"U jednom istrazivanju konstatovano je cak da se skoro 80 % emotivnih veza izmedju muskarca i zene moze svrstati u manje ili vise pogresne veze i sto je jos paradoksalnije, u toj istoj anketi se dalje navodi da ove pogresne veze najduze traju, dok se velike ljubavi pre raspadaju. Naviknu se izgleda ljudi na probleme i bracne igre pa ne mogu bez njih da zive. Stavise, one ih podsticu i unose zivost u njihove odnose. Tako se stvaraju tzv. neuroticne koluzije (neuroticna vezanost) koje se neprestanim sva|ama i odrzavaju. U ,,velikim ljubavima” sve je ,,veliko”, pomalo i nerealno: kriterijumi, zelje, ocekivanja, te ovi partneri obicno idu na ,,sve ili nista”. A posto se ,,sve” ne moze naci ni u jednom partneru niti u jednoj emotivnoj vezi, i u zivotu uopste, to onda nuzno dolazi do raspada takve veze. Dusko Radovic, malo ozbiljno, malo saljivo, primecuje da ,,velike ljubavi u principu nikada ne treba zavrsavati brakom”.
U prosecnim vezama medjutim, najcesce preovladjuje ljudska i psiholoska potreba za pripadnoscu i stalnoscu, koja nadjacava eventualna mane i slabosti partnera, zbog cega ove veze i duze traju. Reklo bi se skoro da su ove relativno pogresne veze realnije i zivotnije, ovo tim pre sto niko i nista na ovom svetu nije savrsen, pa sto bi to onda bilo i u ljudskoj intimi.
Postoji jos nesto zbog cega vexina emotivnih veza koje pocinju lepo vremenom prerastaju u pogresne veze. Radi se o tome da se covek sa godinama menja zbog cega je ljudsko ponasanje cesto nepredvidivo, u ljubavi pogotovo. Zato se i dogadja da ono sto se njoj ili njemu ranije dopadalo, posle izvesnog vremena prestaje da bude interesantno.
,,Nervira me njena pedantnost i njeno neprestano spremanje”, kaze jedan suprug a u pocetku mu se bas to dopadalo. Ili, ,,Tvoja ozbiljnost i tvoji razgovori me zamaraju”, dok ga je u pocetku bas to odusevljavalo.
Ova promenljivost ljudskih potreba i ljudske prirode je jedan od razloga zbog cega se mnoge emotivne veze, prijateljstva, ljubavi, brakovi menjaju, zamiru, cak raspadaju.
Postoji jos jedna ljudska crta koja moze dovesti do narusavanja, cak i propasti jedne emotivne veze. U prirodi je naime coveka da on stalno tezi, voli i trazi podsticajne situacije. On stalno zeli nesto novo, uzbudljivo, sto ce da ga motivise, pokrece, cini zivim i aktivnim. Ako toga nema njemu postaje dosadno, njegova licnost tavori i propada. Tada se trazi nesto novo sto ce da uzbudi, ponese, podstakne.
Sve ove psiholoske cinjenice uticu na kvalitet i trajanje jedne emotivne veze. Sigurno je da idealnih odnosa kao ni idealnih ljudi nema, ali to nije razlog da ne tezimo boljem i nekom svom idealu. Pogotovo ne smemo dozvoliti sebi da zivimo u drasticno poremecenim ljudskim odnosima koji nam ozbiljno zagorcavaju zivot. Jedan od nacina da pomognemo sebi je stalna aktivnost, spremnost za novo ucenje i pozitivne promene u sebi. To podrazumeva realno sagledavanje sebe, svoje zivotne situacije, svojih i tudjih slabosti.
Dr Vera Rakic, beogradski psihoterapeut, kada govori o zreloj ljubavi naglasava ,,da je to odnos u kojem se nakon faze zaljubljenosti uocavaju sve mane partnera, ali uvek postoji zelja da se u onom drugom podstaknu najbolji delovi njegove licnosti”. I zaista, ako uspemo da u partneru podstaknemo i ,,izvucemo” ono najbolje u njemu, onda je malo verovatno da ce takva emotivna veza propasti."