U cemu je caka.....?

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.496
Neko je jednom lepo rekao" JA SVAKE VECERI UMREM I SVAKOG JUTRA VASKRSNEM!"

Pa zasto onda se niko ne boji da zaspi, a svi se boje da umru?

Jer, kada zaspis tvoja svest se ugasi, realnost vise za tebe ne postoji (da li realnost uopste postoji ili je sve samo matrix?)....Ne znas ni da li ces se vise probuditi ili ne...

I kada umres realnost takodje prestaje da postoji.

Ni tada ne znas da li ces se probuditi ili ne.

U cemu je caka? Odakle dolazi strah od smrti ?
 
Neko je jednom lepo rekao" JA SVAKE VECERI UMREM I SVAKOG JUTRA VASKRSNEM!"

Pa zasto onda se niko ne boji da zaspi, a svi se boje da umru?

Jer, kada zaspis tvoja svest se ugasi, realnost vise za tebe ne postoji (da li realnost uopste postoji ili je sve samo matrix?)....Ne znas ni da li ces se vise probuditi ili ne...

I kada umres realnost takodje prestaje da postoji.

Ni tada ne znas da li ces se probuditi ili ne.

U cemu je caka? Odakle dolazi strah od smrti ?

Moj otac ima rak na oba plucna krila ,prima hemoterapiju i svaki put kad mu je muka i kad povraca uz velike bolove i retku stolicu pada u nesvest.
On je ponosit covek ,i mogu reci hrabar....Sta je sve prosao u zivotu. Ne usudim se reci koliko mu je ostalo jos meseci zivota ,ali pre neki dan mi je po prvi put priznao u krevetu kad je bio kuci posle terapije,da se boji ...Ne boji se smrti ,boji se agonije -bolova ,to je smrt za dusu...Patnja.
 
Neko je jednom lepo rekao" JA SVAKE VECERI UMREM I SVAKOG JUTRA VASKRSNEM!"

Pa zasto onda se niko ne boji da zaspi, a svi se boje da umru?

Jer, kada zaspis tvoja svest se ugasi, realnost vise za tebe ne postoji (da li realnost uopste postoji ili je sve samo matrix?)....Ne znas ni da li ces se vise probuditi ili ne...

I kada umres realnost takodje prestaje da postoji.

Ni tada ne znas da li ces se probuditi ili ne.

U cemu je caka? Odakle dolazi strah od smrti ?

Ja bih rekla da je to povezano sa strahom od nepoznatog. Niko sa sigurnišću ne zna kako sama smrt izgleda, ni šta nastupa (šta nas čeka) posle smrti. I niko ne zna kada će se smrt desiti i šta će joj prethoditi...
A s druge strane, tu je i strah od rastanka sa svime što smo u ovozemaljskom životu voleli, strah i neizvesnost za sve ono što ostaje iza nas i posle nas...
 
Neko je jednom lepo rekao" JA SVAKE VECERI UMREM I SVAKOG JUTRA VASKRSNEM!"

Pa zasto onda se niko ne boji da zaspi, a svi se boje da umru?

Jer, kada zaspis tvoja svest se ugasi, realnost vise za tebe ne postoji (da li realnost uopste postoji ili je sve samo matrix?)....Ne znas ni da li ces se vise probuditi ili ne...

I kada umres realnost takodje prestaje da postoji.

Ni tada ne znas da li ces se probuditi ili ne.

U cemu je caka? Odakle dolazi strah od smrti ?

sve sto ima pocetak ima i kraj, sve sto ima kraj ima i pocetak.

pa ono strah od nepoznatog :mrgreen:
 
Prema Epikuru, strah od smrti je zastupljen uglavnom kod ljudi koji se dosadjuju, dakle, zive nispunjenim zivotom. Zivot im je mizeran i trebalo bi im 100 zivota da dozive sve sto bi zeljeli. Takvi cak vjeruju da ce nauka da "izumi" besmrtnost. I mislim da ima mnogo onih koji vjeruju u nauku u ovom smislu, sto je indikator da je moderan zivot promasen. Demokratija je fabrika za proizvodnju dosade.
 
pa svi znaju da je smrt ultimativni ktraj svim šansama za bilo šta u životu
a i istina je da ko živi ispunjenim i prepunjenim životom
njemu je života preko glave, kad umre odmoriće se
a od čega da se odmara neki razvučeni beživotni stvor
a ja se, ovo majke mi, bojim i sna
mislim ne volim da spavam
stvarno me odlazak na spavanje frustrira
zato i uglavnom ležem pijan što olakšava besmisao sna
nepostojećeg vremena i velike zamke
 
Neko je jednom lepo rekao" JA SVAKE VECERI UMREM I SVAKOG JUTRA VASKRSNEM!"

Pa zasto onda se niko ne boji da zaspi, a svi se boje da umru?

Jer, kada zaspis tvoja svest se ugasi, realnost vise za tebe ne postoji (da li realnost uopste postoji ili je sve samo matrix?)....Ne znas ni da li ces se vise probuditi ili ne...

I kada umres realnost takodje prestaje da postoji.

Ni tada ne znas da li ces se probuditi ili ne.

U cemu je caka? Odakle dolazi strah od smrti ?

Strah od smrti je strah od bola. Misle...boleće kada se duša od tela rastaje...
 
Neko je jednom lepo rekao" JA SVAKE VECERI UMREM I SVAKOG JUTRA VASKRSNEM!"

Pa zasto onda se niko ne boji da zaspi, a svi se boje da umru?

Jer, kada zaspis tvoja svest se ugasi, realnost vise za tebe ne postoji (da li realnost uopste postoji ili je sve samo matrix?)....Ne znas ni da li ces se vise probuditi ili ne...

I kada umres realnost takodje prestaje da postoji.

Ni tada ne znas da li ces se probuditi ili ne.

U cemu je caka? Odakle dolazi strah od smrti ?

Ja se u zadnje vreme tako budim...i kažem, super je što sam osvanula. Što sam imala lepo juče i što mi je dan lepo osvanuo, da mi je dobro. Nikada nisam mislila, da doći će eto i takvi dani, takoC rano, ali eto...život me demantovao bio...da kada otvorim oči, to prvo pomislim, a ne ono, gde kasnim, gde jurim, koga treba da zovem, ili da pogledam fonić kome sam od jutra nedostajala. Naprosto, toga više nema...I zapravo, to jeste istina, ne znaš, koliko ti je ostalo, ko ti je ostao. ne samo da li ćeš ti kao to osvanuti, već i neko koga voliš najviše. Za koga brineš. Koga strepiš. Ili ko od tebe zavisi. I kada umreš, ne prestaješ da postojiš, ja verujem u to, zaista. I znam samo čega se bojim kada je o umiranju reč...da neću stići sve da pozavršavam. Da neću stići sve da ispravim. Da nešto moje oči više neće dodirnuti, gledati, usne poljubiti. Da će ostati toliko toga neistraženo, nenaučeno, i da je sve bilo tako prekratko...:) U tome je caka. da nisma na vreme shvatila neke stvari, neke ljude, neke situacije. Snove i težnje. Što sam predugo čekala. Premalo bila voljena. Odatle strah. da neću uspeti do tog vremena, da sve bude drugačije...da budem beskrajno voljena i srećna, da se pruži prilika za popravak snova i želja. Ostvarenje onoga , za šta sma rodjena. Da budem uspešna. Hrabra. I tako strah tinja...jer je premalo vremena, a u mojim očima toliko želje, toliko sreće da radujem, volim i obožavam, da se iskažem šta umem i znam. Da osetim, sta je radost. Sreća. Možda se i zato bojim...da je previše snova, a tako prokleto malo vremena. ♥
 

Back
Top