У Хрватској на карневалу спаљивали лутке са ликом Вучића и Путина

Nisu to samo sporadični i mestimični uticaji, nego zapadna kultura čini minimum 1/3 srpske kulture.


Svakako da je vizantijska arhitektura dominantna u srednjovekovnoj Srbiji, tu nije ništa sporno, ali romanika je drugi arhitektonski stil u srednjovekovnoj Srbiji, dominatnan u zapadnom delu tadašnje Srbije.


Da, Srbija je i geografski najzapadnija pravoslavna zemlja. Srbi su se naselili na granici istočnog i zaapdnog Rimskog carstva, vizantijska kultura je ipak prevladala jer se više naselilo istočno od granice + prelazak na pravoslavlje.

Svakako da ono što si pisao ranije važi za Vizantiju pa i Bugarsku ali ne važi skroz za Srbiju koja je bila pod jakim uticajem zapada.


To su već manji primeri. Nijedan deo Hrvatske nije u dominantno vizantijskoj arhitekturi kao što su Raška i Metohija u romanici.
Srbija je u kulturnom pogledu dio bizantskog istoka uz rubni utjecaj zapada, i tako se definira. To je općepoznato.

Ne mogu se preskakati stoljeća po volji pa navoditi pravoslavne crkve u Vojvodini koje jesu pod utjecajem zapada, no to je već 18. st.

Kad pišemo o ovim manjim narodima, a ne velikim pravim zapadnima- pa jasno je da Srbi imaju od Sv. Save i krmčije iz 13. st. nadalje jasan tijek u kulturi koji nema veze sa zapadom. Nema nikakvog zapadnog stila u vizualnoj ni pisanoj kulturi do 15. st. i pada pod Turke, a kamoli kasnije. Odbijaju se zapadni pravci ili se za njih ne zna; nema humanizma; nema renesanse; nema latinskog jezika; nema latinice, nema liturgijske književnosti na govornom jeziku; nema kipova ni slika.

Kod Hrvata ima svega toga, od liturgijskih knjiga na govornom jeziku od 15.st. nadalje (Split, Trogir, Dubrovnik, Vareš, ..); ima u 13. i 14. stoljeću kiparstvo Buvine i majstora Radovana, te Julije Klović koji je djelovao u Italiji; ima "ilirska zmija" Vlačić Flacius Ilirik koji je sudjelovao u Reformaciji kao važan autor; ima Marulić ne samo autor hrvatskoga epa, nego i kao europski važan latinski pisac- Sv. Franjo Ksaverski, kad je išao u Japan, ponio je svega dvije knjige, djela Tome Akvinskoga i Marulića; tu je i renesansa i barok i u slikarstvi i arhiteturi (Šibenik), ali i književnosti u Hvaru, Dubrovniku, Zadru, Splitu, Ozlju, Čakovcu,....; tu su latinski pisane ozbiljne povijesti Hrvata Lucića Luciusa u 17. st.

To su dva svijeta, od kojih je jedan pravoslavno-bizantski i pokazuje jače kontakte sa zapadom tek od seoba na sjever u 18. st., dok pod Turcima u Bosni ili u Crnoj Gori nastavlja Bizant, kako u pravu, tako u kulturi, književnosti, pismu, stilovima, žanrovima...
 
Srbija je u kulturnom pogledu dio bizantskog istoka uz rubni utjecaj zapada, i tako se definira. To je općepoznato.

Ne mogu se preskakati stoljeća po volji pa navoditi pravoslavne crkve u Vojvodini koje jesu pod utjecajem zapada, no to je već 18. st.

Kad pišemo o ovim manjim narodima, a ne velikim pravim zapadnima- pa jasno je da Srbi imaju od Sv. Save i krmčije iz 13. st. nadalje jasan tijek u kulturi koji nema veze sa zapadom. Nema nikakvog zapadnog stila u vizualnoj ni pisanoj kulturi do 15. st. i pada pod Turke, a kamoli kasnije. Odbijaju se zapadni pravci ili se za njih ne zna; nema humanizma; nema renesanse; nema latinskog jezika; nema latinice, nema liturgijske književnosti na govornom jeziku; nema kipova ni slika.

Kod Hrvata ima svega toga, od liturgijskih knjiga na govornom jeziku od 15.st. nadalje (Split, Trogir, Dubrovnik, Vareš, ..); ima u 13. i 14. stoljeću kiparstvo Buvine i majstora Radovana, te Julije Klović koji je djelovao u Italiji; ima "ilirska zmija" Vlačić Flacius Ilirik koji je sudjelovao u Reformaciji kao važan autor; ima Marulić ne samo autor hrvatskoga epa, nego i kao europski važan latinski pisac- Sv. Franjo Ksaverski, kad je išao u Japan, ponio je svega dvije knjige, djela Tome Akvinskoga i Marulića; tu je i renesansa i barok i u slikarstvi i arhiteturi (Šibenik), ali i književnosti u Hvaru, Dubrovniku, Zadru, Splitu, Ozlju, Čakovcu,....; tu su latinski pisane ozbiljne povijesti Hrvata Lucića Luciusa u 17. st.

To su dva svijeta, od kojih je jedan pravoslavno-bizantski i pokazuje jače kontakte sa zapadom tek od seoba na sjever u 18. st., dok pod Turcima u Bosni ili u Crnoj Gori nastavlja Bizant, kako u pravu, tako u kulturi, književnosti, pismu, stilovima, žanrovima...
Ne, to su sve bili Srbi-katolici, posebno taj Radovan :mrgreen: :mrgreen: I sve to navedeno je ''srBska bastina na Primorju''.
 
Poslednja izmena:
Srbija je u kulturnom pogledu dio bizantskog istoka uz rubni utjecaj zapada, i tako se definira. To je općepoznato.
Da, srednjovekovna Srbija je bila kulturno dominantno vizantijska pod jakim uticajem zapadne kulture.
Poenta je da nije bila neki orijent sličniji Persiji nego Mađarskoj npr. iako se i od Mađarske razlikovala mnogo.

Ne mogu se preskakati stoljeća po volji pa navoditi pravoslavne crkve u Vojvodini koje jesu pod utjecajem zapada, no to je već 18. st.
Govorio sam o srednjem veku, posebno romanici.

Nema nikakvog zapadnog stila u vizualnoj ni pisanoj kulturi do 15. st. i pada pod Turke, a kamoli kasnije.
Ne prati zapadne trendove tadašnje, ali ima kontinuitet klasične umetnosti.

Odbijaju se zapadni pravci ili se za njih ne zna;
Opet negiraš romaniku koja je vrlo prisutna u Srbiji tada.

nema humanizma; nema renesanse;
Nema u izvornom obliku. Ali kroz "Slovo ljubve" možemo videti da se određene ljudske slobode i vrednosti podržavaju i to od strane samog vladara.

nema latinskog jezika; nema latinice, nema liturgijske književnosti na govornom jeziku;
Istina, Srbi su bili skloniji svojoj slovenskoj kulturi od katoličkih Slovena.

nema kipova ni slika.
Ima ali nisu razvijeni, češći su zidni reljefi
 
Srbija je u kulturnom pogledu dio bizantskog istoka uz rubni utjecaj zapada, i tako se definira. To je općepoznato.

Ne mogu se preskakati stoljeća po volji pa navoditi pravoslavne crkve u Vojvodini koje jesu pod utjecajem zapada, no to je već 18. st.

Kad pišemo o ovim manjim narodima, a ne velikim pravim zapadnima- pa jasno je da Srbi imaju od Sv. Save i krmčije iz 13. st. nadalje jasan tijek u kulturi koji nema veze sa zapadom. Nema nikakvog zapadnog stila u vizualnoj ni pisanoj kulturi do 15. st. i pada pod Turke, a kamoli kasnije. Odbijaju se zapadni pravci ili se za njih ne zna; nema humanizma; nema renesanse; nema latinskog jezika; nema latinice, nema liturgijske književnosti na govornom jeziku; nema kipova ni slika.

Kod Hrvata ima svega toga, od liturgijskih knjiga na govornom jeziku od 15.st. nadalje (Split, Trogir, Dubrovnik, Vareš, ..); ima u 13. i 14. stoljeću kiparstvo Buvine i majstora Radovana, te Julije Klović koji je djelovao u Italiji; ima "ilirska zmija" Vlačić Flacius Ilirik koji je sudjelovao u Reformaciji kao važan autor; ima Marulić ne samo autor hrvatskoga epa, nego i kao europski važan latinski pisac- Sv. Franjo Ksaverski, kad je išao u Japan, ponio je svega dvije knjige, djela Tome Akvinskoga i Marulića; tu je i renesansa i barok i u slikarstvi i arhiteturi (Šibenik), ali i književnosti u Hvaru, Dubrovniku, Zadru, Splitu, Ozlju, Čakovcu,....; tu su latinski pisane ozbiljne povijesti Hrvata Lucića Luciusa u 17. st.

To su dva svijeta, od kojih je jedan pravoslavno-bizantski i pokazuje jače kontakte sa zapadom tek od seoba na sjever u 18. st., dok pod Turcima u Bosni ili u Crnoj Gori nastavlja Bizant, kako u pravu, tako u kulturi, književnosti, pismu, stilovima, žanrovima...
E pa ti si ozbiljno zaglibio u prošlosti, kolega! Pa o čemu ti tu brbljaš? Nekakvi Sv. Sava i taj neki "krmčija", što je to? Pa jel' ti to pričaš o nekoj bajci ili o istoriji?

Ako već hoćemo da se upuštamo u debate o kulturi, kod vas Hrvata ima svega, a kod nas Srba ništa, je l'? Pa da ti kažem, malo si preterao.

Ajde što si ti tamo navijao kako ste vi kulturno nadmoćni, al' baš se malo i informišeš.

Ajde, neka ti bude, vi ste kulturni, a mi Srbi ćemo se baviti nekim drugim stvarima, kao što su recimo... hm, ne znam, možda ćemo praviti rakiju?
 
Da, srednjovekovna Srbija je bila kulturno dominantno vizantijska pod jakim uticajem zapadne kulture.
Poenta je da nije bila neki orijent sličniji Persiji nego Mađarskoj npr. iako se i od Mađarske razlikovala mnogo.


Govorio sam o srednjem veku, posebno romanici.


Ne prati zapadne trendove tadašnje, ali ima kontinuitet klasične umetnosti.


Opet negiraš romaniku koja je vrlo prisutna u Srbiji tada.


Nema u izvornom obliku. Ali kroz "Slovo ljubve" možemo videti da se određene ljudske slobode i vrednosti podržavaju i to od strane samog vladara.


Istina, Srbi su bili skloniji svojoj slovenskoj kulturi od katoličkih Slovena.


Ima ali nisu razvijeni, češći su zidni reljefi
Dakle da sumiramo:

a) postoji romanički utjecaj u inače bizantskoj kulturi (usput- nitko nije tvrdio da je Srbija kulturn bila bliže Iranu, to je karikaturalno)

b) poslije nema ništa od onoga što povezujemo sa zapadom, na bilo kom polju, sve do kontakta u 18. st., a i to preko volje popova i crkve.
 
Uobicajena mitomanska teza, tako popularna u Srbiji. Daleko su te lazi dovele Srbiju, dnu Evrope.
"Slovo ljubve" koliko sam razumio, ima ono što je dobro kao neka općeljudska vrijednost, a ne dio zapada. Postoje općeljudske vrijednosti u spisima Kine i Indije, pa ih nitko ne trpa u zapadnu kulturnu sferu.
 
"Slovo ljubve" koliko sam razumio, ima ono što je dobro kao neka općeljudska vrijednost, a ne dio zapada. Postoje općeljudske vrijednosti u spisima Kine i Indije, pa ih nitko ne trpa u zapadnu kulturnu sferu.
Ili u ''Vitezu sa leopardovom kozom'' iz Gruzije (iako je to tezak orijent). :mrgreen:
 
Dakle da sumiramo:

a) postoji romanički utjecaj u inače bizantskoj kulturi (usput- nitko nije tvrdio da je Srbija kulturn bila bliže Iranu, to je karikaturalno)
Ne bas Iranu (mada je gomila turcizama zapravo iranskog porekla), ali Turskoj, Siriji, Jermeniji, Libanu, Egiptu svakako jeste bliska.

Vizantjsko-helenisticko-osmanlijski krug. ;) Srbi su duze bili s njim u istoj drzavi nego recimo sa 🇭🇷 🇸🇮 🇭🇺 i to je cinjenica.
 
Dakle da sumiramo:

a) postoji romanički utjecaj u inače bizantskoj kulturi (usput- nitko nije tvrdio da je Srbija kulturn bila bliže Iranu, to je karikaturalno)

b) poslije nema ništa od onoga što povezujemo sa zapadom, na bilo kom polju, sve do kontakta u 18. st., a i to preko volje popova i crkve.
Ajde bre, ko tu koga zezaš? Romanički utjecaj u bizantskoj kulturi, pa to je kao da staviš šećer u kiselo mleko i očekuješ da bude slatko!

A što se tiče veze sa zapadom, to je kao da pričaš o letenju aviona pre nego što su izmislili točak. Šta ćeš ti sad sa tim pričama?

Prestani da se zezas i baci se na nešto ozbiljno!
 
a) postoji romanički utjecaj u inače bizantskoj kulturi (usput- nitko nije tvrdio da je Srbija kulturn bila bliže Iranu, to je karikaturalno)
Grdoban stalno gura narativ da je Srbija neki azijski orijent, da li iz tvrdoglavosti ili samo troluje. Glavni argument mu je trenutna vlast koja nema nikakve veze sa orijentom nego je rezultat komunizma i devedesetih.

Pa mnogi Srbi u unutrašnjosti su pre komunizma bili druga krajnost od orijenta, ubijali svoje vladare ako bi ovi prešli granicu, težili slobodarskim životom van sistema, posebno plemena. Hajdučija i slično, sličnije anarhiji nego orijentalnom šerijatu

b) poslije nema ništa od onoga što povezujemo sa zapadom, na bilo kom polju,
Nabrojao sam gore i neke druge zapadne aspekte koji su postojali u Srbiji

sve do kontakta u 18. st., a i to preko volje popova i crkve.
Srbi su u Sremu i južnom Banatu većina već od 15. veka. Sama centralna Srbija je bila pod Habsburzima periodično, svakako je veliki broj Srba živeo u HM/AU tokom antiturskih ratova, po nekim autorima je nakon velikog Bečkog rata bilo više Srba u Panoniji nego na Balkanu.

Novi Sad je bio kulturni centar Srba odakle se širio kulturni uticaj na ostale Srbe (otuda npr. i ekavica u ranije ijekavskoj Šumadiji i zapadnoj Srbiji).
 
Ne bas Iranu (mada je gomila turcizama zapravo iranskog porekla), ali Turskoj, Siriji, Jermeniji, Libanu, Egiptu svakako jeste bliska.
2 dominantne kulture u Srbiji su slovenska i vizantijska, treća je zapadna. Navedene zemlje nemaju nijednu od te 3 osim Turske koja je preuzela nešto vizantijske kulture.

Vizantjsko-helenisticko-osmanlijski krug. ;) Srbi su duze bili s njim u istoj drzavi nego recimo sa 🇭🇷 🇸🇮 🇭🇺 i to je cinjenica.
Panonski Srbi (između 1/3 i 1/2 Srba zavisi od perioda) su pod Turcima proveli 150 godina a pod HM/AU 400+ godina.

Srbi centralne Srbije su negde između a dinarski Srbi su uglavnom izolovano živeli što se vidi po dinarskoj kulturi kao rezultat izolacije. Jedino za kosovske Srbe, jug Raške i jugoistok Srbije možemo reći da imaju veće bliskosti sa orijentom ali opet ni oni ni blizu koliko Albanci, Bošnjaci pa i Bugari posebno istočni.

Dakle većina Srba jednostavno nije orijent iako nije ni zapad.

Vizantjsko-helenisticko-osmanlijski krug.
Tri različita termina koja uglavnom neamju veze jedno s drugim :D
 
Zavisi koji Srbi i koji Hrvati...

Pogledajte prilog 1500581


Pa upravo su BH Hrvati naselili pola Hrvatske, nije mnogo manji turski uticaj u unutrašnjoj južnoj Hrvatskoj nego u Šumadiji. npr.
Ja bih rado pogledao neku kartu koju je napravio netko stručan i nepristran. Možda je karta u redu, a možda se autor i malo zaigrao na pojedinim dijelovima.
 
Grdoban stalno gura narativ da je Srbija neki azijski orijent, da li iz tvrdoglavosti ili samo troluje. Glavni argument mu je trenutna vlast koja nema nikakve veze sa orijentom nego je rezultat komunizma i devedesetih.

Pa mnogi Srbi u unutrašnjosti su pre komunizma bili druga krajnost od orijenta, ubijali svoje vladare ako bi ovi prešli granicu, težili slobodarskim životom van sistema, posebno plemena. Hajdučija i slično, sličnije anarhiji nego orijentalnom šerijatu


Nabrojao sam gore i neke druge zapadne aspekte koji su postojali u Srbiji


Srbi su u Sremu i južnom Banatu većina već od 15. veka. Sama centralna Srbija je bila pod Habsburzima periodično, svakako je veliki broj Srba živeo u HM/AU tokom antiturskih ratova, po nekim autorima je nakon velikog Bečkog rata bilo više Srba u Panoniji nego na Balkanu.

Novi Sad je bio kulturni centar Srba odakle se širio kulturni uticaj na ostale Srbe (otuda npr. i ekavica u ranije ijekavskoj Šumadiji i zapadnoj Srbiji).
Promašaj.

Grdobanova teza je da se komunizam zalijepio u Srba upravo zato što su Srbi po kulturi jednoumni orijent, tursko-bizantska djeca, pa su stoga prirodno skloni komunističkom jednoumlju, kultu vođa i satrapiji, iracionalnom podložništvu državi itd.

Zatim, hajdučije nemaju veze ni s kakvim "slobodarskim duhom". Tu su razbojničke bande koje haraju u zapuštenim i kaotičnim bezvlašćima, više na istoku nego zapadu, i to je pravi stil života raznih Afganistana i sličnih despotskih mračnjačkih režima s divljinom tiranske uprave, a nikakva želja za slobodom i redom, nego sjaši kurta da uzjaši murta.


I Srbi neke veze jače sa zapadom imaju tek od solidnoga 18.st., sve prije nije dalo ništa. Dio koji je bio u rubnim kontaktima nije ništa napravio, promijenio u mentalitetu, etici i sl.
 
Biti Hrvat je u stvari vestacki stvorena geografska odrednica koja veze nema sa nacionalnim i kulturnim identitetom.
Ima mnogo dokaza za to. Mnogi Srbi su imali prezime Horvat dok nema ni jednog Hrvata koji se zove ili preziva Srbin.
To znaci da je Vatikan cak i ime Hrvat ukrao od Srba da bi ih lakse pokatolicio i stvorio neprijatelje srpskom narodu.
Evo na primer Srbin Jovan Horvat je jedan od predvodnika seobe Srba i osnivaca "Nove Srbije" u Ukrajini.
https://en.wikipedia.org/wiki/Jovan_Horvat
:)
 
Ako se po necemu slazem sa Abu Cirjakom, onda je to istinita cinjenica da je srpski narod duze bio u istoj drzavi sa Turcima, Albancima, Arapima, Jermenima itd. nego sa npr. Hrvatima, Slovencima, Madjarima, Slovacima....
И шта нам фали?? Ми не спаљује лутке ко ови дивљаци са запада. Спаљивали би они и људе, него се сад праве фини и културни.
 

Back
Top