U kojoj godini počinjemo da ličimo na roditelje ?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
391.950
Prema studijama koje su sprovedene rezultati su pokazali da u 32.godini počinjemo sve više da licimo na svoje roditelje.
Sve one njihove pridike i pravila,sa kojima su nas toliko nervirali u tinejdžerskom periodu, sad izgovarate svojoj deci.

Rečenice roditelja koje govore svojoj deci

* Dok si pod mojim krovom, biće onako kako ja kažem!
* Da nisi pisnuo/la, je li ti jasno!
* Setićeš se ti mojih reči…
* Zato što ja tako kažem, eto zato!
* U tvojim godinama ja tako nešto nisam ni znala da postoji, a kamoli imala.

Trećina koji su ucestvovali u studiji ,navela je da često ponavlja rečenice svojih roditelja koje su ih nervirale dok su bili deca i da je roditeljstvo
teže nego sto si mislili i zamisljali , dok je vecina ipak rekla da je roditeljstvo na njih imalo pozitivan uticaj, kao i da su postali tolerantniji i brižniji.

Koliko ste uspeli ako ste uspeli ,da izbegnete zamku licenja na svoje roditelje u smislu da se prema svojoj deci,ponasate suprotno ili bar delimicno
suprotno od onog kako su se vasi roditelji ponasali prema vama a sto vam nije prijalo.
 
Nemam decu.

Ali tokom godina najpre sam bio kao cale, ebeni problem.
Zatim kasnije uocavam kod sebe maminu crtu karaktera i sestrinu crtu.
Da bi na kraju postao pitom, prijatan, kulturica lik koji je i meni nepoznat. Decko dusa, skroman ponizan prijatan.

Kakva ce mi biti deca, nznm. Ali znam da ako samo probaju da budu antihristi kao sto sam ja bio ima da im olomim o dupe tri vrbove sume pruteva. Ima da radi mirko nemirko prekovremeno sine, prekovremeno.

Bicu divan roditelj, pravedan.
 
Kamo lepe sreće da sam upola lepa, kao što je moja majka nekad bila i bar upola kreativna kao ona (msm, na umetnost).Povukla sam u svemu na pok.baku po ocu.Stroga, red,rad i disciplina...takva je i ona bila! Omražena...,ali poštovana!
P. S. Moj burazer je sušta suprotnost mom pok.ocu.Liči u svemu na mog rođenog ujaka.Kod mene, znači..."niđe veze"! 😆
Nigde veze i sa vaspitavanjem dece, jer su drugačija vremena bila ranije (mnogo naivnija i bezbrižnija) i drugačiji izazovi.
 
Poslednja izmena:
Prema studijama koje su sprovedene rezultati su pokazali da u 32.godini počinjemo sve više da licimo na svoje roditelje.
Sve one njihove pridike i pravila,sa kojima su nas toliko nervirali u tinejdžerskom periodu, sad izgovarate svojoj deci.

Rečenice roditelja koje govore svojoj deci

* Dok si pod mojim krovom, biće onako kako ja kažem!
* Da nisi pisnuo/la, je li ti jasno!
* Setićeš se ti mojih reči…
* Zato što ja tako kažem, eto zato!
* U tvojim godinama ja tako nešto nisam ni znala da postoji, a kamoli imala.

Trećina koji su ucestvovali u studiji ,navela je da često ponavlja rečenice svojih roditelja koje su ih nervirale dok su bili deca i da je roditeljstvo
teže nego sto si mislili i zamisljali , dok je vecina ipak rekla da je roditeljstvo na njih imalo pozitivan uticaj, kao i da su postali tolerantniji i brižniji.

Koliko ste uspeli ako ste uspeli ,da izbegnete zamku licenja na svoje roditelje u smislu da se prema svojoj deci,ponasate suprotno ili bar delimicno
suprotno od onog kako su se vasi roditelji ponasali prema vama a sto vam nije prijalo.

ziva istina :lol:
samo ne navedene recenice
nego stav i oblik ponasanja
ali se trudim da radim na sebi i menjam ono sto sam njima zamerala
 
Prema studijama koje su sprovedene rezultati su pokazali da u 32.godini počinjemo sve više da licimo na svoje roditelje.
Sve one njihove pridike i pravila,sa kojima su nas toliko nervirali u tinejdžerskom periodu, sad izgovarate svojoj deci.

Rečenice roditelja koje govore svojoj deci

* Dok si pod mojim krovom, biće onako kako ja kažem!
* Da nisi pisnuo/la, je li ti jasno!
* Setićeš se ti mojih reči…
* Zato što ja tako kažem, eto zato!
* U tvojim godinama ja tako nešto nisam ni znala da postoji, a kamoli imala.

Trećina koji su ucestvovali u studiji ,navela je da često ponavlja rečenice svojih roditelja koje su ih nervirale dok su bili deca i da je roditeljstvo
teže nego sto si mislili i zamisljali , dok je vecina ipak rekla da je roditeljstvo na njih imalo pozitivan uticaj, kao i da su postali tolerantniji i brižniji.

Koliko ste uspeli ako ste uspeli ,da izbegnete zamku licenja na svoje roditelje u smislu da se prema svojoj deci,ponasate suprotno ili bar delimicno
suprotno od onog kako su se vasi roditelji ponasali prema vama a sto vam nije prijalo.

Na rođenju sam počela da licim na oca. Malo, mrsavo, ružno stvorenje koje bi urlalo po tri noci bez prestanka.
Kasnije sam postala kopija oca, estetska je razlika ujedno i polna, on bi izgledao poput mene kada bi bio žensko.
Sklonost ka epskoj fantastici, tvrdji muzički ukus i lepljivi prsti za loptu, nesanica i riba u tanjiru. Mislim da je moj otac jedini muškarac na planeti koji je plakao kada je preminuo lav u Narniji.
Što sam starija sve sam sličnija, što je ujedno i opomena za neke stvari.

Pored njega iz mene ponekad progovori baba! Imam strogu babu, red se zna i reda mora biti. Jedina osoba na svetu koje se moj otac iskreno plaši. Fino su se susreli u meni, kada želim cele noći da gledam neke vikinge izadje iz mene baba i strpa me protiv volje u krevet.

Dete cuvam poput oca, uz pomalo discipline kuca je mesto za igru...uz muziku, mnogo muzike, mnogo muzike koja nije za decu...srećom, iz muža govori njegov otac pa nismo baš u komuni...
 
Prema studijama koje su sprovedene rezultati su pokazali da u 32.godini počinjemo sve više da licimo na svoje roditelje.
Sve one njihove pridike i pravila,sa kojima su nas toliko nervirali u tinejdžerskom periodu, sad izgovarate svojoj deci.

Rečenice roditelja koje govore svojoj deci

* Dok si pod mojim krovom, biće onako kako ja kažem!
* Da nisi pisnuo/la, je li ti jasno!
* Setićeš se ti mojih reči…
* Zato što ja tako kažem, eto zato!
* U tvojim godinama ja tako nešto nisam ni znala da postoji, a kamoli imala.

Trećina koji su ucestvovali u studiji ,navela je da često ponavlja rečenice svojih roditelja koje su ih nervirale dok su bili deca i da je roditeljstvo
teže nego sto si mislili i zamisljali , dok je vecina ipak rekla da je roditeljstvo na njih imalo pozitivan uticaj, kao i da su postali tolerantniji i brižniji.

Koliko ste uspeli ako ste uspeli ,da izbegnete zamku licenja na svoje roditelje u smislu da se prema svojoj deci,ponasate suprotno ili bar delimicno
suprotno od onog kako su se vasi roditelji ponasali prema vama a sto vam nije prijalo.
Прво да кажем да се гадим тих изјава ”док си под мојим кровом”, ”док те ја храним...” јер испада да родитељ чини услугу детету, а не да је то суживот у ком сви, свако на свој начин, учествују. То ми је толико јадно да немам речи...
Мама, када хоће као да ме увреди, каже ми да сам исти отац :lol: То је последица мог упињања да управо не будем, као она, склона самосажаљевању. Не успева ми увек, али препознам то, па се доообро самоишамарам.
Цео живот, од када сам била баш мала па и дан данас имам утисак да сам родила ја њу а не она мене. Увек сам ја осећала одговорност за њене пропусте и погрешне потезе. Такав се, изгледа родиш. Одрастао, стар. Није ми то нико наметао.
Трудим се да будем другачија мајка, да у том смислу моје дете буде растерећеније. Али, и он је стара душа. Тешко да ту има помоћи. Али бар има разумевање и подршку.
 
Jeste bzvz ali ne moze se drugacije reci ako bi dete da nametne svoja promenljiva pravila roditeljima
Neko nikad ne slici roditeljima,neko majci neko ocu,neko pokupi malo ovog malo onog,ima u kraju keva s cerkom oko 20 god idu svaki dan sredjene u kafic,ko da oce je uda,opet jedna cerka se uda ,druga s majkom do 30e
Мислим да то иде од бебећих дана. Деца јако воле да раде, то их забавља. Става сам да их одмах треба упослити у мери и могућностима спрам њиховог узраста. Они се и тако играју. Није то израбљивање како се многима чини. Нити обављен задатак треба да буде услов за награду, него радост сам по себи. А када заједно радимо и доприносимо, свако на свој начин, онда је све наше, па и тај кров :)
 
ja poprimio od oboje i najbolje i najgore.
u svakodnevnom ponasanju sto poslovno, sto privatno, porodicno uvidjam kakav sam "mix" i drago mi je da sa sam.
cenim da sam sve uoblicio kako ja smatram da treba da se ponasam. i funkionisem zadovoljan sobom.
moje male 🐞🐞 gledam da naucim ono sto mi je jako vazno a to je da misle svojom glavom.
pa makar suprotno mom misljenju. makar doslo i do rasprave.
ako uspem u naumu da misle iskljucivo svojom glavom to ce mi biti najveci zivotni uspeh. da niko ne moze da ih uverava kako grese u necemu.
neka rade sta zele dok postuju tudju licnost ma koliko drugacija bila.

uf Nina ala si mi sad zabola suze radosnice u oci...HVALA za temu

🍺
 
Poslednja izmena:
moja majka je devica i citavo detinjstvo smo odrastale sa njenim okp da kuca mora da blista
bilo je dana kad je odbijala da na tatin poziv provedemo svi dan u prirodi ili van grada ili blizu kuce u sumi
i uvek je ostajala da sredi, skuva, opere, spremi...
detinjstva se secam kao perioda kad nas je uvek budio hladan vazduh iznad jograna, jer je ona dok smo spavali ustajala da prebrise stepenice u kuci, sredi kupatila i provetri
kuca nam je uvek bila cista, i mirisna, ali mi je majka falila
kad je bila mala, cerka mi je jednom kroz smeh detinje iskreno rekla - ista si baba!
i to je bilo kad sam je terala da pokupi neke igracke da se ne bi saplitali o njih i ne bi gazili lego kocke
i to me je streslo, jer nisam zelela da ona mene iz perida svog detinjstva pamti kao ja moju majku
i trudila sam se da promenim ono sto se meni nije svidjalo u mojim uspomenama
na zalost ne onoliko koliko sam zelela
moja majka ima i svojih dobrih strana i srecna sam kad ih prepoznam u sebi
sto sam starija, sve vise mi je bliska duhovnost i tek sada shvatam neke postupke svog oca i jako sam srecna kad shvatim da su deo mene
 
u nikojoj :)))))
nemam nikakve slicnosti sa roditeljima, ovo majka vise ne radja
Isto,...da nije bilo pok.bake po ocu koja me čuvala, bila bih ubeđena da sam usvojena!
P. S. Pravi "Spartanac"!Karakterno i fizički sam ista ćaletova majka.Ne vidim mnogo sličnosti ni kod mog burazera.
 
Poslednja izmena:

Back
Top