Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato
svima, uopće od prostog puka kao
i odjeljenjima ova moja vlastodržaća
povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem
veliku pažnju, te zapovjedam: spomenutim
i njihovim bogomoljama ne smije
biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u
svojim bogomoljama, te kako od uzvišene
moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih
podčinjenih (robova), niti od mojih podanika
- raje niti od svega stanovništva cjelokupne
moje države spomenutim nitko se ne
smije miješati u njihove stvari niti ih napadati,
ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov
imetak (imovinu) ni njihove bogomolje.
Također iz tuđine osobito u moju državu
dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim
izdajem moju uzvišenu zapovijed u
kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te
se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i
gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa,
sa velikim Božijim vjesnikom (Muhamedom)
i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom
koju pašem da ovim što je napisano nikoje
lice ne smije se suprostaviti dok god ovi
(Franjevci) služe meni i mojoj zapovjesti budu
pokorni.
Pisano 28. maja 1463.
Na granici Milodraža
Fatih Sultan Mehmed