U inat svima nije me sramota

  • Začetnik teme Začetnik teme Loki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
il_340x270.2004811257_q2r5.jpg

UPOZORENJE:
Autor ovog bloga nije strejt,neće da se pravi da je strejt i pisaće o tome kako nije strejt.Oni koji imaju neki problem sa tim bolje da ne čitaju jer autora nije briga da li će da se uvrede činjenicom da postoje ljudi koji nisu strejt.Doviđenja i prijatno.
 
pa može,što da ne.može i koje pitanje.

Inače malo sporije pišem pošto sam disleksičar(i moram malo pažljivije da proveram da li su sva slova tu i na mestu),a i ne znam tačno odakle da počnem sa nekim stvarima i onda tako pišem pa obriše i krenem iz početka...
 
Pick me up
Been bleeding too long
Right here,right now
I'll stop it some how
I will make it go away
Can't be here no more
Seems this is the only way
I will soon be gone
These feelings will be gone
These feelings will be gone
Now I see the times they change
Leaving doesn't seems so strange
I am hoping I can find
Where to leave my hurt behind
All this shit I seem to take
All alone I seem to break
I have lived the best I can
Does this make me not a man?
Shut me off I am ready,
Heart stops I stand alone
Can't be on my own
I will make it go away
Can't be here no more
Seems this is the only way
I will soon be gone
These feelings will be gone
These feelings will be gone
Now I see the times they change
Leaving doesn't seems so strange
I am hoping I can find Where to leave my hurt behind
All this shit I seem to take
All alone I seem to break
I have lived the best I can
Does this make me not a man?
Am I going to leave this place?
What is it I'm hanging from?
Is there nothing more to come? (am I gonna leave this place?)
Is it always black in space?
Am I going to take it's place?
Am I going to leave this race? (Am I going to leave this race?)
I guess god's up in this place?
What is it that I've become?
Is there something more to come? (more to come)
Now I see the times they change
Leaving doesn't seems so strange
I am hoping I can find Where to leave my hurt behind
All this shit I seem to take
All alone I seem to break
I have lived the best I can
Does this make me not a man?
 
Poslednja izmena:
Tako kroz srednju školu sam se zaljubljivao i u momke i u devojke...Devojkama sam uglavnom prilazio...momcima ne...
Nisam smeo a nisam ni hteo.
Smišljao sam svakojake izgovore i razloge zašto je to nešto sasvim drugo i kako samo ja pogrešno tumačim svoja osećanja prema njima jer sam klinac i ne znam bolje.
A i kako uopšte prići momku kada si i ti muško?Mogu sam dve stvari da se dese...Ili će te ismejavati do besvesti ili će se uvrediti,možda čak i započeti neku tuču...Nije da sam ja slab...Ni tada nisam bio...Ustvari nisam nešto jak,mršav sam,ali sam brz i umem da se držim u tuči ako baš moram...Samo nisam ta vrsta osobe koji voli konfrontacije,bar ne one fizičke jer se uvek osećam loše posle toga,naročito kad vidim šta sam uradeo jer ako već dođe do toga da moram da se branim onda više nisam ni fin ni civilizovan i udaram tako da neko ozbiljno zažali što me je stavio u takvu situaciju...To je možda ono tipično ovnovski kad su napadnuti(bilo da je to fizički ili na neki drugi način) uzvraćaju možda malo i previše burno čisto da dokažu protivniku da je to bila loša ideja što su se ozbiljno usudili da napadnu jer je to već stvar pincipa i dokazivanja toga ko je jači i ko dominira i sve te toksično-muževne gluposti...Jbg Marsova deca i sve to.

U svakom slučaju,nisam smeo ni hteo iz svih tih razloga pluš što sam osećao da jednostavno ne bih trebao čak i da nekim slučajem ne tumačim to na pogrešan način.
Ušao sam par puta na neki gay chat i samo čitao oglase i šta se piše na javnom.
Nisam pisao ni sa kim.
Prepao sam se...Ja nisam takav,ja ne želim da buidem takav...Ne mogu..ma NEĆU!
Nisam razumeo da su većina njih tamo zato što im je to jedini ventil za sekualitet...koji su to prihvatili samo kao prverziju koju moraju da kriju...koji ograničavaju sebe na površne seksualne avanture koje završavaju pre nego što razviju neka dublja osećanja jer seks deluje manje strašan od osećanja...a i sigurno su se dovoljno naslušali tvrdnji kako su osećanja tu nemoguća jer to nema veze sa osećanjima da i sami poveruju u to tako da i ne želje da se vežu i budu razočarani.

Autohomofobija postoji...Stvarna je i odvratnija nego što zvuči...Pretvara ljude u ogorčene ljušture koji mrze sebe i sve koji su i najmanje slični njima i gade se i sami sebe i drugih.
To nije ništa novo da su najgori i najbučniji homofobi uvek oni koji sami za sebe znaju da nisu strejt,koji se celog života bore smi protiv sebe i koji žele da se osećaju da nekako prave dobar izbor time što odbijaju da prihvate svoj sekualitet i preziru na prvom mestu sebe zbog toga šta su,a onda i sve ostale koji su u njihovim očima tu bitku izgubili...koji su prihvatili svoj sekualitet i koji jednostavno žele da budu to što prirodno jesu.Iz ugla jednog autohomofoba neko ko je prevazišao to poricanje sebe obezvređuje sve njegove unutrašnje borbe i sav taj napor koji ulažu u to da se odupru onom što im je prirodno.
Ja znam koji je taj napor,koliko je teško i koliko te izjeda...To zna svako ko je ikada bio tinejdžer a nije strejt jer živimo u svetu koji sa svih strana šalje poruku da ne sme da nas ima...da smo greška za kakvu nema mesta na svetu i da moramo ako nas već ima da se prilagodimo da budemo ono što svi tvrde da je ispravno. Znači ono "prilagodi se ili umri".
Bio sam na dobrom putu da se pretvorim u nekog takvog,ogorčenog i jednog koji na prvom mestu mrzi sebe pa i ostale.

Nikada nisam izgovorio nešto homofobično...niti sam napisao negde...Ali definitivno jesam pomislio,prvo o sebi a onda i generalno o drugima.
Možda bih bio skroz drugačiji sada da nisam oko treće godine srednje saznao da je jedna u to vreme svi smo mislil da je devojka...drugarica pokušala samoubistvo.Znao sam je od zabavišta i čak sam jedno vreme i bio zaljubljen u nju dok smo bili klinci.Uvek je bila sve samo ne ženstvena,nikada nije želela da se oblači ženstveno,nije umela niti je želela da nauči da se ponaša ženstveno...Od uvek je izgledala i ponašala se kao dečak...i svi smo predpostavljali da je lezbejka...Naravno nismo je pitali i ona nam nije pričala ništa.
Ispostavlo se da nije lezbejka...niti da želi da je ljudi gledaju kao žensko...Što je sasvim druga priča.
Ali posle toga i svega što mi je ona ispričala sam počeo da razmišljam o tome gde će me dovesti to poricanje sebe...
 
Poslednja izmena:

I push my fingers into my eyes...
It's the only thing that slowly stops the ache...
But it's made of all the things I have to take...
Jesus, it never ends, it works it's way inside...
If the pain goes on...

I have screamed until my veins collapsed
I've waited as my time's elapsed
Now, all I do is live with so much fate
I've wished for this,
I've bitched at that I've left behind this little fact:
You cannot kill what you did not create
I've gotta say what I've gotta say
And then I swear I'll go away
But I can't promise you'll enjoy the noise
I guess I'll save the best for last
My future seems like one big past
You're left with me 'cause you left me no choice

I push my fingers into my eyes
It's the only thing that slowly stops the ache
If the pain goes on, I'm not gonna make it!

Put me back together
Or separate the skin from bone
Leave me all the pieces,
then you can leave me alone
Tell me the reality is better than the dream
But I found out the hard way,
Nothing is what it seems!

I push my fingers into my eyes
It's the only thing that slowly stops the ache
But it's made of all the things I have to take
Jesus, it never ends, it works it's way inside
If the pain goes on, I'm not gonna make it!

All I've got...all I've got is insane...
All I've got...all I've got is insane...
All I've got...all I've got is insane!
All I've got...all I've got is insane!

I push my fingers into my eyes
It's the only thing that slowly stops the ache
But it's made of all the things I have to take
Jesus, it never ends,
it works it's way inside If the pain goes on,
I'm not gonna make it!
 
a kako to da ne mozes da preseces ko ti se vise dopada.
meni scena u glavi da sedis na dve stolice i sad gajbi si sa momkom a dolaziti ti riba i zatice vas u krevetu.
poenta, zar ne je nemoguce da se odlucis za jedan pol?
nekako mi je BI neposteno prema buducim partnerima.
 
a kako to da ne mozes da preseces ko ti se vise dopada.
meni scena u glavi da sedis na dve stolice i sad gajbi si sa momkom a dolaziti ti riba i zatice vas u krevetu.
poenta, zar ne je nemoguce da se odlucis za jedan pol?
nekako mi je BI neposteno prema buducim partnerima.
Pa ne može da se preseče jer niko nema kontrolu nad tim kad će se zaljubiti...ili bar zainteresovati dovoljno i za koga...jedino imaš izbora da li ćeš toj osobi prići ili ne...a to je već druga stvar.
I ne mora to da podrazumeva sedenje na dve stolice...mislim bar kod mene ne ide tako jer kad me neko zanima ne zanima me zbog toga što je nekog određenog pola nego zato što ima nešto što mi je privlačno i zanimljivo i dok to traje jednostavno me ne zanimaju drugi ljudi...ono,osvrnem se ja,pogledam ali ništa više od toga.
To da ima ljudi koji sede na dve ili još više stolica,to svi znamo i to nema veze sa sekualnom orjentacijom...
I znam da je mnogim ljudima odbojna ideja da sa bisekualnom osobom postoji uvek šansa da će raskinuti ili prevariti nekog sa osobom ilistog ili suprotnog pola ali to nije ništa drugačuje nego kad se to isto desi i ovako...
 
ipak je do "prirode" cini mi se da bas i ne mozes skorz da se opredelis.
znam par parova "devojcica" i jedan par "decaka" pa smo pricali na te teme i kao ti iako su itekako i osvesteni i obrazovani i realni ljudi nisu mogli da objasne taj "unutrasnji poriv" zasto su tzv. drugaciji od vecine po sex opredeljenju.
 
ipak je do "prirode" cini mi se da bas i ne mozes skorz da se opredelis.
znam par parova "devojcica" i jedan par "decaka" pa smo pricali na te teme i kao ti iako su itekako i osvesteni i obrazovani i realni ljudi nisu mogli da objasne taj "unutrasnji poriv" zasto su tzv. drugaciji od vecine po sex opredeljenju.
Pa da...to su stvari koje ne mogu da se objasne zašto jer ne postoji tu neki konkretan razlog ni odluka...Odluku možeš da doneseš o tome da li ćeš nešto uradeti povodom toga...da li ćeš prići osobi koja te privlači...da li ćeš nekome reći to ko te privlači ili sa kim si u vezi i te stvari...
 
Te treće godine srednje sam prestao da ubeđujem sebe da ne osećam stvarno to što osećam...jednostavno nije vredelo...a malo sam se uplašio iskusvom mog trans druga i gde ga je poricale dovelo.
Nisam bio baš siguran da li je to dobra stvar ili ne ali prihvatio sam da je tu i da ne mogu ništa da uradim povom toga...
Već sam dovoljno skupio informacija o tome da shvatim da nisam gay...gay ljude ne privlači suporotni pol.Njima je jednostavno odbojna ta ideja i opisivali su ta iskustva sa osobama suprtnog pola na koja su bili sebe naterali čisto zato što su mislili da moraju da pokušaju kao nešto što im jednostavno nije bilo normalno ni prirodno i da su se užasno osećali posle toga....Kod mene to jednostavno nije bio slučaj.Sa devojkama mi je išlo sasvim prirodno.Bilo mi je lepo sa njima u svakom smislu i u vezi svega što sam radeo sa njima...Samo koliko me privlače one toliko me privlače i momci...i da,nikada nisam pokušao nešto sa nekim ali sam znao da mi isto toliko prijalo kao i sa devojkama...Razmišljao sam o tome...Detaljno...Vrlo,vrlo,vrrrlooo detaljno.
Da,bilo je fantazija svakojakih...neke su bile i o momcima koje znam i one su uvek ostavljale za sobom osećaj neke krivice kao da ne bih trebao tako da razmišljam bar o njima...

Bio sam opet zaljubljen u momka...opet druga.
To mi se tako dešava,par devojaka pa neki momak...I to često drug.I to nije da se samo ložim na njih,to je baš zaljubljivanje do ušiju.Naročito prema drugovima.Mislim logično je,to su momci čije mi društvo prija,čiji mi smisao za humor prija,sa kojima sam već bizak i vezan sam za njih i kada tu osećanja prerastu to je jedino što može da ispadne...Ista je priča i sa drugaricama...ali sa devojkama mi nije nešto mnogo teško da počnem da flertujem jer najgore što tu može da se desi je odbijanje...sa nekim momkom već mi jeste bio problem jer posledica toga mogu da budu mnogo ozbiljnije...sa drugom bar imam više slobode i znam da je spreman da odpiše kao zezanje.
Da...usudio sam se i bilo je nevešto i smešno...Ustvari i sad sam prilično sramožljiv sa momcima jer nemam nešto mnogo iskustava sa njima i zato što je to nešto što znam da mnogima nije prihvatljivo...Zapravo sam malo licemeran što se tiče duplih standarda kada su polovi u pitanju jer se bunim protiv njih a ustvari imam duple standarde.Za momke imam mnogo strože kriterijume oko toga šta mi je prihvatljivo i toga sam potpuno svestan...I znam i da je to zato što se nisam otarasio potpuno straha toga od one etikete promiskuisteta(da drage moje devojke,slut shaming nije nešto što samo vama visi nad glavama)...
Opet odugovlačim da bih odložio pisanje o jako intimnim stvarima.

Bilo je neprijatno i osećao sam se jako nesigurno.Koristio sam sve "tehnike" kao i sa devojkama i rezultati su bili očekivani...Jedno veliko ništa...Ali sam ga bar zasmejavao i tako u duhu zezanja mi je i uzvraćao...činilo mi se.
Činilo mi se da dobijam vrtoglavicu svaki put kad krene da me čačka po kosi,ili po potiljku što je radeo svaki put kad sedi pored mene...a često je to radeo...dok smo sedeli sa društvom negde na nekoj klupi,na kauču kod nekog od nas dok smo gledali filmove ili slušali muziku uz grickalice i pivo...A najčešće je to bilo kod njega u stanu.Pošto je bio iz jednog sela pored stanovao je u gradu i tu smo imali najviše slobode da se okupimo i radimo sve što rade srednjoškolci...naravno kad ne ode u selo za vikend.
To sedenje sa njim na kauču je bilo nekako slatko i simpatično.Tako kad niko nije gledao ja se naslonim uh njega,on mi stavi ruku u kosu i krene da me češka ili ja njega mazim po ruci ili podlaktici ili onako upletemo prste i kao gledamo ko će kome da sobori ruku jer da,tako se obaraju rukem,što da ne...mmhm.
I prijalo je uprkos tome što sam imao nenormalnu tremu i što mi se činilo kao da sam usred neke krađe u kojoj će me neko svakog časa uhvatiti.
Često mi je tako dolazilo da se zapitam da li je on uopšte zna šta mi to radi...Nije da sam želeo da prestane,ali...ali pitao sam se kako će mi biti kada bude našao devojku...što je bilo neizbežno čini mi se pošto kako je prošle godine bio kratko sa jednom devojkom iz našeg odeljenja u nekoj vezici nije dugo pričao o nekoj niti je prišao nekoj...
I tako...
Bilo je hladno...negde pred kraj novembra,vikend...sedeli smo kod njega,bilo je grickalica,piva,muzike...zezali smo se...On pored mene,naravno,njeova noga preko moje,činija čipsa između nas...Čini mi se da sam je stavio tu čisto da bih se koliko toliko suzdržao da mu ne sednem u krilo...ili on meni...
Bilo je već kasno.Neki su se spremali da pođu kad mi je šapnuo da ostanem.Skoro istog momenta su krenuli dlanovi da mi se znoje i srce da mi lupa kao nenormalno.Pokušao sam da objasnim sebi da to ništa ne znači,da sigurnu nije onako kakao mi se čini,ali džaba to,trema je radela svoje.
Dohvatio sam se one činije čupca i krenuo da žderem kao da nikad nisam viudeo čips pre toga u životu kada su i zadnje dve drugarice se spremale da prođu.

Nije to bio prvi put da samo tako ostali sami.Samo nekako taj put je bilo drugačije...imao sam tremu i od njegde se pojavio i strah...Ne samo od mojih osećanja i toga da to što osećam i što nekako želim da se nekim čudom desi,već i od njega...Šta ako napravim neki korak jer sam pogrešno protumačio sve i uvredim ga...šta ako ga uplašim...šta ako...?
Otvorio je i dodao mi jedno pivo sa stola kada ih je ispratio i otvorio sebi drugo.Utišao muziku i seo...Ovaj put malo dalje ali da se gledamo lice u lice...Imao sam nekako osećaj da će krenuti da mi priča o nekoj devojci...bio sam siguran...imao je taj izraz lica.Opustio sam se malo.Došlo mi je da se sam sebi nasmejem što sam bio tako blesv da uopšte pomislim...

I onda je krenuo da priča posle povećeg gutljaja piva.Pominjao je kako sam mu drag,kako znam da ga zasmejem i tako te stvari...I posle svakih par reči je navrtao flašu i hvatao po jedan poveći gutljaj...Nisam mogao da verujem da je moguće ali delovalo je kao da...Ma ne.Ne? Ne...?
Oprezno sam stavio ruku na njegovu iako nisam bio siguran da li to treba da uradim.Maltretirao sebe time da li tumačim pogrešno to na principu "šta je babi milo to se babi snilo".
Pokušao sam da ga ohrabrim da mi kaže šta ima i da ću ga razumeti šta god da je.Na šta mi je odgovorio da ne veruje da hoću.
Oči su mu bile ogromne...preplašene...a ja sam se osećao isto tako kako je on izgledao...Pored toga bio sam užasnut i u neverici i...i morao sam da ustanem...
Uzeo sam mu praznu flašu da sklonim čisto da dam sebi nešto da radim...Svoje pivo nisam ni pola popijo pošto sam čini mi se i zaboravio da ga imam u rukama i samo stezao flašu kao da pokušavam da je slomim...
Hteo sam da pobegnem...ali i da ostanem...
Seo sam nazad i nadao se da nisam pogrešno sve protumačio...Mislim bilo je očigledno ali nisam mogao da verujem.
Zagrlio me je možda malo jače nego što sam očekivao.Činilo mi se da mogu da osetim koliko mu srce lupa jako...ili je to možda bilo moje? Nisam moago da ocenim.Sedeli smo tako par minuta i nisam imao pojma šta da radim...da li nešto da kažem...da li da ga poljubim...da li uopšte i trebam...da li uopšte i smem nešto da uradim...da li ću se možda probuditi?
Poljubio me je prvo u obraz kad se malo odlepio.Pažljivo,kao da ispituje teritoriju.Čini mi se da sam se sav naježio i nakostrešio.Drhtao je on...drhtao sam ja.
Nisam mogao da verujem koliko je hrabar.Bio je nenormalno hrabar...mnogo hrabriji od mene.
Ja sam jedino imao hrabrosti da zatvorim oči i prepustim se.Nisam iz prva ni uzvraćao dok mi nije došlo do mozga da se to stvarno dešava.

Bio je to bojažljivi,nesigurni poljubac ali za mene i njega bila je jako velika,krupna stvar.Bili smo preplašeni klinci koji su radeli nešto za šta nisu bili sigurni da li smeju.
 
Poslednja izmena:
Ovako LokiMacak, citajuci te uopste nisam mogla ostati imuna na tvoje pisanje,kao i na dubinu tvojih emocija koje si nam docarao rijecima. Sad mozda cu ispasti smijesna posto biseksualnost mi je potpuno strana ali osjetila sam potrebu da nesto napisem i iznesem svoje misljenje.

Prvo sto se tice diskleksije mozda bi ti bilo lakse ako kuckas sa kompa da prvo napises u wordu pa onda copy paste na forum.

Sto se tice ljudi ja ih dijelim samo na dvije kategorije:dobre i lose. Smatram da svako treba da zivi svoj zivot kako zeli.
Pa sam se pokusala zamisliti u cipelama biseksualnih ljudi. Tesko je,mucno,pokusavam si sa psiholoske strane docarati tu zbunjenost i strahove,pogotovu u mladosti. Zelim gledati sa vedrije strane. Nisi kriminalac,lopov,diler....dobar si covjek i nema cega da te bude sramota. Ne samo ti vec svi mi nismo mogli birati -to smo sto smo. Zato je najbitnije prihvatiti svoju osobnost. Ako je utjeha kroz iste muke zaljubljenosti prolaze svi,ako im ljubav nije uzvracena.

Privlacnost prema osobama suprotnog pola daje tu mogucnost i ako smijem reci prednost da iskreno zavolis neku osobu,da sa njom se osnuje porodica. Po meni su na vecoj muci osobe koje privlaci isti pol,koji se zene/udaju da bi dobili djecu,sto smatraju da se to od njih ocekuje ili sto i sami nastoje prisiliti se da budu to sto nisu. To mi je nekako neposteno kako prema sebi tako i prema partneru.

Prihvatanje? Vjerujem da je muka i da postoji veliki poriv da okolina prihvati tu razlicitost. Ljudi su cudna sorta pa svasta ne prihvataju (sex.razlicitost,druge nacionalnosti...)pojedine kategorije su na udaru traceva (razvedeni,samohrani roditelji,otvoreni brakovi...),zaziru nazalost i od osoba sa invaliditetom ili bolesnih.,itd. Najbitnije je prihvatiti SAM SEBE, to vazi za sve ljude a ko te takvog ne prihvata sto si i kakav si i ne treba ti,nikom ne treba u zivotu.

Na kraju pruzam ti podrsku (ako ti to ista znaci),cestitam na hrabrosti sto si nam otvorio dusu sto nije nimalo lako i svako dobro ti zelim.
 
Ovako LokiMacak, citajuci te uopste nisam mogla ostati imuna na tvoje pisanje,kao i na dubinu tvojih emocija koje si nam docarao rijecima. Sad mozda cu ispasti smijesna posto biseksualnost mi je potpuno strana ali osjetila sam potrebu da nesto napisem i iznesem svoje misljenje.

Prvo sto se tice diskleksije mozda bi ti bilo lakse ako kuckas sa kompa da prvo napises u wordu pa onda copy paste na forum.

Sto se tice ljudi ja ih dijelim samo na dvije kategorije:dobre i lose. Smatram da svako treba da zivi svoj zivot kako zeli.
Pa sam se pokusala zamisliti u cipelama biseksualnih ljudi. Tesko je,mucno,pokusavam si sa psiholoske strane docarati tu zbunjenost i strahove,pogotovu u mladosti. Zelim gledati sa vedrije strane. Nisi kriminalac,lopov,diler....dobar si covjek i nema cega da te bude sramota. Ne samo ti vec svi mi nismo mogli birati -to smo sto smo. Zato je najbitnije prihvatiti svoju osobnost. Ako je utjeha kroz iste muke zaljubljenosti prolaze svi,ako im ljubav nije uzvracena.

Privlacnost prema osobama suprotnog pola daje tu mogucnost i ako smijem reci prednost da iskreno zavolis neku osobu,da sa njom se osnuje porodica. Po meni su na vecoj muci osobe koje privlaci isti pol,koji se zene/udaju da bi dobili djecu,sto smatraju da se to od njih ocekuje ili sto i sami nastoje prisiliti se da budu to sto nisu. To mi je nekako neposteno kako prema sebi tako i prema partneru.

Prihvatanje? Vjerujem da je muka i da postoji veliki poriv da okolina prihvati tu razlicitost. Ljudi su cudna sorta pa svasta ne prihvataju (sex.razlicitost,druge nacionalnosti...)pojedine kategorije su na udaru traceva (razvedeni,samohrani roditelji,otvoreni brakovi...),zaziru nazalost i od osoba sa invaliditetom ili bolesnih.,itd. Najbitnije je prihvatiti SAM SEBE, to vazi za sve ljude a ko te takvog ne prihvata sto si i kakav si i ne treba ti,nikom ne treba u zivotu.

Na kraju pruzam ti podrsku (ako ti to ista znaci),cestitam na hrabrosti sto si nam otvorio dusu sto nije nimalo lako i svako dobro ti zelim.
To je odlična ideja.Možda stvarno bude lakše da iskucam prvo,proverim pa onda kopiram ovd.Hvala puno za saver :D

I stvarno hvala na lepim recima
 
Ljudi koji me neznaju kada vide kako pišem o osećanjima i neigurnostima i strahovima koje sam imao i onim koje idalje imam lako mogu da pomisle kako sam osetljiv i krh ali misam.
Da stvarno nisam...Nemojte da tumačite moju iskrenost kao slabost,jer da jesam toliko osetljiv i krhk koliko nekom možda deluje nikada ne bih dopustio sebi da se stavim u ovu pociju da se bez ikakvog stida skinem do kostiju i iznesem išta od ovoga.
Ne sramim se toga što imam osećanja.To važi za bilo kakva,generalno...a naučio sam i da se ne sramim ni onih koja su i prema osobama prema kojima neki tvrde da ne bih trebao da ih imam, jer nisam od onih koji mešaju muževnost i bezosećajnost.Ne,nema ničeg muževnog ni jakog u tome glumiti panj...Ne želim da buidem panj u ime lažnje muževnosti i glupih patriarhalnih standarda u koja se niko ne uklapa stvarno.

Inatdžija sam...tvrdoglav sam...ovan sam...ne volim da sledim ničija pravila samo zato što to "tako treba"...Iz inata ću da kršim ona pravila sa kojima se ne slažem i koja mislim da su nepravedna.
Tih sam dok ja želim to da budem...fin sam dok neko ne krene da se bahati.Zrtva nisam i niko u to ne može da me pretvori koliko da pokušava jer ću se pre ili kasnije pobuniti na sav glas i oduzeti i povratiti to što me boli,sasuti svima u lice i mahati srednjim prstom čisto kao dokaz da me više ne dotiče.
Zato se i pronalazim u toj muzici koju slušam,koja je bučna i agresivna i puna sirovih,ne filtriranih emocija koje prestaju da bole kada se izbace.
 
Ljudi koji me neznaju kada vide kako pišem o osećanjima i neigurnostima i strahovima koje sam imao i onim koje idalje imam lako mogu da pomisle kako sam osetljiv i krh ali misam.
Da stvarno nisam...Nemojte da tumačite moju iskrenost kao slabost,jer da jesam toliko osetljiv i krhk koliko nekom možda deluje nikada ne bih dopustio sebi da se stavim u ovu pociju da se bez ikakvog stida skinem do kostiju i iznesem išta od ovoga.
Ne sramim se toga što imam osećanja.To važi za bilo kakva,generalno...a naučio sam i da se ne sramim ni onih koja su i prema osobama prema kojima neki tvrde da ne bih trebao da ih imam, jer nisam od onih koji mešaju muževnost i bezosećajnost.Ne,nema ničeg muževnog ni jakog u tome glumiti panj...Ne želim da buidem panj u ime lažnje muževnosti i glupih patriarhalnih standarda u koja se niko ne uklapa stvarno.

Inatdžija sam...tvrdoglav sam...ovan sam...ne volim da sledim ničija pravila samo zato što to "tako treba"...Iz inata ću da kršim ona pravila sa kojima se ne slažem i koja mislim da su nepravedna.
Tih sam dok ja želim to da budem...fin sam dok neko ne krene da se bahati.Zrtva nisam i niko u to ne može da me pretvori koliko da pokušava jer ću se pre ili kasnije pobuniti na sav glas i oduzeti i povratiti to što me boli,sasuti svima u lice i mahati srednjim prstom čisto kao dokaz da me više ne dotiče.
Zato se i pronalazim u toj muzici koju slušam,koja je bučna i agresivna i puna sirovih,ne filtriranih emocija koje prestaju da bole kada se izbace.

Nema veće hrabrosti od iskrenosti, pogotovo kad pred tuđim nogama prospemo dušu. Pred samim sobom je lako, mada ni to ne ume svako.
Neko će da zgazi, neko da zastane i razmisli, neko pažljivo, pazeći da ne uprlja svojim prisustvom nijedan delić rasute duše krenuti dalje.
Slab je samo onaj ko dobro ne razmisli pre nego po rasutoj duši zagazi, pa i onaj koji misli da zna kako se ta duša oseća.


:kpozdrav:
 
Nema veće hrabrosti od iskrenosti, pogotovo kad pred tuđim nogama prospemo dušu. Pred samim sobom je lako, mada ni to ne ume svako.
Neko će da zgazi, neko da zastane i razmisli, neko pažljivo, pazeći da ne uprlja svojim prisustvom nijedan delić rasute duše krenuti dalje.
Slab je samo onaj ko dobro ne razmisli pre nego po rasutoj duši zagazi, pa i onaj koji misli da zna kako se ta duša oseća.


:kpozdrav:
jako lepo si to rekla
 
Pročitala sam sve...
Razumem te..I ne mogu da ne primetim objašnjenje za muziku koju slušaš..
Da,pored svega ,meni se baš to zalepilo ..Jer takvu muziku slušam i ja..
Zato se i pronalazim u toj muzici koju slušam,koja je bučna i agresivna i puna sirovih,ne filtriranih emocija koje prestaju da bole kada se izbace.

Da.
Samo što neke emocije bole i dalje , jer se ne mogu izbaciti .
(Govorim za sebe)A opet neke kao i da ne želimo da pustimo ..
Bole nas , smetaju i seku , a prijaju na neki čudan način ..
Kao da su srasle za nas ..A mi se grčevito držimo za njih.
Jer , ako sve ode ...Šta smo?Prazne ljušture bez emocija...
Nešto mora i da ostane ..I da boli.
 
Pročitala sam sve...
Razumem te..I ne mogu da ne primetim objašnjenje za muziku koju slušaš..
Da,pored svega ,meni se baš to zalepilo ..Jer takvu muziku slušam i ja..
Oslobađa.To samo neko ko nije obratio pažnju na tekstove može da kaže da je metal agresivna muzika samo iz fazona...to su jako sirove emocije koje nisu uvijene u oblande i nisu uvek baš lepe i prijatne ali koje kad izbaciš osećaš se jednostavno lakše.
 

Back
Top