mislima dajemo zivot stvarima, tj. dovodimo ih u postojanje, onda bi svako drugaciji svet imao. Jedino ima logike ako mi sami stvaramo i druge ljude, sto opet nema logike jer bi to znacilo da postoji samo jedno bice koje sve zamislja. Oce reci Bog. Jedini nacin bi bio Matrix, a u to zaista ne verujem. Pa cak i u Matrixu su svi ljudi povezani i njihove svesti prebacene u vestacki svet, niko nije sam u tom svetu. Znaci glupa teorija, ili bar meni tako deluje.

Ne nebi. Postoje čulne ćelije i postoje metabolički procesi koji se kod svih stvorenja ponašpaju jenako. Kod ljudi i drugih stvorenja u oku se nalaze čepići i štapići koji se ponašaju po tačno utvrđenim metaboličkim procesima i proizvode odghovarajiće električne impulse koji se u nervnom sistemu analizitraju na isti način. Znači tvoje pašče nikom ne može izgledati crveno ako je ono sivo. Druga je stvar ako oni sivu boju nazivaju crvenom, što opet ne mijenja ništa u značenmju i identifikovanju.
Opet se nebih složio. sva stvorenja u ovom svijetu su načinjena tako da jednako percipiraju objektivnu stvarnost. Takvi smo načinjeni. Nema nikakvwe mogućnosti da neko mjesto crvene vidi plavu boju jer to fizički nije moguće, a sve i da jeste pojmovno se izjednačava čaki ta razlika, jer će on plavu nazivati crvenom kako je svi nazivamo. Ali budući je građa receptora jednaka, budući je metabolizam jednak, nema nikakvog tazloga da bilo ko vidi neku boju drugaćije negi bilo ko drugi. Jedino0 ako bi ti neko0 zaista dozvolio da vidiš svijet njegovim očima možda bi slika svijeta bila drugaćija u mjeri u kojoj se očno sočivo razlikuje od tvog ili ako ima nekih drugih problema sa aparatom za viđenje (slijepilo za neke boje) i slične stvari. Kako je i misaoni aparat uglavnom isti, makar u neposrednom okruženju, jedina razlika bi bila kao razlika između raznih kamera koje snimaju isto mjesto.
Naravno da ima Jedan tvoraj svega, a mi smo njegova kreacija, kojima je dato da istraže sve aspekte jednoga. taj će mo poaso obavljati kroz mnogobrojne kreacije dojkle ne saznamo sve aspekte Jednog. što će tada biti neznam.
Nema matriksa, mada se i to može tako nazvati. Postoji svijetlo iz kojega svi dolazimo i u koje se svi vraćamo, a što je tamo pojma nemam, to je toliko različito da nemam čak ni sjećanja na to.
 
to "ukleto"ne mora da stoji,postoje mesta koja su po svojoj prirodi takva,tamo gde se spaja nas svet i svet drugih bica,po Kastanedi ima nekoliko svetova a i ima mesta gde se po svemu sudeci treba kloniti,jer postoje ljudi koji u sustini imaju toliku energiju da su odbili umreti,ali u sta su se pretvorili?Sta ih odrzava u zivotu i zasto nisu prisutni medju nama?Neko ih zove avetima,koje cekaju priliku da od coveka uzmu energiju i tako opstanu,moze se reci da sve moze uticati na nas samo je pitanje koliko je nasa "cahura"jaka i otvorena

- - - - - - - - - -

to "ukleto"ne mora da stoji,postoje mesta koja su po svojoj prirodi takva,tamo gde se spaja nas svet i svet drugih bica,po Kastanedi ima nekoliko svetova a i ima mesta gde se po svemu sudeci treba kloniti,jer postoje ljudi koji u sustini imaju toliku energiju da su odbili umreti,ali u sta su se pretvorili?Sta ih odrzava u zivotu i zasto nisu prisutni medju nama?Neko ih zove avetima,koje cekaju priliku da od coveka uzmu energiju i tako opstanu,moze se reci da sve moze uticati na nas samo je pitanje koliko je nasa "cahura"jaka i otvorena
 
to "ukleto"ne mora da stoji,postoje mesta koja su po svojoj prirodi takva,tamo gde se spaja nas svet i svet drugih bica,po Kastanedi ima nekoliko svetova a i ima mesta gde se po svemu sudeci treba kloniti,jer postoje ljudi koji u sustini imaju toliku energiju da su odbili umreti,ali u sta su se pretvorili?Sta ih odrzava u zivotu i zasto nisu prisutni medju nama?Neko ih zove avetima,koje cekaju priliku da od coveka uzmu energiju i tako opstanu,moze se reci da sve moze uticati na nas samo je pitanje koliko je nasa "cahura"jaka i otvorena

- - - - - - - - - -

to "ukleto"ne mora da stoji,postoje mesta koja su po svojoj prirodi takva,tamo gde se spaja nas svet i svet drugih bica,po Kastanedi ima nekoliko svetova a i ima mesta gde se po svemu sudeci treba kloniti,jer postoje ljudi koji u sustini imaju toliku energiju da su odbili umreti,ali u sta su se pretvorili?Sta ih odrzava u zivotu i zasto nisu prisutni medju nama?Neko ih zove avetima,koje cekaju priliku da od coveka uzmu energiju i tako opstanu,moze se reci da sve moze uticati na nas samo je pitanje koliko je nasa "cahura"jaka i otvorena

Pa sad neznam, ja sam samo jednom sreo jednog čivjeka koji nije imao tijelo a boravio je u astralnom svijetu. To su jadna stvorenja vezana za fizički svijet. Kad se umre ide se u svijetlo i tu nema greške, a zaista vrlo rijetko se dogodi da neko ostane na liniji prelaza zbog nečega. Ljudi se ne bave ovuda osim kad ulaze u tijelo. Postoje druga stvorenja iz 4D koja se hrane našom energijom koju isijavamo. Nezgodno je što se oni hrane energijom straha i mržnje pa ta osjećanja izazivaju kod ljudi. Ljudi su prilično naivni i podložnji manipulaciji jer neznaju odakle im dolaze misli i ideje i ne umiju razlikovati koje su njihove a koje su sa strane. Misli inače ne dolaze iz mozga, mozak koliko god bio savršeni mehanizam ipak je samo automatski mehanizam koji nije sposoban ni za prostoproširenu tečenicu. Naše misli dolaze iz drugih djelova našeg tijela koja postoje i u drugim svjetovima. Ako se potrudimo da isključimo sve čulne podražaje koji dolaze od tijela i tjelesnih čula i zadržimo svijest na misli primjetićemo da pored naših sopstvenih misli kroz našu svijest prolazi milijarda drugih misli drigih ljudi i drugih stvorenja ne samo iz našeg svijeta.
 

Back
Top