Život dinastije Karađorđević

gost 280909

Poznat
Poruka
7.809
У контакту сам са неким члановима овог нестраначког покрета и стекао сам о њима доста лепо мишљење. Какав је Ваш став о њима ?

Ево мало информација о покрету...

О Удружењу

logo-miniУдружење Краљевинa Србијa је основала група студената Београдског Универзитета 2008. године под именом Краљева омладина, као нестраначко, невладино и непрофитно удружење, под патронатом Њ.К.В. Престолонаследника Александра II, са примарним циљем обнове монархије у Србији.

Краљева омладина је од јануара 2010. наставила да делује као подмладак Удружења Краљевина Србија. Ова група младих људи, уверена да успостављање монархије може помоћи Србији, успела је да својим активностима подстакне како млађу тако и старију популацију грађана да им се придружи.

Од оснивања до данас, наше Удружење је постало највеће монархистичко удружење у Србији са сталним растом броја чланова. Тренутно Удружење броји преко 15.000 чланова, махом млађих од 30 година, који су организовани у преко 50 одбора и повереништава широм Србије.

Удружење Краљевина Србија је члан Међународне монархистичке конференције и има потписан споразум о сарадњи са великим бројем монархистичких удружења у Србији, којим је Удружење одређено за координатора будуће кампање за обнову монархије.

Циљеви Удружења

Поред ширења мреже одбора и повереништава, у протеклом периоду Удружење је било присутно у хуманитарном и јавном животу Србије.Успешно је организовано више јавних дебата и трибина као и гостовања на медијима у градовима широм земље, преко којих је шира јавност упозната са тим какве позитивне промене и користи може донети поновно успостављање уставне парламентарне монархије у Србији.

Како 2009. тако и 2010. године на Дан државности - Сретење, преко 500 чланова Удружења из разних градова дало је подршку свом патрону, Њ.К.В. Престолонаследнику Александру II. Након више година, поново се на једном јавном скупу чуо поклич - Хоћемо Краља!

Удружење је организовано учествовало и у другим манифестацијама које су у ужем смислу везане за Краљевски Дом Карађорђевића, или у ширем - за догађаје везане за националне празнике и свечаности.

Организовано постављање штандова Удружења у Београду, Нишу, Ужицу, Суботици, Параћину, Крагујевцу и другим градовима Србије, наишло је на велико интересовање грађанства.

Удружење је преко волонтера учествовало у готово свим хуманитарним активностима на Краљевском Двору у Београду, али је организовало и низ самосталних хуманитарних акција. Међу њима најважније су акције за помоћ деци оболелој од рака у београдским болницама, помоћ болници у Пожаревцу, донације болници у Лозници и дечијем рехабилитационом центру у Бањи Ковиљачи, помоћ деци без родитељског старања у Ужицу и друге.

Имајући за узор свог патрона, Њ.К.В. Престолонаследника Александра који је бројним добрим делима показао да је ту не да узима него да даје, и да служи своме народу, чланови Удружења Краљевина Србија су, не заборављајући своје сународнике, више пута организовали помоћ деци са Косова и Метохије. У сарадњи са Заводом за трансфузију крви организовали су и давање крви.


Зашто монарија



Предности монархијског уређења у Србији

Наша тврдња да је монархијско уређење у Србији једино право решење и сигуран пут за спас Србије темељи се подједнако и на прошлости и на будућности. Када нешто траје довољно дуго у једном народу постаје не само део традиције већ и део наслеђа, па чак и генетског наслеђа.

Држава Србија, почев од својих првих трагова у историји, била је Монархија у неком облику – жупанија, деспотовина, кнежевина, краљевина, царевина... Једина два периода кад је Србија губила своје монархијско уређење поклапа се са два периода када је падала у ропство – први пут турско, други пут комунистичко. Слободна србија увек је била Монархија!

Након Другог светског рата, победници су српском народу укинули монархију на потпуно противправни начин, на силу, и од тада траје републикански експеримент који је Србију довео на ове гране на којима се сада налази. Републиканско уређење, које само по себи наравно није зло, у Србији никада није заживело на прави начин, што због лоше гарнитуре на власти до отпора који се у српском народу јављао.

Годинама након тих поратних догађања, Србију још увек свет гледа као земљу која још увек није раскрстила са комунистичким наслеђем, земљу која због лидерских борби и страначких сукоба представља несигурног партнера за сарадњу и инвестиције.

Васпостављање монархије у Србији направило би сјајну полазну основу да Србија напокон крене напред и сврста се у ред модерних, напредних европских држава. Конкретни допринос Монархије огледао би се и у спољној и у унутрашњој политици.

У односу на свет, васпостављање монархије приказало би Србију као земљу која је коначно раскинула све везе са комунистичким наслеђем и као земљу која је решена да направи коначни искорак ка стабилизацији политичко економских односа. Доношење Устава Краљевине Србије, успоставио би прецизне односе између свих полуга власти, гарантовало би права сваком појединцу и свету показало да Србија више није држава која са сваком променом партије на власти мења Устав, законе, уговоре... што би несумњиво привукло инвеститоре да улажу у Србију.

Не треба заборавити ни да би васпостављање монархије довело и до промене односа српске дијаспоре према Србији, јер су људи који су стара дијаспора, која је већ генерацијама ван земље и која би својим утицајем и финансијским средствима могла много помоћи, углавном људи или потомци људи који су морали да побегну управо од комунистичког режима.

Рођачке везе ЊКВ Престолонаследника Александра на свим европским дворовима и његове пословне везе и лична пријатељства у развијеном свету такође би биле од непроцењиве користи за развој Србије.

Васпостављање Краљевине Србије направило би мост који спаја модерну и Краљевину Србију савезницу и сарадницу многих европских народа, што би довело до буђења традиционалне свести о пријатељству тих народа са српским народом и тих држава са Србијом.

Подсећамо да у Европи постоји велики број модерних Монархија и да су то најразвијеније државе, чланице ЕУ. Сматрамо да држави Србији припада место међу њима!

На унутрашњем плану, васпостављање монархије донело би престанак константних сукоба између лидера политичких партија, што је нешто најпотребније Србији у овом тренутку. Наиме, васпостављањем Краљевине и доласком Краља на место шефа државе, нестале би и лидерске амбиције шефофа политичких партија који се углавном боре за освајање функције шефа државе. То би отворило простор да се политичке партије, уместо именима лидера, надмећу квелитетом својих програма и понуђених решења проблема у земљи.

Србији је преко потребан стабилизациони фактор који ће зауставити самоуништење и бити гарант Уставом загарантованих права сваком појединцу. Тај фактор мора бити неутралан, политички неопредељен, независан од било каквих «центара моћи», спреман да преузме тешку оговорност која произилази из наведеног, не сме никоме дуговати за положај који заузима. Ове услове у Србији испуњава само Краљ! Краљ се рађа и од малена се васпитава и спрема да преузме улогу шефа државе, спрема се да преузме огроворност за сваки свој поступак, без могућности да се, по истеку мандата, повуче а да при том никоме не полаже рачун за евентуалне грешке. Краљ нема «резервни положај», већ мора својом личношћу и својим радом константно бити у служби свог народа!

Краљ би такође био и гарант да се Уставом загарантована права и односи у Србији никада неће некажњено нарушити. Постојањем Краља на месту шефа државе, никада се више не би могло десити да било који појединац или политичка групација, преузме више власти од онога што јој по Уставу припада. Нажалост, били смо сведоци да се у периоду од 1945.г на овамо то стално понавља, да су све полуге власти у рукама једног човека или политичке групације а то не може донети стабилност и здраве односе у држави.

На економском плану имали бисмо уштеду у буџетским средствима јер не би било председничких избора, који иду обично у два круга а средства за један круг износе око четири милиона динара. Обзиром да су се у Србији председнички избори догађали и чешће од мандатом предвиђеног времена, зштеда је више него јасна. Са друге стране, постојање краља не би донело додатне трошкове, јер су издвајања за председника и његов кабинет, ако не већа а оно сигурно иста каква би била и за Краља.

Уз све наведено, јасно је због чега ми сматрамо да је васпостављање монархије у Србији једино решење да Србија добије здрав полазни основ, здраве темеље на којима би се изградила модерна стабилна држава.


Пошто је линк за копиране текстове обавезан, поставићу сајт удружења (јер морам поштовати Правилник Форума који налаже да се извор мора цитирати)

http://kraljevinasrbija.com/cir/
 
karadjordjevic_family.jpg


Intervju: Život dinastije Karađorđević
Pretsolonaslednik Aleksandar se trudi da sinove, kraljeviće Petra, Filipa i Aleksandra dovede kući u Beograd, ali u tome ne uspeva zbog svađa u kraljevskoj porodici i nerešenih pitanja sa državom.

Kraljevići izbegavaju posvađanu porodicu
Da li će i kada sinovi prestolonaslednika Aleksandra II Karađorđevića doći u Srbiju da naslede kraljevski tron i produže vek srpske dinastije, pitaju se srpski monarhisti ovih dana kada je kraljević Filip na kratko svratio u Beograd.
Koliko državu košta kraljevska porodica koja živi u dvoru na Dedinju, pitanje je koje istovremeno postavlja srpska javnost, jer je državni revizor utvrdio da je iz državnog budžeta prestolonasledniku Aleksandru II Karađorđeviću dato 30 miliona dinara.
Domaći istoričari, monarhisti i mediji pokušali su da pronađu odgovore na ova pitanje i ali su se suočili sa ćutanjem na Kraljevskom dvoru. Pojedini mediji su prestolonaslednika Aleksandra II i Kraljevski dvor okrivili za rasipništvo, jer je „Dvorski kompleks potrošio 20 miliona na troškove reprezentacije i posluge, a da pritom porodica princa Aleksandra nije izveštavala Ministarstvo kulture o tome na koji način troši dobijeni novac“.
Naše komšije Hrvati nam se zbog Karađorđevića rugaju da je Srbija nema presto, ali ima prestolonaslednika, koji nas je poslednjih godina koštao čak 4 miliona evra.
- U zemlji, u kojoj je prosečna plaća iznosi oko 330 eura, država je za Karađorđevića izdvojila 320.000 eura – za vrtnu opremu 5.500 eura, za kupoviunu novina i časopisa 5.700, za održavanje voznog parka 5.000, kupovanje i održavanje računara 4.500, za administrativnu opremu 3.600 i poštanske usluge 1.500 eura” – navode hrvatski mediji, koji srpskog prestolonaslednika Aleksandra uvredljivo nazivaju “smešnim kraljem”.
Kada smo na Kraljevskom dvoru potražili odgovor na pitanje šta je istina o izveštaju državnog revizora i i trošenju novca iz budžeta Ministarstva kulture mimo plana i programa, predsednik Krunskog saveta Dragoljub Acovića nam je u ime kraljevske porodice odgovorio:
- Državni revizor je dobro obavio svoj posao i pokazao da problem nije kod Karađorđevića kao korisnika državnih sredstava, već u državnoj administraciji. Naime, prestolonaslednik Aleksandar ne dobija nikakav novac od države. Iz budžeta finansira se rad Dvorskog kompleksa kao kulturne baštine Srbije. Taj novac nije trošen bez plana, bez programa i bez saglasnosti državnih institucija, kako tvrde zluradi ljudi i mediji. Jer, Kraljevski dvor je renoviran, Beli dvor se popravlja, jer mu električna i vodovodna instalacija ne valjaju, a sva umetnička dela su rekonstruisana. Trenutno radimo na tri projekta. Prvi je transformacija kasarne dvorske garde u muzej, drugi je reparacija kamene terase Belog dvora i treći je reparacija vodenog ogledala kod paviljona. Naš zadatak je da čitav kompleks sačuvano od propadanja, da ga unapredimo kao kulturnu baštinu i učinimo je dostupnoj širokoj javnosti – objašnjava profesor Dragoljub Acović.
http://serbianna.com/srpski/archives/189
**********************************************************
Неслога у династији Карађорђевић већ Србију доста кошта а можда ће и више ако некоме падне на памет да се поигра са Монархијом. Ако се поигра, засигурно ће се преиграти.

Следи наставак.
 
Poslednja izmena:
На економском плану имали бисмо уштеду у буџетским средствима јер не би било председничких избора, који иду обично у два круга а средства за један круг износе око четири милиона динара.l]

Ajde sto ovi lupetaju i veze nemaju sa mozgom, to je ocekivano.
Zanimljivo je da ni ti nisi procitao ovo sto si postavio, valjda bi uvideo ovu glupost.
Ili ne bi, ko zna
 
Уствари да ли се за њега по правилу опште може гласати .Након што је приступио рајху и оставио народ у беди и жалости .Скупио је злато и све вредности и збрисао у Лондон .Вратио се зарад некретинина које није могао да поносе авионом .Али доборо свако има право на мишљење

Него да ли би гласали за Карђорђевиће и ако они намуу право да иду на изборе јер ако народ жели он ће да их бира ,што се вероватно никада неће десити.

А :think:

 
Pa preorjentiraj se na neke civilizirane likove, a ne na te desničare. :roll:
У економији сам лесефериста, фридмановац, чикашка школа, а у политици антикомуниста и антирепубликанац али и антимилитариста...па тражим негде своје место...
 
Život dinastije Karađorđević (2)

NEPOŽELJNI GOSTI
Dvorski kompleks je u Ministarstvu kulture definisan kao nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju u okviru prostorno kulturno istorijske celine Topčider. Čine ga Kraljevski i Belo dvor, koje je utemeljio kralj Aleksandar Karađorđević između dva rata, zatim kraljevska kapela, zgrade garde i žandarmerije, umetnički paviljon, umetnine i plac. Dvorove je konfiskovao i koristio Josip Broz, a potom i Slobodan Milošević. Država Jugoslavija ih je 2001. dala na korišćenje prestolonasledniku Aleksandru II kao starešini kraljevske porodice, sa čime se 2002. godine složila i Vlada Srbije.
O kraljevskim dvorovima na Dedinju nekada su brinuli Ministarstvo odbrane, pa MUP Srbije i sada Ministarstvo kulture, ali su tada troškovi reprezentacije Tita ili Miloševića, kako kaže profesor Acović, za javnost bili “nevidljivi”.
- U vreme Tita i Miloševića niko nije smeo da pita koliko narod i državu koštaju njihov život u dvorovima. Danas se to može. O trošenju sredstava iz državnog budžeta u Dvorskom kompleksu brine posebni Fond kraljevskog dvora, koji se trudi da štedi i da smanji svoje troškove – rekao nam je profesor Acović.
Ovu činjenicu potvrdilo nam je i Ministarstvo kulture Srbije.
- Ministarstvo kulture je od 2005. do 2009. na osnovu Programa i projekta zaštite, očuvanja, funkcionisanja Dvorskog kompleksa izvršilo prenos sredstava na račun fonda 2005. godine 120 miliona dinara, naredne godine 135 miliona, a 2007. godine 90 miliona. Tokom 2008. uplaćeno je 20 miliona dinara, a 2009. godine 30 miliona dinara – saznali smo od pomoćnika ministra kulture Dušice Živković.
Za 2010. godinu konkurs za fiunansiranje je otvoren do 31. januara tekuće godine, ali je iz Turističke organizacije Srbije najavljeno da dvor treba da dobije 40 miliona dinara.
I istoričar Predrag Marković ima kritičko mišljenje i prema državi i prema Kruni, jer smatra da to što država Srbija radi sa dvorom liči na veliki skandal.
- Naš takozvani prestolonaslednik je već sada prekršio nekoliko zakonskih i etičkih normi, a možemo da mislimo šta bi bilo kada bi postao monarh. Koje su njegove obaveze, šta država plaća i zašto, nejasan je i taj fond u koji novac uglavnom uplaćuju ljudi iz dijaspore. Da li se plaća porez? Skandal je sve, od registracije automobila, pa nadalje. Engleska monarhija ima vrlo precizirane prihode i obaveze, a šta tačno plaća naša država? Ideja monarhije ne može da se odvoji od čoveka koji srpski zna slabije od svakog kineskog diplomate u Beogradu. Isticanje da je naša dinastija izvorna, za razliku od drugih, takođe, nije nikakav argument, jer su sadašnji Karađorđevići proizvod mešavine raznih dinastija – tvrdi istoričar Predrag Marković.
Iz izveštaja državnog revizora se vidi da su u troškovima Kraljevskog dvora i porodice Karađorđević najveća stavka rashodi za zaposlene, usluge po ugovoru, administrativne, stručne usluge, usluge za domaćinstvo i ugostiteljstvo, reprezentacija, ostale opšte usluge – 20,7 miliona dinara. Objašnjeno nam je da su to troškovi plata zaposlenih, honorari saradnika, ali i troškovi kraljevskih prijema, svečanosti, humanitarnih akcija i zabava. Zvaničnici sa dvora nam nisu rekli koliko zaposlenih ima u rezidenciji kraljevske porodice, kolike su im plate, ali nam je rečeno da personal čine stalno zaposleni, stalni i privremeni spoljni saradnici.
- Dvor ima ljude koji brinu od njegovom održavanju, domaćicu, kuvare, baštovane i majstore. To su ljudi koji su ovde radili i u vreme Tita i Miloševića, a koji su najviše zaslužni što Kraljevski i Beli dvor nisu propali i što danas kao spomenici kulture i istorije služe dinastiji i narodu – kaže Dragoljub Acović.
http://serbianna.com/srpski/archives/189
 
Život dinastije Karađorđević (3)

Pokazalo se, međutim, da kraljevski dom nije kuća za sve Karađorđeviće. Pojedini članovi kraljevske porodice, princ Vladimir, princeza Linda, princeza Eva Marija i kneginja Jelisaveta javno se, međutim žale da im nije dozovoljen boravak u Kraljevskom dvoru, jer to ne dozvoljava starešina dinastije prestolonaslednik Aleksandar II. Kneginja Jelisaveta Karađorđević, se seća prvog sukoba sa sa svojim bratancem, prestolonaslednikom Aleksandrom još krajem osamdesetih u Londonu.
- Aleksandar je u holu jednog hotela, gde smo se našli zbog večere, počeo da viče na mene i grubo me ispituje: “Zašto ideš u Beograd, koji su tvoji ciljevi, zašto odlaziš tamo bez moje dozvole”. Dan pre te svađe, njegova žena Katarina mi je otkazala već zakazanu večeru kod prijateljice. Tada su mi prvi put rekli da za mene nema mesta za porodičnim stolom. Kada se Aleksandar izdrao na mene, rekla sam mu u redu, provešću vikend kod princa Čarlsa i princeze Dajane. Okrenula sam se i otišla od Aleksandra i Katarine. Kasnije se ta scena ponovila, kada su se oni uselili u Kraljevski dvor. Kada sam 2000. došla u posetu prijateljima odlučila sam da ostanem da živim u Beogradu, jer to je grad u kome sam rođena i u kome se osećam predivno – priznala nam je kneginja Jelisaveta, koja je u prestonici
podstanar, jer ne može da boravi u Kraljevskom dvoru.
Na te kritike profesor Dragoljub Acović kaže:
- Primedbe koje stavljaju pojedini članovi kraljevske porodice su lične prirode i odraz nepoštovanja porodičnog kodeksa. Nije tačno da članovi porodice ne mogu da borave u Kraljevskom dvoru, jer su u njemu već bili princ Vladimir, princeza Margarita, princeza Marija, majka srpskih kraljevića i mnogi drugi članovi porodice. Međutim, u Kraljevski dvor se može doći samo u skladu sa protokolom, a ne mimo protokola.

STARA I MLADA LOZA
Nezadovoljstvo pojedinih članova dinastije Karađorđević da samo prestolonaslednik Aleksandar II i princeza Katarine koriste dvorove na Dedinju posledica su porodične bitke za kraljevski tron i nesređenih imovinskih odnosa u samoj kraljevskoj porodici. Kraljević Tomislav je neposredno pred smrt svedočio da ga prestolonaslednik Aleksandar jednom prilikom optužio da pokušava da mu preotme presto.
- Šta mu ja to uzimam? Da li taj presto postoji, da li ta monarhija postoji? Kako mogu da uzmem nešto što nemamo ni on, ni ja – pričao je Tomislav Karađorđević.
Naime, iako je kralj Aleksandar Karađorđević, pre svoje smrti u Marseju testamentom odredio da su njegovi naslednici sinovi Petar, Tomislav i Andrej i njihovi potomci, pojedini članovi dinastije nemaju pravo na nasledsvo, ali ga, ipak, traže. I žele da se usele u Kraljevski dvor. Tu se pre svega misli na kneza Aleksandra iz Pariza i kneginju Jelisavetu iz Njujorka, kao i na njihovu decu.
Na sajtu kraljevske porodice je vrlo jasno naznačeno ko su članovi stare, a ko mlade linije u dinastiji Karađorđević. I kome nema pravo na tron i na nasleđe:
- Starija linija kraljevske porodice danas se grana na tri strane. Granu blaženopočivšeg kralja Petra II danas predstavljaju prestolonaslednik Aleksandar II, njegovi sinovi kraljevići Petar, Filip i Aleksandar i supruga princeza Katarina. Granu blaženopočivšeg princa Tomislava predstavljaju njegovi sinovi princ Nikola sa svojom suprugom princezom Ljiljanom i kćerkom princezom Marijom, prinčevi Đorđe i Mihajlo, kćerka princeza Katarina i princeza udova Linda. Granu blaženopočivšeg princa Andreja predstavljaju njegovi sinovi princ Vladimir sa svojom suprugom princezom Brigitom, princ Dimitrije i kćerke princeze Tatjana i Lavinija, kao i njegova princeza udova Eva Marija. Mlađa linija kraljevske porodice Karađorđević, koja nema nikakvih naslednih prava, nastavlja se preko kneza Aleksandra sa suprugom kneginjom Barbarom, njegovih sinova kneževića Dimitrija, Mihaila, Sergija, Dušana, njegove kćerke kneginje Jelena, kao i preko kneginja Jelisavete (g-đa Manuel Uljoa) – naglašeno je na sajtu i istaknuto pravo građansko ime srpske kneginje Jelisavete.
http://serbianna.com/srpski/archives/189
 
Život dinastije Karađorđević (4)

Interesantno da se Ketrin i Kristina, kćerke kneginje Jelisavete Karađorđević, kao i sin Nikola i unuci ne pominju kao članovi kraljevske porodice sa titulama. Otuda i nezadovoljstvo kneginje Jelisavete što je nema na Kraljevskom dvoru i što nema pravo na nasledstvo, iako je njen otac knez Pavle dovršio i sačuvao ta zdanja.
U kraljevskoj porodici ima prinčeva koji tvrde da je prestolonaslednik prodao deo imovine Karađorđevića u Sloveniji, Hrvatskoj i Makedoniji, ali nam je u Krunskom savetu to demantovano. Uostalom, kraljevskoj porodici nije vraćena imovina koju je Tito konfiskovao 1947. posebnim dekretom u čitavoj Jugoslaviji. Taj dokument je u Srbiji stavljen van snage zakonom 2001. godine, kojim je država odredila da će uslovi za povraćaj imovine Karađorđevića biti određeni posebnim zakonom. Nije rečeno kada će se to dogoditi i ovakvo stanje u Srbiji je ostalo nepromenjeno i danas.
A pre nego što se princ Aleksandar II uselio napravljen je potpun inventar dvorova i potpisan od opunomoćenih predstavnika Vlade i Krune. Svi predmeti su snimljeni video kamerom i fotografisani. Ova evidencija je dostavljena u tri primerka Vladi, Kruni i nacionalnoj instituciji najvišeg renomea. Svi predmeti iz dvorova na kraljevskom imanju na Dedinju potpuno su zaštićeni zakonima i ne mogu biti izneti bez saglasnosti Vlade Srbije i Nj.K.V. prestolonaslednika Aleksandra II. Ipak, neki članovi dinastije traže svoje nasledstvo.
Najstariji član kraljevske porodice princeza Eva Marija Karađorđević, udovica princa Andreja već sedam decenija živi u Palm Springu kao penzioner. I, kako kaže, nema nameru da se vrati u Srbiju, jer ne veruje prestolonasledniku Aleksandru II.
– Nama iz porodice nije dozovoljeno da koristimo Kraljevski dvor i drugu imovinu, iako sam ja vlasnik trećine imovine kralja Aleksandra Karađorđevića i polovine imovine kralja Petra II Karađorđevića, koju mi je ostavio svojim testamentom. Nameravam kada mi država vrati ovu kraljevsku imovinu da otvorim Zadužbinu porodice Karađorđević za očuvanje srpske dinastije i tradicije srpkog naroda – otkrila nam je princeza Eva Marija Karađorđević iz Kalifornije.
http://serbianna.com/srpski/archives/189
 
Život dinastije Karađorđević (5)

KRALJEVSKI BIZNIS
Pitanje imovine Karađorđevića je zapravo ključno i za problem budžetskog finansiranja kraljevskih dvoroma i prestolonaslednika Aleksandra II. Jer, na pitanje da li država Srbija treba da finansira život i rad kraljevske porodice u Dedinjskom kompleksu monarhista Aleksandar Nedić kaže:
- Kada bi država dinastiji vratila imovinu ne bi morala da izdržava porodicu Karađorđević.
Stanje sa povraćajem kraljevske konfiskovane imovine u Srbiji i okolnim državama je jako loše. Prestolonaslendik potražuje imanja na Bledu i Bohinju u Sloveniji, ali je dežela donela zakon u kome ništa ne duguje porodici Karađorđević. Makedonija je kraljevske vinograde prodala ili dala u zakup. Srbija i Crna Gora oklevaju sa restitucijom. Sve to vodi ka zaključku da kraljevska porodica nije bogata i sposobna da izdržava Dvorski kompleks.
- Porodica Karađorđević je jedna nesrećna i siromašna dinastija. Proganjana decenijama od komunista kraljevska porodica nije nikada imala priliku da se ekonomski oporavi i stane na svoje noge. Kralj Petar II je imao jednu firmu u Americi, koja je propala, pa je živeo od nasleđa kraljice majke Marije. U vreme dok je živeo u Londonu sin prestolonaslednik Aleksandar je bio menadžer osiguravajućeg društva i živeo u skromnom stanu sa suprugom Aleksandrom i trojicom sinova. Princ Tomislav se u Engleskoj bavio uzgajanjem jabuka, a princ Andreja u Palm Springu trgovinom osiguranjima i komjuterskim softverima. Prinčevi su živeli kao obični građani i čudo je da su imali para da školuju decu i da im obezbede normalan život – otkriva nam Borivoje Karapandžić, istoričar iz Klivlenda.
Karapandžić upozorava i na činjenicu da su se sva trojica prinčeva Aleksandar kao prestolonaslenik, kao i njegovi stričevi Andrej i Tomislav razvodili, dva puta ženili, što je još više razjedinilo i osiromašilo porodicu Karađorđević. Od potomaka Karađorđevića, smatra Karapandžić, najboje su se snašla deca kneza Pavla, jer je knez Aleksandar završio pilotsku akademiju, a kneginja Jelisaveta se bogato udavala i prva krenula u biznis. Promovisala je modnu liniju i svoj parfem. Princeza Linda se u selu Babine kod Prijepolja bavi turizmom. Njeni sinovi Đorđe, stručnjak za vatromete i Mihajlo, ekspert za računare, pokušali su da žive u Srbiji, ali su se vratili u Englesku.
Ni ostala deca princa Tomislava nemaju mnogo uspeha u svojim poslovnim poduhvatima. Najbolje je prošla kći iz prvog braka Katarina de Silva, koja se 1987. udala za uglednog advokata Dezmonda de Silvu sa Šri Lanke. Katarina je pokušavala je da se bavi trgovinom nekretninama, ali nije bila posebno uspešna u tom poslu. Ona i Dezmond imaju kćerku Viktoriju koja je upravo postala punoletna. Njen godinu dana stariji brat Nikola je završio je poljoprivrednu školu, radio je na farmama u Engleskoj, kao kamiondžija i vlasnik preduzeća “Mediteran eksport-import” u Nemačkoj.
Princ Andrej Karađorđević je iz dva braka imao petoro dece. Sa princezom Kristinom fon Hesen kćer Tatjanu (1957) i sina Hristifora (1960), koji je poginuo. A sa princezom Kirom od Lajningena, prinčeve Vladimira (1964) i Dimitrija (1965). I nepriznatu princezu Laviniju. Devojke su pred udajom, a sinovi se bave turizmom i menadžmentom.
Za prestolonaslednika Aleksandra II Karađorđevića se, kako kažu na dvoru, ne zna čime se profesionalno bavi i od čega živi.
- Prestolonaslednik Aleksandar ne dobija novac od države. A ni princeza Katarina, ni kraljevići Petar, Filip i Aleksandar, kao ni drugi Karađorđevići nemaju državnu apanažu. Kraljevska porodica se izdržava od svojih privatnih prihoda, u koja Krunski savet nema uvid – naglašava Dragoljub Acović.
Pretpostavlja se da prestolonaslednik Aleksandar II ima britansku penziju, dok princeza Katarina ima trgovačke firme i svoje poslove u Grčkoj i SAD. Kraljevići Petar, Filip i Aleksandar žive od svojih plata. Princ naslednik Petar radi kao dizajner u Njujorku, a kraljević Aleksandar radi kao menadžer u San Francisku. Kraljević Filip Karađorđević živi u Londonu i radi kao službenik u banci.
http://serbianna.com/srpski/archives/189
 
Život dinastije Karađorđević (6)

KRALJEVIĆ (NE)DOLAZE
Od tridesetak živih potomaka vožda Karađorđa većina danas žive u sedam država sveta od SAD preko Velike Britanije, Grčke i Brazila do Nemačke, Španije i Srbije. Nažalost, u tuđini su i grobovi kraljice majke Marije, kralja Petra II, kraljice Aleksandre, princa Andreja, kneza Pavla i kneginje Olgi. Pretsolonaslednik Aleksandar se trudi da i žive, a i mrtve Karađorđeviće vrati kući, ali u tome ne uspeva zbog svađa u porodici i zbog nerešenih problema sa državom. Kraljevska porodica je, naime, podnela zahtev državi Srbiji za prenos posmrtnih ostataka svih monarha u Srbiju. Za povratak kovčega kralja Petra II iz SAD potpisana je i peticija sa 10.000 imena monarhista.
- Država je rekla “da” na predlog Kraljevskog dvora za prenosi posmtrnih ostataka kralja Petra II kao i drugih članova porodice Karađorđević koji su sahranjeni u inostranstvu, ali nije naglasila kada će to uraditi. Crna Gora je svoje monarhe kralja Nikolu, kraljicu Milenu i dve kćeri “vratila” kući, a Srbija nije “vratila” kraljicu Mariju, kralja Petra II, kraljicu Aleksandru, princa Andreju, kneza Pavla i kneginju Olgu – podseća nam Acović.
ajmanje Karađorđevića živi u otadžbini, samo četvoro, prestolonaslednik Aleksandar, princeza Katarina, kneginja Jelisaveta i princeza Linda, udova princa Tomislava Karađorđevića. Princ Tomislav se prvi 1992. godine nastanio u Srbiji, u čemu su ga deca sledila. Njegov stariji sin Nikola se oženio u Srbiji i jedini od Karađorđevića u Beogradu dobio kćerku Marija. Razveo se i vratio u Nemačku. Srednji sin Đorđe je u Beogradu pokušao da završi Vojnu akademiju, ali je na polovini studija odustao. Princ Đorđe Karađorđević nikada nije naučio srpski jezik. Mlađi princ Mihailo je pokušavao u Srbiji da bude da maneken i juvelir, pa nije uspeo. Trenutno studira i razmišlja da se vrati u Srbiju.
Pretsolonaslednik Aleksandar se trudi da sinove, kraljeviće Petra, Filipa i Aleksandra dovede za stalno kući u Beograd, ali u tome ne uspeva zbog svađa u kraljevskoj porodici. Naime, srpska javnost, a posebno monarhisti očekuju od prestolonaslednika Aleksandra da će svog sina, princa naslednika Petra Karađorđevića pripremiti da bude novi srpski kralj, tako što će mladić da živi u Srbiji sa svojim narodom. To se, međutim, još nije dogodilo.
- Opravdana je želja naroda da srpski kraljevići borave više u Srbiji. Princ naslednik Petar Karađorđević je svestan činjenice da treba jednog dana da dođe u Srbiju za stalno. Treba, međutim, da imamo više razumevanja za mlade kraljeviće, jer prinčevi Petar, Filip i Aleksandar su kao i njihov otac prestolonaslednik Aleksandar rođeni u inostranstvu. A u Srbiji svi Karađorđevići, ša i mladi kraljevići su samo ljudi koje država toleriše. U takvim uslovima kraljevići imaju pravo da odlučuju o svojoj budućnosti. Princ naslednik Petar Karađorđević je jako inteligentan mlad čovek, ima karizmu i liči na svoje pretke. Nije veren, ne ženi se, živi svojim životom i svestan je da ga narod u Srbiji vidi kao budućeg monarha. Sigurno je da će se jednog dana doseliti u Srbiju, ali kada, to još ne znamo – otkriva nam član Krunskog saveta profesor Dragoljub Acović.
Mnogi monarhisti veruju da se mladi kraljevići Petar, Filip i Aleksandar III Karađorđević neće nastaniti u Srbiji i neće nastaviti dinastičku lozu radi očuvanja kraljevske porodice, jer se „prinčevi Karađorđevići ponašaju kao stranci“. Dok pojedini istoričari tvrde da je to i normalno, jer „ u republici Srbiji nema prestolonasleđa“.
- Karađorđevići danas imaju prava na presto kao i svi ostali građani. Međutim, Karađorđevići ne osećaju damar srpskog naroda. To donekle treba razumeti s obzirom da je prestolonaslednik Aleksandar II Karađorđević rođen u Londonu, a da su ga odgajale irske dadilje. Njegovi sinovi, takođe, rođeni u inostranstvu, rasli su jedno vreme pored majke Brazilke, a potom pored maćehe Grkinje. Oni ne govore srpski, već španski i osećaju se više Špancima nego Srbima. Žive i rade u SAD i Engleskoj. A u slobodno vreme više borave kod majčine familije u Madridu, nego kod oca u Beogradu. Otuda se može lako primetiti da kraljevići Petar, Filip i Aleksandar Karađorđević nisu zainteresovani da budu monarsi u Srbiji – zaključuje istoričar Borivoje Karapandžić iz Klivlenda.
U to smo se donekle i uverili na dvoru, gde nam je diskretno rečeno da su kraljevići Petar, Filip i Aleksandar III Karađorđević odrasli ljudi i da prestolonaslednik Aleksandar II ne može kao otac ili kao kralj da im naređuje šta će i kako da rade. Ali, kako tvrde razočarani monarhisti, ako princ naslednik Petar Karađorđević i njegova braća Filip i Aleksandar ne prihvate prestolonasleđe, postoji realna opasnost da se kraljevska porodica, posle smrti Aleksandra II Karađorđevića, ugasi sama od sebe.
http://serbianna.com/srpski/archives/189
*********************************************************

Слика и прилика садашњег принца и вечитог приправника за краља Србије Александра Карађорђевића.
Сами процените, колико би се Србија усрећила ако би се грешком одлучила за Монархију.
 
Poslednja izmena:

Back
Top