Uitasak na druge i ono sto jesmo?

Earring

Elita
Banovan
Poruka
21.131
Pozdrav svima,

ne znam da li je na Zenama bila slicna tema, ali me je nsto sto mi se desava na poslu podstaklo da otvorim temu.

Kakav utisak ostavljate na druge?
Je li Vam nekada neko nesto zamerio u ponasanju?
Kakvi ste u stvari i kako to covek da zna?

A sta Vi mislite o sebi?

Mene ljudi umeju da procene kao arogantnu, sujetnu i da uvek ostavljam utisak da sam najpametnija, oni koji me povrsno znaju misle da sam fina i ljubazna, oni koji me znaju dobro kazu da sam vredna i dobra, ali tvrdoglava, a ja za sebe mislim da sam vredna, pametna, sposobna i dobar covek.

Sta je sa Vama?

I jos jedno pitanje - da li je potrebno da glumimo u situacijama gde se odredjeno ponasanje trazi od nas, ako nas ljudi tumace drugaciej od onog sto mislimo o sebi?
 
Ne kaze se za dzabe "budi ono sto jesi" i "laz je kratkog daha", znaci, mislim da se treba ponasati u skladu sa svojim osecajem, sa svojim pravim licem...
Razni ljudi me sasvim razlicito tumace, cesto i pored sasvim transparentnih izjava, pogresno interpretiraju, shvate, dozive ono sto sam zaista htela da kazem, da uradim i sl.
Mislim da to ima veze sa tim da li si na slicnoj talasnoj duzini sa nekim.
Normalno je da je neko nekad zamerio i zamerao u ponasanju, ali ne mogu to da svedem pod neko pravilo (sad zamerio to i to) jer svi razlicito dozivljavaju, razumeju, pa i razliciti su ljudi.
 
Slazem se :ok:

Tumacenje nekoga ili necega odredjena osoba cini na osnovu nekih svojih predubedjenja ili predrasuda i zato jeste bolje biti svoj kakav jesi, a nemoguce je ocekivati da te svi dozive na nacin na koji zelis.
Ono sto meni licno nije jasno je zasto toliko dolazi do pogresnih interpretacija onoga sto kazemo - na potpuno jedan drugaciji nacin, i da li cesto ljudi u tome idu sa zlom namerom?
 
na razlicite ljude razlicit utisak, u odnosu na njihov spektar sposobnosti da stvarno vide nekog drugog.
naravno da me kritikuju pa ima stvari koje usvojim, ima stvari koje prilagodim (ako mogu, neka prilagodjavanja su mi suvise naporna) a ima i stvari koje apsolutno odbacim jer su za mene stetne. samo to sto mi neko zamera nesto nije dovoljno da promenim ponasanje, bitno je zasto mu moje ponasanje bode oci.
u sustini imam sve potencijale za zlo i dobro, aktiviraju se u zavisnosti od situacije. ako me neko dozivljava kao zlu, podlu i pakosnu kazem sebi - da, ja umem da budem takva i to je jedan deo mene. kad tako nesto cujem, iskopcam se emotivno ali se zapitam koji je neciji motiv da se bavi mojim zivotom, tj koji je psiholoski interes koji ima. to se ne osnosi na prijatelje, znam zasto oni reaguju.
na poslu ulazem napor, s tim sto ne prihvatam tudje procene moje licnosti, to me ic ne interesuje bas zbog toga sto znam da sam sve, ali kada mi se skrene paznja na ponasanje u smislu da mogu da ojacam svoju profesionalnu stranu, onda cujem receno pa se potrudim da primenim ono sto mogu.
 
Uvek sam onakva kakva jesam, prvenstveno otvorena, srdacna i komunikativna.
Sa ljudima, koji su razumni i "normalni" imam lep odnos, ali mi se ponekad desi da sa ovim drugima imam problem Zasto?
Zato, sto u svojoj ogranicenosti ocekuju od mene da uvek budem takva, a naravno da i ja imam momente kada sam samo kurtoazna i nista vise, a to ce prepoznati i postovati samo neko ko je pametan.
Tako da mi se znalo desiti da budem i svoja susta suprotnost zahvaljujuci nekim ljudima.
 
zd, nikada nisi pitala ljude oko sebe kako te vide i dozivljavaju? to je dobra vezba, ali moze da se izvede samo kad imas spram sebe nekog ko nece da se oseti ugrozeno tvojom eventualnom reakcijom, tj ako mozes da prihvatis to sto ce da ti kaze a da to ne zameris.
mozes da pitas prijateljice da ti kazu koje su tri tvoje najbolje osobine i koje su tri najgore, cuces zanimljive stvari :)
 
Насмејана и ведра у 98% ситуација и приступачна али сам јако затворена.
Чак до те мере да ме не познају у потпуности ни најближи.

Не плашим се расправа, у њима сам жустра баш као и овде, чак и жустрија јер овде ми и није циљ да истерујем правду осим кад ме неко подстакне.

Неки мисле да сам арогантна и управ су, умем да будем према одређеном типу људи. Фолиранти фасују пре или касније.

У принципу, таква сам- каква сам, немам сто лица.
Е сад, то што сам затворена, то је други падеж.
 
Misljenja koja znam su da sam jaka i stabilna osoba.Spremna sam pomoci,ali isto tako i traziti pomoc od prijatelja,Nisam zlopamtilo i to svi oko mene znaju,Znam biti jako nezgodna ako me neko bilo cim ugrozava.Razliciti ljudi me razlicito vide,meni je vazno samo misljenje onih do kojih mi je stalo.Jako sam tvrdoglava i ne prihvatam bas sugestije tipa da nesto ne radim kako treba.Zenama se cinim ljubaznom a muskarcima maznom.A ja sve mislim ja neka opasnica:)
 
Ne znam kakv utisak ostavljam na druge, a volela bih da znam. I pretpostavljam da je sasvim drugačiji od onog kako ja doživljavam sebe. :)

sta znam, meni moji ukucani kazu otvoreno sta misle i ja se zbog toga ne ljutim
smeta mi kada neko donosi ishitrene zakljucke, a ne pznaje me dovoljno za bilo kakvu procenu
najbolje mogu da nas procene ljudi sa kojima smo okruzeni i zivimo
prihvatam kritiku ali onda kada je smatram korisnom, jer ako bi trebalo da promenim svoje ponasanje i time bi trebalo da ugrozavam druge, nisam bas spremna na takvu promenu
ja se vodim da zivim i pustim druge da zive, ali na zalost, ne rezonujemo svi isto
 
zd, nikada nisi pitala ljude oko sebe kako te vide i dozivljavaju? to je dobra vezba, ali moze da se izvede samo kad imas spram sebe nekog ko nece da se oseti ugrozeno tvojom eventualnom reakcijom, tj ako mozes da prihvatis to sto ce da ti kaze a da to ne zameris.
mozes da pitas prijateljice da ti kazu koje su tri tvoje najbolje osobine i koje su tri najgore, cuces zanimljive stvari :)


najvise mrzim dezurne seka perse i tetka savete koje nicim izazvane nalaze za shodno da te komentarisu ili sto je jos gore da te 'popravljaju'
takve ljude ne zelim u svojoj okolini, ali na zalost ih cesto susrecem
 
kako nas ljudi dozivljavaju zavisi i od toga kakvi su oni sami i njihovih vrednosti.
nekome mozes da budes simpatican, otvoren, zabavan a drugome u istoj situaciji napadan, previse direktan i naporan. osim toga faktor kulture iz koje dolazis je takodje veoma bitan. bitno mi je sta misle o meni ljudi koji su mi dragi i koji me dobro poznaju...njima i verujem jer znaju da mogu da budu otvoreni i iskreni sa mnom...
 
Pozdrav svima,

ne znam da li je na Zenama bila slicna tema, ali me je nsto sto mi se desava na poslu podstaklo da otvorim temu.

Kakav utisak ostavljate na druge?
Je li Vam nekada neko nesto zamerio u ponasanju?
Kakvi ste u stvari i kako to covek da zna?

A sta Vi mislite o sebi?

Mene ljudi umeju da procene kao arogantnu, sujetnu i da uvek ostavljam utisak da sam najpametnija, oni koji me povrsno znaju misle da sam fina i ljubazna, oni koji me znaju dobro kazu da sam vredna i dobra, ali tvrdoglava, a ja za sebe mislim da sam vredna, pametna, sposobna i dobar covek.

Sta je sa Vama?

I jos jedno pitanje - da li je potrebno da glumimo u situacijama gde se odredjeno ponasanje trazi od nas, ako nas ljudi tumace drugaciej od onog sto mislimo o sebi?

Uglavnom me dozivljavaju na dva nacina.
Jedni kao arogantnu i nadmenu. Pa kada me upoznaju priznaju da su mislili da sam uobrazena i da su se presli. Na to sam, nekako, navikla.
A ima i onih kod kojih u startu ulivam poverenje, pa mi se na pocetku poznanstva poveravaju. To mi nekada bude drago, a nekada opterecujuce.

Nisam nikada za glumu, ali postoje odredjeni kodeksi ponasanja u nekim situacijama, na nekim mestima i pred nekim ljudima. To treba ispostovati, ali ne izgubiti osobenost. Tada biram da budem uzdrzanija i neutralnija.
 
Vecina misle da sam uobrazena, arogantna, drska.. mozda delujem tako, a mozda i jesam takva prema njima, ali to su ljudi koji me povrsno poznaju i svejedno mi je kako me oni vide. Moji prijatelji me najbolje poznaju, veliki sam prijatelj i njihove probleme gledam kao svoje. Ah, da.. dozivljavaju me kao opustenu devojku koja je uvek spremna za akciju, druzenje, izlaske i uvek pozitivnu i raspolozenu.
 
Kakav utisak ostavljate na druge?
Je li Vam nekada neko nesto zamerio u ponasanju?
Kakvi ste u stvari i kako to covek da zna?

da li je potrebno da glumimo u situacijama gde se odredjeno ponasanje trazi od nas, ako nas ljudi tumace drugaciej od onog sto mislimo o sebi?


Takav da se obicno rado druze sa mnom i prijatno im je u mom drustvu
Da, ali sam uvek spremna saslusati kritiku, ne i prihvatiti
Jak sam karakter, stabilan, druzeljubiv, tolerantan, duboko emotivan i odan
Da sam duboko emotivna i odana znaju oni koji me dirnu u emotivnu zicu

Najbolje je biti svoj, raditi i ponasati se onako kako mislis, osecas i znas da bi trebalo
 
najvise mrzim dezurne seka perse i tetka savete koje nicim izazvane nalaze za shodno da te komentarisu ili sto je jos gore da te 'popravljaju'
takve ljude ne zelim u svojoj okolini, ali na zalost ih cesto susrecem

zavisi od njihove namere - ako bi cisto da me uvuku u raspravu da bi sebi dokazali da smo svi isti, ne kupujem. ako misle da su uocili slabu tacku pa bi malo da je sutiraju izmaknem se i gledam sa strane, to mi je test u odnosu na ljude koje ne znam dovoljno. to je onaj deo iz tvog pitanja o pogresnoj interpretaciji recenog, jer nekada te covek time napada u stvari. ja volim da zlonamernu osobu ostavim da sutira ako hoce do sutra fantomske slabe tacke. namerno ih izbacim pa se ne ljutim kad se neko normalan zaleti, ako se u sledecem momentu suzdrzi i ako ume da kaze stani nisam to mislio/la.
ako je informacija pruzena sa konstruktivnom namerom i ako je osoba koja je pruza sposobna da analizira svoje ponasanje pa da oboje nesto naucimo iz toga onda je sve u redu. u suprotnom, nema interakcije a bas da tudje frustracije preuzimam na sebe ne moram i tu se slazem sa tobom, samo distanca je resenje.
 
Kakav utisak ostavljate na druge?
Je li Vam nekada neko nesto zamerio u ponasanju?
Kakvi ste u stvari i kako to covek da zna?
A sta Vi mislite o sebi?
Sta je sa Vama?
I jos jedno pitanje - da li je potrebno da glumimo u situacijama gde se odredjeno ponasanje trazi od nas, ako nas ljudi tumace drugaciej od onog sto mislimo o sebi?

uglavnom pozitivan...dobričina...misim to su njihove reči, nije da ja osebi misim da sam dobričina...
ne...
sebi sam ponekad namćorast, al u principu sam sebi super...:heart: ...a to kako čoek da zna...pa štaznam kako da zna...valjda vreme koje provede sa mnom uspe da proceni kakav sam...neću sigurno ja da mu pričam kakav sam, pa da tako sazna kakav sam...misim kako drukše da zna...
nikad ne glumim, ma kakva da je situacija...a to kako će ko da me proceni ni to me ne interesuje...uostalom da mi je stalo do toga, ovde bi bio sav fin i slatkorečiv ko većina vas...
 
Prvi utisak o meni (mislim-znam!) ne ide meni u prilog: misle da sam arogantna, nedodirljiva, nepristupačna, snob...A onda-gle čuda... ( to samo prema onima koje procenim da su normalni, ostale ostavim u uverenju da sam još i gora nego što su isprva mislili...)
 
Zanimljivo je što su svi napisali da je prvi utisak o njima da su arogantni, uobraženi itd... to mi nije jasno.... kako o toliko ljudi na jednom mestu svi imaju isti prvi utisak... Ja sam za jako malo ljudi pomislila da su arogantni, za mnogo više da su glupavi, prosečni, bezobrazni.....
 

Back
Top