Kod mene je sreća kad nađem ravnotežu između društvenog života i samoće.
Oko tog obletanja ima jedna interesantna pojava.
Pojedinci, koji su navikli da im se "obleće" u porodici, zahteve za "obletanjem" šalju i društvu u kome se kreću.
Ako društvo pravi roštilj, uvek je tu neko od privilegovanih, neko ko je navikao da ga maze. On ne zna da okreće meso na roštilju, navodno.

ne zna da nacepka drva, ne zna da iseče meso, ne zna da raspali vatru, ne zna ništa, a zna da jede.
Na radnom mestu prebacuje svoje obaveze drugima jer "Pera to zna bolje" ili ga boli glava (ovo je češće u slučaju ženskog parazita) ili se nešto desilo, pa nije uradio, ili uradila i što je najinteresantnije, retko kada popiju neku kaznu.