"Vikend snajperisti": Istraga u Italiji zbog sumnje da su Italijani plaćali da u opkoljenom Sarajevu gađaju "žive mete"

Najbolesniji detalj ljudskog safarija u Sarajevu: 'Evo zašto je cijena za djecu bila veća'

U kaznenoj prijavi se navodi i kako su vikend snajperisti također dolazili iz Španjolske, Francuske, Kanade i SAD-a


Pogledajte prilog 1816340

Tužiteljstvo u Milanu otvorilo je istragu o strašnom i morbidnom snajperskom turizmu, odnosno ubijanju ljudi iz zabave tijekom opsade Sarajeva.

Prema navodima talijanskog novinara Ezija Gavezzenija, koji je predao šokantnu kaznenu prijavu, skupine iz Italije i drugih zemalja plaćale su bosanskim Srbima kako bi dozvolili ubijanje Sarajlija.

O strancima koji dolaze u opkoljeno Sarajevo ubijati ljudi s okolnih brda već se pisalo tijekom rata u Bosni. No, sada je tužiteljstvo u Milanu pokrenulo istragu o stravičnim tvrdnjama da su Talijani odlazili na turistički lov na ljude. Ovom temom bavio se talijanski novinar Ezio Gavazzeni, koji je pravosudnim organima i predao prijavu. "Mogu reći da talijanske vlasti imaju priliku pronaći konkretna imena u mojoj prijavi", kaže Gavezzeni.

Najmorbidniji dio​


Tvrdi da se organizirano išlo u Sarajevo i s položaja vojske bosanskih Srba pucalo na ljude. Prijava se temelji i na izjavama obavještajca Armije BiH Edina Subašića, koji tvrdi kako zna za najmanje tri Talijana koji su pucali na Sarajlije. "Zasad je poznato da je 200 ljudi dolazilo vikendima, u grupama po pet ili šest. Najmorbidniji aspekt čitave priče jest da je postojao cjenik koliko taj vikend lovac treba platiti na Grbavici pripadnicima srpske vojske da bi gađao civila, odraslog, ženi, trudnicu, dijete", tvrdi Subašić.

Talijanski novinar svoje istraživanje je počeo nakon što je prije tri godine pogledao film Sarajevo safari, slovenskog redatelja Mirana Županiča. Ondje je turistički lov na ljude, među ostalima, potvrdio i anonimni, bivši slovenski obavještajac. "Vidio sam otprilike sedam pucnjeva. Ako pogodi dijete, to je užas. To je bilo grozno", čuje se u tom filmu.

Veća cijena za djecu​


U kaznenoj prijavi se navodi i kako su vikend snajperisti također dolazili iz Španjolske, Francuske, Kanade i SAD-a. A prema talijanskim medijima - za to su plaćali mnogo - "koliko bi se danas platio trosobni stan u Milanu". "Posebna i mnogo veća cijena bila je za djecu jer obično su djeca bila s majkama. I oni kada ubiju dijete, istovremeno su ubili majku. Jer taj život majke koja ostaje bez djeteta je beznačajan", opisuje Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.


Talijanski tužitelji, kako navode tamošnji mediji, zatražit će i spise Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. "U sadašnjoj fazi istrage više nisu NN, dakle došlo se do imena nekih izvršitelja. I daljnja istraga bi trebala, mogla odmotati klupko organizacije, putovanja, dolazaka u Sarajevo, plaćanja, pucanja, odlazaka", objašnjava Subašić.

U Sarajevu je između 1992. i 1996. godine ubijeno više od 11 tisuća ljudi, među kojima 1.600 djece.

Duboko potresan dokumentarni film 'Sarajevo safari' slovenskog autora Mirana Zupaniča, koji istražuje mračan i slabo poznat fenomen 'lova na ljude' tijekom opsade Sarajeva, možete pogledati na platformi Voyo.
Zbog ovakve propagande vam je zabranjen ulazak u Hrvatsku.I Srbija bi trebala postupit isto.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/avdi-avdicu-zabranjen-ulazak-u-hrvatsku-vracen-s-granice/251112146
 
ne znam da li je ovo istina ili ne... mogu da zamislim da se stvarno dešavalo, jer ako je italijansko tužilaštvo pokrenulo istragu, verovatno da su imali osnova za to, ne bi sigurno pokrenuli istragu na osnovu nekih "rekla-kazala" priča ili izjava sa nekih foruma italijanskih verzija "krstarice". gde ima dima ima i vatre...

Pa kad razložiš na proste faktore od koga je ova priča potekla, onda se jasno vidi da jedini izvor obskurna propagandna organizacija “Bosanska obavještajna služba”, odnosno grupa lopuža koja ima u opisu posla širenje ovakvih spinova, dok je u toku samog rata radila i na realizaciji samih false flag operacija.

Italijanski novinar poslao prijavu baziranu na podacima bosanskog obaveštajca, dok je tužilaštvo odlučilo da ispita ima li osnova u prijavi. Priča se u suštini svodi na to.

Informacija je bitna taman koliko je i bitno da je Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu 2006. godine otvorilo istragu protiv kanadskog generala Lewisa MacKenzieja, jednog od prvih komandanata UNPROFOR-a u BiH, zbog sumnje da je učestvovao u silovanju muslimanki.

“Institut za istraživanje genocida Kanada” je tražio od kanadske vlasti i Ujedinjenih nacija i međunarodna zajednica ukinu imunitet i izruče ga vlastima Bosne i Hercegovine.

I sad neko ko pročita prethodne dve infomacije bi pomislio da se radi o ozbiljnim i utemeljenim optužbama i da je ovaj “Institut za istraživanje genocida Kanada” neka ozbiljna institucija, a zapravo je organizacija koju je osnovalo u podrumu nekoliko muslimanskih izbeglica iz Bosne u Kanadi.

Šta stoji iza optužbi protiv Mekenzija?

Pa “bosanski obavještajci" nisu znali kako da sa njim izađu na kraj jer im je predstavljao ozbiljnu pretnju i stranim medijima objašnjavao da svi materijalni i forenzički dokazi, izjave očevidaca i istrage koje je Unprofor sprovodio na licu mesta ukazuju da su masakri u Sarajevu orgnizovani od strane muslimanske strane. Zbog Mekenzija su muslimanski propagandisti čupali kose. Zato su kao ublažavanje štete koju im je naneo smislili priču kako da ga diskedituju, odnosno pronašli su način kako da pređu u propagandnu ofanzivu koja će im umesto štete doneti propagandnu korist.

U toku samog rata je izbačena optužba da je Mekenzi silovao muslimanke u saradnji sa Srbima i to je trebalo da kontrira svemu što je kao komadant Unprofora govorio. Naravno da su sve optužbe još u toku samog rata odbačene jer su naprosto nemoguće. Svaki korak komadanta Unprofora se snimao i on nikuda nije mogao otići bez pratnje. Nije komadant Unprofora neki srpski nesrećnik kojem natovare lažne optužbe na vrat. Optužba se i nije svodila na dokazivanje navedenog, već na pokušaj moralne diskreditacije čoveka koji je prvi razotkrio muslimanske false flag operacije u Sarajevu. Dakle, nije bitno nešto dokazati, već je najbitnije koliko je stranih medija to prenelo i koliko je uspešna operacija diskeditacije Mekenzija.

I nakon rata nekoliko puta opet prežvakana priča, odnosno podizanje optužnice protiv Mekenzija od strane Kantonalnog Tužilaštva u Sarajevu, pri čemu nije bitna optužnica, već koliko je medija prenelo vest o podizanju optužnice. Pa zahtev već spomenute bizarne kvazi naučne organizacije pompezno nazvane “Institut za istraživanje genocida” za izručenjem Mekenzija, pri čemu je naravno opet najbitnije koliko je medija prenelo stupidni zahtev.

Pa histerični tekstovi protiv Mekenzija sa nizom budalaština gde se Mekenzi naziva četnikom:
https://saff.ba/cetnik-mckenzi-bivsi-komandant-unprofor-a-sa-tri-prsta/

To je samo objašnjenje kako stvari funkcionišu jer i ova priča o vikend snajperistima je lagarija iz iste kuhinje.
 
Prvi put cujem za ovo i iskreno sam užasnuta ,ako je sve to tačno, što treba istraga da utvrdi.
Ako je tacno onda su ljudi dotakli dno..na tudoj muci i uzasu rata bogati i bolesni u mozak se zabavljaju
Toliko sam ljuta i užasnuta da prosto ne mogu da poverujem u ovo
Dotakli su dno oni koji smisljaju ovakve lazi.Culi smo do sada raznih izmisljotina,ali za smisliti ovako nesto mora se imati bas bolestan um.
Samo sto im je "zajeb",ipak kasne trideset godina u smisljanju.
 

Američka zastupnica traži istragu u SAD-u o 'Sarajevo safariju''


1763098516739.png


Republikanska zastupnica u američkom Zastupničkom domu Anna Paulina Luna oglasila se nakon što je tužilaštvo u Milanu, pokrenulo istragu zbog medijskih navoda da su imućni ljudi iz više zemalja, plaćali za ubijanje civila snajperom tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995.

Luna je navela da je inicirala da se u SAD-u ispitaju svi navodi, te da je u kontaktu sa Konzulatom Bosne i Hercegovine i Ambasadom Italije u SAD-u.

Naime, u dokumentarnom filmu "Sarajevo Safari" autora Mirana Zupaniča iz Slovenije, prikazanom na festivalu dokumentarnog filma AJB Doc 2022. u Sarajevu, tvrdi se da su uglavnom imućne osobe iz Italije i još nekoliko država plaćale Vojsci Republike Srpske za dolazak na njihove položaje oko Sarajeva da bi snajperom ubijale civile. Navodno, iz zabave.
 
(Nakon što sam to pogledao/la, stvarno ne znam da li su zapadni novinari manje inteligentni od AI ili misle da je prosečna inteligencija javnosti tako niska da ih je lako prevariti?)
---

Када се говори о томе да ли су богаташи или странци икада плаћали да у рату „осете адреналин“ кроз стварно пуцање на људе, то на први поглед делује готово невероватно. Али историја показује да у неколико ратова — нарочито у деловима Африке, у неким блискоисточним сукобима, па чак и у појединим грађанским ратовима — заиста постоје поуздане приче да су локалне паравојне групе, због новца, допуштале странцима да се приближе линији фронта, да пуцају, па чак и да „учествују“ у насиљу као вид болесне забаве.
Ово није нешто што је измишљено тек данас — то је феномен који се понекад појави у хаотичним зонама где је власт расцепкана и где се оружане групе финансијски одржавају свим могућим средствима.

То значи:
идеја сама по себи није немогућа у апсолутном, светском контексту.
Али кад применимо ову анализу на опколјено Сарајево 1992–1995, ситуација изгледа потпуно другачије и захтева много строжи логички приступ.

① У теорији, учешће америчких богаташа у оваквим мрачним „ратним доживљајима“ није немогуће(јер постоје светски преседани)


Када погледамо шта се дешавало у Сијера Леонеу, Либерији, појединим деловима Сирије и Либана, као и у неким ратовима у Централној Африци, видимо исту појаву:
локалне групе су омогућавале странцима да посматрају насиље, да пуцају у контролисаним ситуацијама, или да буду смештени на положајима „зарад новца“.
Дакле:
морална изопаченост не познаје држављанство ни богатство — ако постоји хаос и продаја оружја, овакве ствари понекад испливају.

У том смислу, не може се апсолутно искључити да би група богатих Американаца имала интересовање за овакву „болесну авантуру“ у некој ратној зони.
② Али у Сарајеву — СИГУРНО НЕ на страни под контролом Срба
Ово није ствар политике, него чисте војне логике и структуре територије.
  • Српске линије око Сарајева биле су строге, професионално организоване.
  • Приступ фронту је био строго контролисан; улазак странца био би моментално примећен.
  • Свако кретање у зони фронта видели би UNPROFOR, посматрачи, медији, становништво.
  • Американци су били најпроучаваније националности у целом рату — Србима би било апсолутно самоубилачки да окупатор западних медија уђе у њихов сектор и да то нико не примети.
Поред тога, има и један кључни фактор:

САД и западни медији су били непријатељски настројени према Србима.
То значи:
чим би западни новинари сазнали да су Американци били на српским положајима — настао би дипломатски скандал огромних размера, а то је апсолутно супротно српским интересима.

Срби би били последња страна која би дозволила америчком цивилу да лута по њиховим положајима.
Нема шансе.

③ Ако се тако нешто икада дешавало — онда САМО у делу под контролом муслиманских (бошњачких) снага

Ово није политички став, него анализа стварних услова унутар Сарајева.
Муслиманске снаге су контролисале унутрашњост града, а то је подразумевало:
  • потпуну слободу кретања у већем делу урбане зоне;
  • директан контакт са западним новинарима, дипломатама и хуманитарцима (којих је у граду било много);
  • могућност да странце уведу у поједине зграде, станове, кровове, положаје које су држале јединице АРБиХ;
  • и најважније:
    САМО су они могли Американцима гарантовати непосредну безбедност у граду.
Српске линије су биле спољашње — нисте могли некога „тајно“ одвести на линију 50–100 m од фронта без огромног ризика и без масе сведока.
Али у граду, унутар муслиманске контроле, постоје десетине локација које су биле погодне за овакве активности, а које би могле остати скривене.

Дакле, ако је овакав феномен у Сарајеву уопште постојао,
морао би бити на муслиманској страни.

④ А ако се нешто овако заиста догодило — НИКАДА не би постојало јавно признати доказе

Ово је суштински део логике:
  • Ако је локална јединица стварно дозволила странцу да пуца из града на линије фронта,
    то би заувек уништило њихов легитимитет.
  • Свако откривање такве информације изазвало би огроман међународни скандал.
  • АРБиХ би ризиковала губитак политичке подршке Запада — а то је била њихова највећа стратешка предност.
Зато, и да се нешто слично десило,
ниједан документ, ниједан сведок са позиције власти, ниједан запис — никада се никада не би појавио.

Све би било потпуно затворено, негирано и избрисано.


  1. Амерички богаташи који траже болесне „ратне доживљаје“ нису немогући — свет има преседане.
  2. У Сарајеву то није могло бити на српској страни — војно, логистички и политички немогуће.
  3. Ако је постојало, било би само у муслиманској зони, јер једино тамо Американци могу ући и бити заштићени.
  4. Таква ствар никада не би могла бити јавно призната, нити би постојали документи — то би уништило локалну војну и политичку структуру.
 
Najmorbidnija stvar u ratnom Sarajevu su bili izrežirani masakri od strane Izetbegovićeve klike. Slike masakra bi se u skoro direktnom prenosu pojavljivale na CNN jer su tv ekipe bile unapred obaveštene. Za Izetbegovića stvar propagadne i iznuđivanja NATO intervencija, a za zapadnu publiku i konzumente zloglasne Kristijan Amanpur stvar zabave.
 
Cekaj, sta je poenta teme: to je vec neko ranije radio, pa ce to umanjiti zverstvo cinjeno
tokom ratova kod nas?

Kao kad sns bude uhvacen u kradji a njihov odgovor bude pa krali su i oni pre
Питање је сада: да ли су злочини који су се догодили у бившој Југославији заиста били подстакнути од стране људи из региона или су их изазвали неки досадни страни тајкуни који „искусавају живот“, што је довело до слојева неспоразума између различитих етничких група?
 
A šta ti misliš čemu služe kibuci u izraelu na samoj granici sa palestinom? Malo se provode, piju i pucaju po palestincima.

... хамасовци исиловци алкаидаши ..... су долазили на Балкан само са ножем ...

Своју децу су обучили .... и исто пробали на Хебрејима

Судбина Палестине је као слична судбини Срба ... као и већини народа код којих је већина мирољубива.

Неспособне/ни да зауздају и упристоје првокавтивну агресивност око себе ... трпе последице ...
 
Toliko je zla bilo u nama da niko nije morao da nas podstiče; možda malo dnevnik u 19 i 30, sa dnevnikovim dodatkom :dash:
Одбијам да верујем да сте сви такви, чак и ако умрем.

Милошевић је једном рекао: „We are old people, very old people in Europe... We are civilized people. So we wont' damage.“
Он је давно знао да српски народ има дугу историју.
 
Питање је сада: да ли су злочини који су се догодили у бившој Југославији заиста били подстакнути од стране људи из региона или су их изазвали неки досадни страни тајкуни који „искусавају живот“, што је довело до слојева неспоразума између различитих етничких група?

A zasto mrsiti i ne priznati da su oduvek postojale zveri medju ljudima nebitno koje su nacionalnosti i etnicke grupe i relatizovati zlocine?

I dokle vise strani tajkuni i strani placenici i ne priznati da ima gomana i medju nama i
da je odgovornost ponekad nasa?
 

Back
Top