Ja sam jednom sanjala da sam na nekom poslu nova, ne razaznajem okolinu gde se to nalazim, mislim da mi i nije previse bitno, nervozna sam. Koleginica me salje negde u neku prostoriju po neke zapusace za flase?! I usput mi objasni kako da stignem donde "hodnikom desno prva prostorija levo.." Ja krenem sva ko pogubljena prilicno sam nervozna i ne dopada mi se mesto. Udjem u neku sobu sa dzakovima u svakom plasticni cepovi za flasice u lepim raznim bojama ( ja mnogo volim boje) , u nekim dzakovima teglice plasticne isto sarene u svakom odredjeni tip teglica. Ja trazim dzak sa tom velicinom poklopaca koje mi je pokazala da joj donesem jer joj je toga nestalo. :shock: Uocim to sto trazim, stavljam ruku u taj dzak i razmisljam gde sam ja to, sta radim ovde, dok pokusavam u narucje da ponesem sto vise tih catvaraca u raznoraznim bojama. I tu se ja budim!
Probudim se ujutru i pricam sestri san - rekoh joj secam se " E,SVASTA JA SANJAM !".
Nije proslo mozda 8 - 9 meseci , mozda godinu dana mada ne verujem, procitam ja oglas u novinama za neki posao, cujem se sa gazdaricom i dogovarimo se da dodjem odmah sutradan na probni rad.
Kad sam dosla tamo meni nesto nelagodno, poznato, gledam okolo, bila je to radnjna i radionica za boje i lakove gde se mute te boje po originalnoj recepturi i farbaju se kola po boji proizvodjaca - ako su ostesena.
Ja gledam neki veliki zid izpred sebe na kome se okrece cini mi se 100-njak farbi u konzervama i tu mi nesto postaje neobicno. Setim se ja da mi je to poznato i bljesnu meni slika ne znam odakle, kako stojim na novom radnom mestu i gledam u zid na kome se nesto u bojama okrece i vrti, sto ne znam sta je :shock: Posle osnovnog upoznavanja sa radnjom, cime se bave sta, se i kako se radi dok skida jednu konzervu sa zida i mesa boje po recepturi tog i tog modela ne znam kog automobila gledajuci u komp te informacije ona mi pokazuje u kakvim se to teglicama pakuje i koji su cepovi za koje teglice.. .Meni tu vec nije bas najbolje jer mi je sve nekako poznato a i nervozna sam jer se ne nazalim u tome, mislim kako to nije posao za mene, ne dopada ni se. Ona mi u tom momentu kaze de donesem jos tih cepova ovakve velicine i koju teglicu . Ja kazem da nemam pojma gde se to nalazi a ona ce " A izvini hodnikom desno prva vrata s leva, to nam je magacin, videces dzakove, ma snacices se !". Meni su se noge odsekle nesto mi je tu bilo previse poznato slika za slikom a ne secam se odakle - da bih usetala u malu prostoriju i gladala levo desno, zavirujuci u svaki dzak , osecaj vec vidjenog sve jaci i jaci, drhtim uplasena zbog tog osecaja , ne nalazim onaj pravi pitam se sta ce im toliko ambalaze potrose li oni to za 5 godima. I pocinje slika iz sna onakvu kakvom je pamtim stojim ispred jednog od dzakova punog najraznobojnijih cepova na navvoj cini mi se i kazem to je to i pocnem da trpam u ruke, zureci se - obuzme me strah u momentu - jer se sada tek odvija tacno najupecatljivija scena iz sna koja se odvija u ovom momentu . Pocela sam da se tresem od straha ne mozete ni da zamislite kako, i razmisljam cas o de za vu fenomenu koji traje predugo, cas o tome da li je to znak -" zar cu u ovom cumezu da provedem godine, zar je to, to, SAN setim se sato sam ga ranije sanjala, pomislim da mi je to sudjeno na neko vreme i resim da bezim iz te prostorije iz sna koja mi uliva strah, i odatle. Gazdarica videvsi da mi se ne dopada kaze da ne moram ostajem vise, za danas mogu kuci i da joj se javim kada dobro razmislim ako sutra ne dolazim.
Ja sam sva presrecna, a prestravljena pobegla odatle ko glavom bez obzira i trcala kuci da sestri ispricam sta mi se dogodilo i podsetim je na san od pre par meseci. Nije mogla da veruje, dok sam joj drhteci pricala sta mi se desilo.
I dan danas se najezim kada se setim tog straha dok sam bila u toj prostoriji sa prokletim dzakovima ambalaze.