Udario sam devojku

pedjaza tebi ne vredi objasnjavati. ne shvatas da resavajuci taj jedan povrsinski problem, pravis ne samo jedan, mnogo veci problem, niz problema o kojima neces nista ni znati. kada ti dete jednom okrene ledja to se tesko ispravlja. savetujem ti malo citanja knjiga o toj temi pre nego sto se odlucis za roditeljstvo. nista lose, samo dobronamerni savet. misljenja se menjaju, nisu uklesana u kamenu...
 
Udario sam je i sad mi zao, kriv sam sto sam dozvolio, da do toga dodje. Trebao sam da budem cvrsci, onda bi me postovala i ne bi me toliko iznervirala, ovako je videla da moze, a meni u jednom momentu pukao film i dum po nosonji... nakon toga ona uplakana pobegne od mene. Nisam mogao da izdrzim, nervira me to njeno ponasanje, ma doslo mi da je slomim kao vola u kupusu... nikad tako nesto ni jednoj devojci nisam uradio... nesto mi se cini da je volim... cim sam tako reagovao.

Imali sanse da mi oprosti?

Batko, ja jednu muvam i nikako da pristane (zena mi smeta) koju da ti dovedem da je usmeris na pravi put?
 
Ja, licno, nikad ne bih oprostila decku da me udari, ma ni da se prodere na mene. Cao drugaru, idi nadji neku potcinjenu mucenicu pa se istresaj na njoj, ja sebe ipak volim najvise. Mogao bi da me udari jednom, i nikad vise. Ne bi imao priliku ni da mi se izvine.
 

Back
Top