Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.232
Znači Banovina je država
Jel Banovina prošla u srpskoj skupštini?
Mnogo vi dajete,a i dalje tvrdite da je vaše
Lepo ti kažem da ste dobili "na korišćenje".
PS. Prevede li naziv Sabora sa latinskog?
-
- Popularno:
- Porijeklo srpskih i hrvatskih prezimena
- Bila je anđeo Aušvica
- Da li je Mata Hari bila nemačka ili čak...
- Raspad EU - Viktor Orban
- Ponovo je počela vakcinacija!
- Žene - šarene!
- „E, nosite se i jedni i drugi“: Šta je...
- Kako znati da li je neko homoseksualac?
- Kaja Kalas: Moramo ukrasti ruske pare...
- Vučić ponosan na "nadstrešnicu"!
Tuđman i Izetbegović ubijali svoje zbog antisrbske propagande
- Začetnik teme Lehsandar
- Datum pokretanja
- stanje
Lepo ti kažem da ste dobili "na korišćenje".
PS. Prevede li naziv Sabora sa latinskog?
Brod ludaka plovi dalje.
U AU je Hrvatska je samostalna na području zakonodavstva, uprave, bogoštovlja,obrazovanja i pravosuđa.Službeni jezik je hrvatski,postoji hrvatsko domobranstvo.A po Mrkalju to nije državnost.
U Kraljevini SHS nema Sabora,bana,po niti jednom pitanju Hrvatska nije samostalna, sem što joj Srbija poklanja more prvi put u istoriji oteto od Italijana
Nema veze što je Italija Rapalskim ugovorom dobili dijelove obale koje nije kontrolirala više od 500 godina.
Da idem tvojom logikom pre bi rekao da je Srbija od Hrvata otela more i dala ga Italijanima.
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...3lYnM5RIw&sig2=N6RBeuOB20Es_cVGk-GkkQ&cad=rja
Vidis da ljubomorisu, sto je to Srbija imala 400 godina dok je bila dio Turske carevine?
Posto Turska bastini istoriju Osmanskog carstva doci ce na red i pitanje cija je teritorija danasnje Srbije. Bit ce vrati ptico sto si pozobala.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.232
Jel ti neugodno šton ste svaki rat izgubili od bečkih konjušara?
Tri rata izazvali samo u 20 vijeku,nakon svakoga kuku lele srpska nejač i ni koraka naprijed.
Što bi bilo da niste ratnički narod
I
- Poruka
- 30.436
Коњушар пусти ратове и нарочито 20 век, ту су се Хрвати показали и као "ратнички" и као "државотворни" народ, да је све остале народе због те ваше храбрости и политичке виспрености срамота да неко такав може уопште да спада у људску расу.
Елем.
Пошто смо већ установили да СР Хрватска није могла једнострано да се отцепи, а да не прекрши савезни устав, јер то ниједан устав на свету не дозвољава па ни југословенски, а то нам је поменути двојац у наслову теме и рекао, питам поново:
Срби су избачени из хрватског устава:
некад: Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država drugih naroda i narodnosti koje u njoj žive.
сад: Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina
Зашто??????
1918- vraćate se kući kao AU otpadak,trpate se u Kraljevinu da bi bili na pobjedničkoj strani.Jel ti neugodno šton ste svaki rat izgubili od bečkih konjušara?
Tri rata izazvali samo u 20 vijeku,nakon svakoga kuku lele srpska nejač i ni koraka naprijed.
Što bi bilo da niste ratnički narod
I
1945- Pripadnici NDH-azije bježe ko p..čke (a zvali su se veliki domoljubi) i spašava svoje guzice i svađaju se oko zlata pokradenog od ubijenih (i danas neki popovi drže misu pljačkašima - to je crkva kao stub morala društva). I Mihailović je nanio zla, ali je ostao kao čovjek i nije bježao kao domoljubne pi... ce,
1995- 7:1 prema Krajiškim Srbima, još vas NATO pomaže avionima i američki generali savjetima i plus ulazite u BiH i zauzimate područka pod kontrolom VRS-a kao zahvalnost Srbima što su Vas čupali 1993. godine, kada ste ratovali sa Armijom BiH.
Svaka čast, imate se čime hvaliti.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.232
Tzv. Zajednica Srbija i Crna Gora?
- Poruka
- 30.436
Да, то и јесте била више заједница него држава.
1918- vraćate se kući kao AU otpadak,trpate se u Kraljevinu da bi bili na pobjedničkoj strani.
1945- Pripadnici NDH-azije bježe ko p..čke (a zvali su se veliki domoljubi) i spašava svoje guzice i svađaju se oko zlata pokradenog od ubijenih (i danas neki popovi drže misu pljačkašima - to je crkva kao stub morala društva). I Mihailović je nanio zla, ali je ostao kao čovjek i nije bježao kao domoljubne pi... ce,
1995- 7:1 prema Krajiškim Srbima, još vas NATO pomaže avionima i američki generali savjetima i plus ulazite u BiH i zauzimate područka pod kontrolom VRS-a kao zahvalnost Srbima što su Vas čupali 1993. godine, kada ste ratovali sa Armijom BiH.
Svaka čast, imate se čime hvaliti.
1918-kada je proglašena Država SHS trupe AU su još u Beogradu
1943-osnovan ZAVNOH (nešto slično u srbiji je osnovano tek oktobra 1944)
1991-1995 Hrvati potpuno razoružani,sa otetim naoružanjem hrvatske TO i efektivama JNA Srbi nisu uspjeli da ostvare svoje ciljeve (presjecanje Hrvatske)
Tko je kome pomagao 1993 možeš da pročitaš ovde:tekst u Avazu. :
Da su se srpske snage u jeku sukoba između Armije RBiH i HVO-a, tokom 1993. i početkom 1994., držale po strani, javnosti je manje-više poznato. No, i danas priča o tadašnjoj tajnoj saradnji Armije RBiH i Vojske RS na Podveležju iznad Mostara još je misteriozna i gotovo nepoznata široj javnosti u BiH,
O tim događajima u Hercegovini ponešto se zna, ali je malo zabilježenih svjedočanstava učesnika jednog od najkontroverznijih događaja u odbrani naše zemlje od agresije na našu državu, a o čemu je u svom dnevniku pisao čak i ratni zločinac Ratko Mladić. Ti događaji sigurno su djelimično utjecali na to da Armija RBiH odbrani istočni dio grada na Neretvi,.
Prema depeši koju je Komanda 4. korpusa Armije RBiH uputila Glavnom štabu ARBiH 8. avgusta 1993., a čiji sadržaj je u svojoj knjizi "Operacija Jesen '94" (DES Sarajevo, 2007. godine) objavio ratni reporter Šefko Hodžić, dan prije sastavljanja dokumenta došlo je do kontakta između pripadnika Armije RBiH i predstavnika Hercegovačkog korpusa VRS.
- S naše strane učestvovali su: Džiho Šefkija, pomoćnik komandanta, Alikadić Alija, član Ratnog predsjedništva Opštine, Hofo Tima (Fatima Leho), član Komande Korpusa. Sa srpske strane bila je prisutna šestočlana delegacija s pukovnikom Miloševićem na čelu, pomoćnikom komandanta Hercegovačkog korpusa. Sastanak je održan u Busku, na liniji razgraničenja. Sa naše strane je inicirano pitanje razmjene mrtvih boraca i civila... Pokrenuli smo pitanje prijevoza teških ranjenika, kao i prolazak konvoja pravcem Bar - Podgorica - Mostar - pisalo je, između ostalog, u depeši.
Tadašnji pomoćnik za bezbjednost komandanta 4. korpusa ARBiH Šefkija Džiho koji je uz saglasnost komandanta 4. korpusa, rahmetli Arifa Pašalića prvi otpočeo razgovore s pripadnicima Vojske RS, u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz", ističe da je to bila borba za puko preživljavanje.
- Ulagali smo velike napore, tada, u ljeto 1993., da taj front sa Srbima miruje. Jer, u jeku sukoba sa HVO-om i HV-om nismo smjeli činiti ništa što bi dodatno isprovociralo situaciju na istočnom bojištu, odnosno na Podveleškom platou. To je još neobjašnjeno, ali možda su mirovali zbog dogovora Mate Bobana i Radovana Karadžića. Možda ćemo to saznati kad se njihovi arhivi otvore - priča Džiho.
Mostarski borci u Podveležju su, kako je potvrdio i Džiho, još ranije uspostavili kontakte sa srpskim vojnicima. Posebno s onima iz doline Neretve. Dozivali su se i prepoznavali. Čak je preko punktova u Podveležju uspostavljena i ilegalna "pošta" između Bošnjaka iz Mostara i mostarskih Srba u Nevesinju.
- Ljudi su kupovali brašno, so i druge potrepštine. Zbog interesa da ne ratujemo na dva fronta, nismo ih provocirali ni na linijama. Dakle, slali smo im jednu indirektnu poruku - objašnjava Džiho.
Sama ideja o saradnji dvije suprotstavljene vojne sile, od kojih je jedna agresorska, došla je u julu 1993. i to od komandanta 8. motorizovane nevesinjske brigade Novice Gušića. Bilo je to u vrijeme najžešćih napada HVO-a i HV-a na Mostar.
Gušić je posredno pozvao svog dugogodišnjeg kolegu iz JNA, rahmeli Arifa Pašalića da se tajno sastanu u Busku kod Mostara. Pašalić je to odbio, jer ga je hrvatska propaganda uveliko vezivala za KOS, pa bi susret s Gušićem, za kojeg bi se sigurno doznalo, bio dokaz za to. Tako se i desilo da se s predstavnicima Vojske RS najprije susretne Džiho. Kako Pašalić nije želio doći, i Gušić je poslao svoga bezbjednjaka, pukovnika Miloševića.Milošević je na početku razgovora s čuđenjem posmatrao Džihu i značajno pitao:
- Pa, čovječe, ima li iko u Mostaru živ. Gledao sam kako vam ustaše dižu grad u nebo.
Džiho mu je odgovorio da "ima živih" i da "nam ne mogu ništa", ali da "ne dozvoljavaju prolazak konvoja s hranom".
Naš sagovornik vrlo otvoreno govori o tom susretu, navodeći kako mu je bilo saopćeno da će Milošević sa svojom svitom stići iz pravca Trebinja.
- Po noći smo se prebacili do komande našeg bataljona u Gnojnicama. Noć je bila topla. Dok smo tu sjedili, primijetio sam da iz zemlje viri glavica luka. Na tom mjestu je, vjerovatno, nekada ranije, bio zasađen luk. Počeo sam čeprkati po zemlji i pronašao nekoliko malih glavica luka koje smo pojeli, jer smo bili užasno gladni. Mi smo bili komanda Korpusa, a nismo imali šta jesti - govori Džiho.
Uslijedio je drugi sastanak. Tada je Džiho tražio od Miloševića prolazak konvoja s hranom preko Crne Gore i Nevesinja. Agresorski oficir rekao je da je "to krupna stvar", te da o tome "mora sa svojima razgovarati".
Mostarci su tada došli na ideju da naprave jednu, kako Džiho kaže, "caku".
- Poslali smo izvještaj Glavnom štabu i Predsjedništvu BiH, gdje smo sugerirali predsjedniku Izetbegoviću da bi bilo dobro u medijima objaviti vijest o našim kontaktima sa Srbima kako bi Hrvatima dali do znanja da preko teritorija koji je kontrolirala Vojska RS možemo dobiti hranu. Izetbegović je tu vijest i objavio, nakon čega ulazi konvoj preko Metkovića koji puštaju Hrvati. Dakle, ti razgovori su, prije svega, bili humanitarnog karaktera, vezani za razmjenu i prolazak konvoja - smatra Džiho.
No, nije završilo na tome. Srbi su ponovo ponudili susret komandanata Gušića i Pašalića.
- Arif Pašalić tada prihvata da ide i nas dvojica odlazimo na sastanak. Vozili smo se u "golfu 2" koji smo kasnije poklonili komandantu Gušiću. On tada Pašaliću nudi da zajedno napadnemo HVO! Ponudio je čak 1.200 vojnika za tu operaciju. Tražili su sektor od Vranjevića do Dračevica, odnosno da napadnu teritorij Bune, a mi drugi dio. Arif je to odlučno odbio - nastavlja Džiho.
Gušić je rahmetli Pašalića pitao zašto ne želi pomoć, a prvi čovjek 4. korpusa iskreno odgovorio:
- Kada otjeramo ustaše, šta ćemo s vama? Gušić je Pašaliću uzvratio da je "nezgodan igrač".
Kada je poslije žestokih napada HVO-a na Blagaj i Kočine kod Mostara Safet Oručević preko mostarskih Srba Milana Kovačevića Gare i Stojana Dakića uspostavio kontakt i sa samim Ratkom Mladićem i zatražio njegovu pomoć, ratni zločinac je 16. jula 1993. iz Bratunca emitirao vijest koju je prenio Tanjug. "Glas Srpske" je dan kasnije objavio: "Muslimani zatražili pomoć od Srba".
- Bespoštedni muslimansko-hrvatski obračuni, koji na prostorima bivše BiH traju više od dva mjeseca, nastavljaju se svom žestinom, a muslimanske snage su zamolile srpsku vojsku za pomoć - objavio je Tanjug.
Mladić je s radošću izjavio da će "razmotriti apel muslimana". I zaista, nabavka artiljerijskih projektila od Srba trajala je mjesecima. Naravno, to se "masno" plaćalo. Pričalo se i o koferima novca koji su završili u srpskim bunkerima na Podveležju. Saradnja je toliko uznapredovala da je u septembru 1993. dogovoreno da srpski artiljerci cijelih sedam dana daju artiljerijsku podršku jedinicama Armije RBiH iz haubica. Srpski i borci Armije RBiH su čak spavali zajedno!
Uspostavljena je i "vruća linija", pa je bilo dovoljno da Komanda 4. korpusa zatraži određen broj granata i da ih odmah dobije. Srbi su "po narudžbi" ispaljivali granate na položaje HVO-a. Dešavalo se da njihovi artiljerci ispale i koju granatu više i kažu: "Ovo kuća časti". Pripadnici VRS su čak pucali i na veresiju. Za branioce Mostara posebno su navijali mostarski Srbi koji su neodoljivo željeli da se vrate u svoj grad.
Džiho nema dileme da se ovakva vrsta saradnje s Vojskom RS morala uspostaviti, jer je Armija RBiH u to vrijeme hranila više od 30.000 civila i vojnika. Niko nije imao šta jesti.
- Mi smo vrlo svjesno, svojom dovitljivošću, u situaciji kad je bio užasan sukob sa HVO-om, praktično bili egzistencijalno prisiljeni da ostvarimo kontakt sa srpskom stranom. Molili smo Boga da se ne uhavizaju pa nas ne napadnu zajedno. To je bila suština, kakva ljubav, jednostavno golo preživljavanje. Jer, ono što sam odgovorio generalu Ramizu Drekoviću, kada je tvrdio da će "pokvariti našu ljubav s četnicima", možda najbolje opisuje naše razloge. Kazao sam mu: "Generale, kumim te Bogom, kakva ljubav? To je formula opstanka Mostara i nas u gradu. Ne možemo ratovati na obje strane. Džaba si ti vojni stručnjak, to je jednostavno nemoguće" - objašnjava Džiho.
Da je vojna pomoć vojske bosanskih Srba braniocima Mostara dogovorena na najvišem nivou, ilustrira i depeša koju je 17. avgusta 1995. Komandi 4. korpusa poslao komandant ARBiH, rahmetli general Rasim Delić.
- Obezbijedite da se Safet Oručević u Mostaru obavijesti da od četvrtka pa dalje očekuje poziv čovjeka kojem je prije sedam godina prodao zelenog "kedija". Ovaj čovjek će ga zvati motorolom s Brda i predstavit će se kao Mićov kum. Poruku prenesite HITNO! - navedeno je u Delićevoj depeši.
Mićov kum bio je mostarski Srbin Milan Kovačević, a Brdo je Podveležje.
Kada je Džiho upućen na pregovore s Hrvatima u Međugorje, njegovu ulogu preuzima Fatima Leho.
- Čim sam došao u Međugorje, hrvatski pregovarač me dočekao riječima: "Šta je, Džiho, preksinoć si bio u Busku s četnicima", na što sam mu odgovorio: "To znači da je vaša saradnja neupitna".
Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.
Zato što je to odlučio Sabor dvotrećinskom većinom
- Poruka
- 30.436
Због чега би неко избацивао Србе из устава када њихово помињање тамо ништа није значило за државотворност и конститутивност, како ти кажеш?
ah Srbi, Srbi veciti gubitnici koji se kite tudjim perijem
- Poruka
- 604
Ne kite se tudjim perjem vec se drugi kite nasim. Serbin je slika serafima,andjela,nebeske vojske,zato su se i oblacili u perje,od toga nasta rijec PERSONA na lat.maska,drustvena uloga. Ja ne znam ko su Hrvati ali za Srbe pouzdano znam ko su u starini.
Post 405. http://forum.krstarica.com/showthread.php/644273-Etničko-porijeklo-Albanaca/page17
Mato Topalovi pise protiv Hrvata,a vi ga proglasiste Hrvatom. Gundulic tek 3-4 tr o Hrvatskoj pisao kao daljoj zemlji,nebitnoj,a i on vam je Hrvat. Bas on rece da je Aleksandar Veliki Srbin,ali becki konjusari ce to naravno da presute. Reljkovic vam je Hrvat iako rece da su Slavonci serbski citali i pisali,dakle vise kitite tudjim perjem.
Država SHS je bila sve nego država i samo je ti i nekolicina usijanih glava smatraš državom. a što je ne proglasiše 1914. i ranije, nego su slali telegrame podrške za rat protiv Srbije? I još imaš obraza da spominješ.
I ZAVNOH i AVNOJ i ASNOS i sve drugo su osnovani kada je rekao drug Valter, Stari ili kako već hoćeš. Uostalom, Srbija nije imala ni svoju republičku partijsku organizaciju prije 1944. Toliko o "velikosrpskoj hegemoniji" u KPJ.
Misliš da su krajiški Srbi htjeli da presjeku Hrvatsku? A šta je sa oružjem iz kasarni koje ste blokirali i zauzeli?Jna da je htjela i da je znala ratni cilj, lako bi vojnički porazila ZNG, kasnije HV. Ali bila je vođena nesposobnim generalima i političarima i nije znala ratni cilj.
Jeste, Pomagali su artiljerijom Armiji BiH kod Mostara. Ali, za pare. Za pare je i srpska artiljerija pomagala Hrvatima da odbrane Kiseljak i Žepče. Pogotovo bi Žepče palo da nije bilo srpske pomoći jer je bilo okruženo. Ali, šta misliš kuda su izašli Hrvati iz Vareša, Travnika i doline Lašve, Stupa kod Sarajeva? Kada su bili poraženi, bježali su Srbima.I vojska i civili.
Što je Kraljevina Srbija priznala Državu SHS kada ona nije bila država?
Mogao je drug Valter u Srbiji da reče bilo što,nakon Užičke republike nije bilo nikoga da mu ispuni želje.Srbija je monarhistička.
Ciljevi su bili opšte poznati
Evo i neprocjenjive snimke Vojislava Šešelja u Benkovcu 23.11.1991.ugroženim krajišnicima objašnjava da je 1+1=2.
Samo smo Srbi. Jedna vojska. Zajedno s Armijom. Zajedno sa vašim teritorijalcima.
I dobrovoljci i četnici i oni koji nisu četnci - SVI ZAJEDNO.
...
Vodimo borbu na SKUPŠTINI SRBIJE da se svima prizna borački staž i da budu izjednačeni s armijom. Pa šta smo postigli?
Evo, sad svi dobrovoljci u Slavoniji dobijaju kao i rezervsti, ono dnevno šta se dobija, 340 dinara će sad biti.
Šešelj se ljuti što JNA nazivaju komunističkom armijom:
To nije komunistička armija! Nije! Uopšte nije komunistička armija i nemoj to da pričaš.
...
Mi smo danas ta armija, također. I mi i četnici. I mi smo u Vukovaru ostvarili... Armijski oficiri komanduju našim četnicima. Skoro sve smo šlemove prefarbali...Na šlemovima smo nacrtali dvoglavog srpskog belog orla. Na šlemovima!
I oficir armijski, kapetan, major komanduje našim ljudima. I sadejstvo!
Kameni, naš glavni komandant u Vukovaru sadejstvo s armijskim majorom. Navečer planiraju akciju. Sutra izvode. Armija nije imala dovoljno ljudstva zbog dezerterstva, da ona osvaja kuću po kuću. Ali su to naši radili!
...
I nemoj mi reći sad da je to komunistička armija! Oni su potokrake skinuli, a od nas ne traže da skinemo kokarde.
Jedan od krajiških imbecila traži da "naprave Srpsku Armiju", a Šešelj ljutito odgovara:
Pa zato što ne možemo Srpskom Armijom izaći VAN GRANICA DANAŠNJE SRBIJE! Oćeš pustinjsku oluju ovde?! Šta bi, Amerikanci da ti se iskrcaju? Kakva Srpska Armija?! Ja bi streljao svakog ko traži srpsku armiju danas.
...
Oćeš srpsku armiju? Oćeš, kad se država bude zvala Srbija, onda... A sad gledamo dokle će nam biti granice! I DIPLOMATSKA POZICIJA NAM JE JAKA ZATO ŠTO SMO REKLI... oćemo Jugoslaviju, ali bez Hrvata i Slovenaca!
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.232
Osnovno pitanje za tebe je: Ko je Šešelj? Predsednik Srbje? Koliko je Šešeljeva partija imala stolica u skupštini Srbije 1991? Jednu jedinu. S druge, Hrvatske strane, imaš šefa države F. Tuđmana sa 68% stolica u Saboru koji kaže:
Dr Tuđman iznosi plan akcije: "Da zadamo takve udarce da Srbi praktično nestanu."
Dr Tuđman sumira rezultate planirane akcije: "Pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana... "
Dr Tuđman iznosi ostatak plana: "A vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da ... taj Knin ... naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska."
Rezultat ostatka plana: popis stanovništva 2001.
Poslednja izmena:
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.232
"Jest, ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da... broj Srba u Hrvatskoj padne ispod 3%" (F. Tuđman)
Piše: Mrkalj
1. januar 2014.
Da li je Tuđmanov rat za nazavisnost Hrvatske imao alternativu?
Da, naravno. Hrvati su relativno lako mogli (o)kupiti i pridobiti hrvatske Srbe na svoju stranu, garantovati im konstitutivnost, izbeći ustašku ikonografiju, "međuhrvatsku pomirbu", šurovanje sa ustašama iz inostranstva, izbeći otpuštanja sa posla viđenijih Srba, izbeći čistke u stanicama Milicije, obeležavanje srpskih stanova, okupaciju kasarni, šovinističke izjave i provokacije ili makar osudu i distanciranje republičkih zvaničnika, garantovati sva ljudska, građanska i kulturna prava. Da su to ponudili Srbima u Hrvatskoj, Hrvati bi imali hrvatske Srbe za saveznike protiv Miloševića i njegove samodržačke bahatosti. Međutim, time bi takva hrvatska nezavisnost neprestano bila uslovljavana srpskim faktorom, što svaki istoričar koji poznaje srpsko-hrvatske odnose do 1918. dobro zna kao činejnicu. To je kao izvesnost znao i dr Tuđman, pa je jasno i zašto je, dok se prethodnih trideset godina pripremao za svoje životno delo, odavno odustao od mirnog scenarija i pripremio onaj ratni.
"Ako tome dodamo da je Tuđman, kad se sve to završilo, rekao, to sam čuo na svoje uši: 'Jesam vam svima rekao, kad završi ovaj rat da će Srbi u Hrvatskoj pasti ispod tri posto?', možemo zaključiti da je uz 'Oluju', koja je predstavljala legitimnu oslobodilačku akciju, bio inkorporiran plan etničkog čišćenja koji je vjerojatno u nekim elementima dogovoren i sa Miloševićem jer su vlasti pobunjenih Srba takođe forsirale napuštanje teritorija." (Ante Nobilo, 6. mart 2001, Pravi odgovor)
Koji rat?
Tuđman kaže da će po završetku rata koji je Hrvatska povela radi sticanja samostalnosti broj Srba u Hrvatskoj pasti ispod 3 posto. "1991. godine bilo je svega 14% hrvatskog pučanstva tu usred hrvatske zemlje, a 86% srpskog. ... Pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana... nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gaće. ... A, vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista, da ga naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska." (Tuđman, Knin, avgust 1995)
Zašto je Milošević stvarao Srpsku Krajinu?
Poznato je da je Milošević od početka imao "viziju" da krajiške Srbe naseli na Kosovo i Metohiju, što je kasnije potvrđeno dešavanjem na terenu. Zato Miloševića smatram saučesnikom zajedničkog zločinačkog poduhvata etničkog čišćenja Srba iz Srpske Krajine. Ne bih isključio da mu je tu ideju velikodušno sugerisao Tuđman, pogotovo ako se setimo da je Milošević u više navrata izjavio da je jedino što ga interesuje deo Bosne. Ako tome dodamo različit način (re)integracije "sektora Istok", miran, onda možemo biti sigurni da je Milošević, a prema Tuđmanovoj zamisli 1991. Krajinu stvorio radi progona Srba iz nje na Kosovo. To je razlog zbog kojeg su ga mnogi opozicionari sredinom 1990-tih optuživali za veleizdaju i zašto u Beogradu nikada neće dobiti ni ulicu, kamoli spomenik (iako su sada "njegovi" na vlasti). Njegov lik dominantno će se posmatrati kroz prizmu ratnog profiterstva, izazivanja bede u Srbiji, samodržaštva, uništenja institucija sistema, političke priučenosti i državničke kratkovidosti.
Zašto je pak Tuđman stvarao Srpsku Krajinu?
Stvaranjem Srpske Krajine Franjo Tuđman jednim je potezom prepolovio broj Srba u Hrvatskoj, uništio im inteligenciju, materijalnu bazu i za sva vremena im okačio oko vrata breme velikosrpstva što će ih primorati da preispitaju srpski identitet. U Krajini ostaju mahom poljoprivrednici i radnička klasa, a u ostatku Hrvatske ostaju "Tuđmanovi Srbi", oni po gradovima, sa većim obrazovanjem, većim platama, koji su osuđeni na poslušništvo, na asimilaciju, na katoličenje i na javnu distancu i osudu svega što je srpsko (od Balvan revolucije do "čika Jove Zmaja"). Tuđman zna da će ta antisrpska klima dugoročno uticati na ono malo preostalih Srba u Hrvatskoj do potpune asimilacije i zato mu je potrebna potpuna konfrontacija sa "demonom velikosrpstva". Tuđman ga pravi od blata i u tome od Miloševića dobija zatraženu pomoć: "Slušaj Slobo, trebaju ti Srbi za Kosovo, ja ću ti ih isporučiti!" - "Lepo od tebe, Franjo, trebaju mi ali, jеbiga, neće da dođu milom. Zato te molim Franjo da primeniš silu, a ja ću poručiti mom čobanu Martiću da se ubije." Samim stvaranjem Srpske Krajine broj Srba u Hrvatskoj je prepolovljen, pa se može trezvenije porazmisliti o stvarnim inspiratorima "Balvan revolucije" i daljih dešavanja. Obezglavljenje Srba u Hrvatskoj odgovara i Miloševiću koji na čelo Krajine može da postavlja i smenjuje lokalne čobanske kadrove prema dnevnom raspoloženju. Dakle, "Tuđmanovi Srbi" i Srbi povratnici ostaju da žive sa velikosrpskom hipotekom, za koju može i baba sa pijace legitimno da ih opljune svakog jutra - dakle, otpisani kao Srbi.
Štono Milunka reče:
Piše: Mrkalj
1. januar 2014.
Da li je Tuđmanov rat za nazavisnost Hrvatske imao alternativu?
Da, naravno. Hrvati su relativno lako mogli (o)kupiti i pridobiti hrvatske Srbe na svoju stranu, garantovati im konstitutivnost, izbeći ustašku ikonografiju, "međuhrvatsku pomirbu", šurovanje sa ustašama iz inostranstva, izbeći otpuštanja sa posla viđenijih Srba, izbeći čistke u stanicama Milicije, obeležavanje srpskih stanova, okupaciju kasarni, šovinističke izjave i provokacije ili makar osudu i distanciranje republičkih zvaničnika, garantovati sva ljudska, građanska i kulturna prava. Da su to ponudili Srbima u Hrvatskoj, Hrvati bi imali hrvatske Srbe za saveznike protiv Miloševića i njegove samodržačke bahatosti. Međutim, time bi takva hrvatska nezavisnost neprestano bila uslovljavana srpskim faktorom, što svaki istoričar koji poznaje srpsko-hrvatske odnose do 1918. dobro zna kao činejnicu. To je kao izvesnost znao i dr Tuđman, pa je jasno i zašto je, dok se prethodnih trideset godina pripremao za svoje životno delo, odavno odustao od mirnog scenarija i pripremio onaj ratni.
"Ako tome dodamo da je Tuđman, kad se sve to završilo, rekao, to sam čuo na svoje uši: 'Jesam vam svima rekao, kad završi ovaj rat da će Srbi u Hrvatskoj pasti ispod tri posto?', možemo zaključiti da je uz 'Oluju', koja je predstavljala legitimnu oslobodilačku akciju, bio inkorporiran plan etničkog čišćenja koji je vjerojatno u nekim elementima dogovoren i sa Miloševićem jer su vlasti pobunjenih Srba takođe forsirale napuštanje teritorija." (Ante Nobilo, 6. mart 2001, Pravi odgovor)
Koji rat?
Tuđman kaže da će po završetku rata koji je Hrvatska povela radi sticanja samostalnosti broj Srba u Hrvatskoj pasti ispod 3 posto. "1991. godine bilo je svega 14% hrvatskog pučanstva tu usred hrvatske zemlje, a 86% srpskog. ... Pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana... nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gaće. ... A, vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista, da ga naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska." (Tuđman, Knin, avgust 1995)
Zašto je Milošević stvarao Srpsku Krajinu?
Poznato je da je Milošević od početka imao "viziju" da krajiške Srbe naseli na Kosovo i Metohiju, što je kasnije potvrđeno dešavanjem na terenu. Zato Miloševića smatram saučesnikom zajedničkog zločinačkog poduhvata etničkog čišćenja Srba iz Srpske Krajine. Ne bih isključio da mu je tu ideju velikodušno sugerisao Tuđman, pogotovo ako se setimo da je Milošević u više navrata izjavio da je jedino što ga interesuje deo Bosne. Ako tome dodamo različit način (re)integracije "sektora Istok", miran, onda možemo biti sigurni da je Milošević, a prema Tuđmanovoj zamisli 1991. Krajinu stvorio radi progona Srba iz nje na Kosovo. To je razlog zbog kojeg su ga mnogi opozicionari sredinom 1990-tih optuživali za veleizdaju i zašto u Beogradu nikada neće dobiti ni ulicu, kamoli spomenik (iako su sada "njegovi" na vlasti). Njegov lik dominantno će se posmatrati kroz prizmu ratnog profiterstva, izazivanja bede u Srbiji, samodržaštva, uništenja institucija sistema, političke priučenosti i državničke kratkovidosti.
Zašto je pak Tuđman stvarao Srpsku Krajinu?
Stvaranjem Srpske Krajine Franjo Tuđman jednim je potezom prepolovio broj Srba u Hrvatskoj, uništio im inteligenciju, materijalnu bazu i za sva vremena im okačio oko vrata breme velikosrpstva što će ih primorati da preispitaju srpski identitet. U Krajini ostaju mahom poljoprivrednici i radnička klasa, a u ostatku Hrvatske ostaju "Tuđmanovi Srbi", oni po gradovima, sa većim obrazovanjem, većim platama, koji su osuđeni na poslušništvo, na asimilaciju, na katoličenje i na javnu distancu i osudu svega što je srpsko (od Balvan revolucije do "čika Jove Zmaja"). Tuđman zna da će ta antisrpska klima dugoročno uticati na ono malo preostalih Srba u Hrvatskoj do potpune asimilacije i zato mu je potrebna potpuna konfrontacija sa "demonom velikosrpstva". Tuđman ga pravi od blata i u tome od Miloševića dobija zatraženu pomoć: "Slušaj Slobo, trebaju ti Srbi za Kosovo, ja ću ti ih isporučiti!" - "Lepo od tebe, Franjo, trebaju mi ali, jеbiga, neće da dođu milom. Zato te molim Franjo da primeniš silu, a ja ću poručiti mom čobanu Martiću da se ubije." Samim stvaranjem Srpske Krajine broj Srba u Hrvatskoj je prepolovljen, pa se može trezvenije porazmisliti o stvarnim inspiratorima "Balvan revolucije" i daljih dešavanja. Obezglavljenje Srba u Hrvatskoj odgovara i Miloševiću koji na čelo Krajine može da postavlja i smenjuje lokalne čobanske kadrove prema dnevnom raspoloženju. Dakle, "Tuđmanovi Srbi" i Srbi povratnici ostaju da žive sa velikosrpskom hipotekom, za koju može i baba sa pijace legitimno da ih opljune svakog jutra - dakle, otpisani kao Srbi.
Štono Milunka reče:
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.232
http://www.fpzg.hr/hip/DPV90.htm
Tuđman, HDZ .......................................42% glasača tj. 68% (brojem 55) mesta u DPV Sabora
Račan SKH-SDP,SSH.......................... 35% glasača tj. 25% (brojem 20) mesta u DPV Sabora (to su oni što su zaveli srpske glasače)
Mika, Savka, Budiša KNS ...................15% glasača tj. 4% (brojem 3) mesta u DPV Sabora (to su prolećari iz 1971.)
Rašković SDS ........................................1,6% glasača tj. 1,25% (brojem 1) mesto u DPV Sabora
Ako uzmemo u ozbir nacionalnu strukturu stanovništva s popisa iz 1991, vidimo da je, ralativno gledano, četiri puta manje Srba nego Hrvata bilo protiv suživota:
Broj Srba i Hrvata i njihov udeo u Hrvatskoj od 1948. do 1991:
1948. 543.795 (14.5%) / 2,975,399 (78,7 %)
1953. 588.411 (15.0%) / 3,128,661 (79,5 %)
1961. 624.985 (15.0%) / 3,339,890 (80,3 %)
1971. 626.789 (14.2%) / 3,513,647 (79,4 %)
1981. 531.502 (11.5%) / 3,454,356 (75,1 %)
1991. 580.762 (12.2%) / 3,736,356 (78,1 %)
1948. 543.795 (14.5%) / 2,975,399 (78,7 %)
1953. 588.411 (15.0%) / 3,128,661 (79,5 %)
1961. 624.985 (15.0%) / 3,339,890 (80,3 %)
1971. 626.789 (14.2%) / 3,513,647 (79,4 %)
1981. 531.502 (11.5%) / 3,454,356 (75,1 %)
1991. 580.762 (12.2%) / 3,736,356 (78,1 %)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Stanovništvo_Jugoslavije
Dakle, Hrvata je 1991. bilo 6,6 x više od Srba; prema tome, da je za Tuđmana ("vidi se da ovdje nešto fali") glasao onaj procenat Hrvata koji je kod Srba glasao za Raškovića, Tuđman bi dobio 10.2% a ne 42%. (Hajde da ne računam Miku, Savku i Budišu i njihovih 15%, koji su isto nacionalisti-separatisti, ali u rukavicama).
Drugim rečima, da su Hrvati razmišljali kao Srbi u Hrvatskoj, rata ne bi bilo.
Treba dati prikaz aktivnosti HOP-a i drugih ustaša od 1945-1995., kako organizatorskih aktivnosti, diplomatskih, tako onih terorističkih. Razlozi za 1967., uzroci Maspoka 1971., povod za Gospu iz Međugorja po Titovoj smrti i naposletku, uzroci "1991-ve".
Za dodatnih 10% glasača koji su se homogenizovali oko ultranacionalista može biti odgovoran Miloševićev populizam i srpski pijani nacionalizam. Ali glavnu poruku da se glasa za HDZ, katolici su dobili direktno od Vatikana i to preko prodika velečasnog na nedeljnoj misi.
Treba napomenuti da je Tuđman u predizbornoj kampanji u studiju Televizije Zagreb u maju 1990. pokazivao kartu Hrvatske i, pokazujući na Bosnu, rekao "Vidi se da tu nešto fali". To je bio Tuđmanov predizborni program za kojeg je glasalo 2/3 Hrvata u Hrvatskoj. Dakle, procenti su jasni kao suza.
Tuđman je bio dovoljno glup pa je izjavio i to da: "Ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da stvorimo samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku."
Poslednja izmena:
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.232
Dakle, nije izjavio "Rata ne bi bilo da velikosrpska monstruozno-hegemonistička komunočetnička jugovojska nije željela veliku Srbiju" nego je uzrok rata ovako objasnio:"Ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da stvorimo samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku."
Što je Kraljevina Srbija priznala Državu SHS kada ona nije bila država?
Mogao je drug Valter u Srbiji da reče bilo što,nakon Užičke republike nije bilo nikoga da mu ispuni želje.Srbija je monarhistička.
Ciljevi su bili opšte poznati
Evo i neprocjenjive snimke Vojislava Šešelja u Benkovcu 23.11.1991.ugroženim krajišnicima objašnjava da je 1+1=2.
Drugo, Država SHS je bila toliko država da joj je svak na teritoriju upadao kad je želio.
Treće, ako se tvoja argumentacija svodi na Šešelja, daleko ćeš dogurati.
Ovo što bi kao trebalo biti na 135. stranici je napisano na 106. i 107. stranici. knjige sa linka.
Tvoje gluposti se nastavljaju ...
onde gdje se SDS pojavio na izborima je odnio pobjedu u srpskom narodu,Kao u Kninu (U Kninu SDS osvaja 83% glasova za odbornička mjesta i 3 poslanička mjesta u Saboru Hrvatske Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba i Radoslav Tanjga).SDS je pobijedio u Gračacu,Donjem Lapcu,Srbu..
Nakon izbora nastavljeno je osnivanje novih ogranaka. Osnivačka skupština u Vrginmostu održana je 18. maja, u Zadru 20. maja, u Gospiću 26.maja, u Vukovaru 10. juna, u Pakracu 16. juna, u Petrinji 23. juna, u Ličkom Osiku 30.juna, u Rijeci i Bijelom Brdu pokraj Osijeka 8. jula, u Otočcu 12. jula, u Okučanima 27. jula, u Borovu 19. augusta, u Osijeku 30. septembra te u Novoj Gradišci 15. oktobra1990. godine.
Mitomane da mi odgovoriš kako su Srbi npr u Okučanima i Borovu mogli da glasaju za SDS kada uopšte nisu stigli da organizuju SDS u tim gradovima pre izbora te promjene tvoje procente?
Možeš da porediš 83% glasova SDS u Kninu sa nekim gradom u ostatku Hrvatske
Tuđman je bio dovoljno odlučan i sposoban da izjavi:"Ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da stvorimo samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku"
To je ostvario i zato je najveći Hrvat u istoriji.
U pravu si stranica je 105,106 da li broj stranice nešto mijenja?
Država SHS je vojno od Mađara uzela Međimurje,Italijani su mnogo više uzeli teritorije Kraljevini SHS nego Državi SHS te mi odgovori tko joj je upadao na teritorij kako je želio?
Nisam vam ja kriv što su vam politiku i rat vodili Šešelj i njemu slični
Što je predsjednik Tuđman trebao izjaviti nakon 4 godine rata,preko 15 000 poginulih, porušene trećine i okupirane četvrtine države:"počastićemo Srbe u krajini sirom i pršutom?"
"Jest, ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da... broj Srba u Hrvatskoj padne ispod 3%" (F. Tuđman)
Piše: Mrkalj
1. januar 2014.
Da li je Tuđmanov rat za nazavisnost Hrvatske imao alternativu?
Da, naravno. Hrvati su relativno lako mogli (o)kupiti i pridobiti hrvatske Srbe na svoju stranu, garantovati im konstitutivnost, izbeći ustašku ikonografiju, "međuhrvatsku pomirbu", šurovanje sa ustašama iz inostranstva, izbeći otpuštanja sa posla viđenijih Srba, izbeći čistke u stanicama Milicije, obeležavanje srpskih stanova, okupaciju kasarni, šovinističke izjave i provokacije ili makar osudu i distanciranje republičkih zvaničnika, garantovati sva ljudska, građanska i kulturna prava. Da su to ponudili Srbima u Hrvatskoj, Hrvati bi imali hrvatske Srbe za saveznike protiv Miloševića i njegove samodržačke bahatosti. Međutim, time bi takva hrvatska nezavisnost neprestano bila uslovljavana srpskim faktorom, što svaki istoričar koji poznaje srpsko-hrvatske odnose do 1918. dobro zna kao činejnicu. To je kao izvesnost znao i dr Tuđman, pa je jasno i zašto je, dok se prethodnih trideset godina pripremao za svoje životno delo, odavno odustao od mirnog scenarija i pripremio onaj ratni.
"Ako tome dodamo da je Tuđman, kad se sve to završilo, rekao, to sam čuo na svoje uši: 'Jesam vam svima rekao, kad završi ovaj rat da će Srbi u Hrvatskoj pasti ispod tri posto?', možemo zaključiti da je uz 'Oluju', koja je predstavljala legitimnu oslobodilačku akciju, bio inkorporiran plan etničkog čišćenja koji je vjerojatno u nekim elementima dogovoren i sa Miloševićem jer su vlasti pobunjenih Srba takođe forsirale napuštanje teritorija." (Ante Nobilo, 6. mart 2001, Pravi odgovor)
Koji rat?
Tuđman kaže da će po završetku rata koji je Hrvatska povela radi sticanja samostalnosti broj Srba u Hrvatskoj pasti ispod 3 posto. "1991. godine bilo je svega 14% hrvatskog pučanstva tu usred hrvatske zemlje, a 86% srpskog. ... Pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana... nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gaće. ... A, vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista, da ga naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska." (Tuđman, Knin, avgust 1995)
Zašto je Milošević stvarao Srpsku Krajinu?
Poznato je da je Milošević od početka imao "viziju" da krajiške Srbe naseli na Kosovo i Metohiju, što je kasnije potvrđeno dešavanjem na terenu. Zato Miloševića smatram saučesnikom zajedničkog zločinačkog poduhvata etničkog čišćenja Srba iz Srpske Krajine. Ne bih isključio da mu je tu ideju velikodušno sugerisao Tuđman, pogotovo ako se setimo da je Milošević u više navrata izjavio da je jedino što ga interesuje deo Bosne. Ako tome dodamo različit način (re)integracije "sektora Istok", miran, onda možemo biti sigurni da je Milošević, a prema Tuđmanovoj zamisli 1991. Krajinu stvorio radi progona Srba iz nje na Kosovo. To je razlog zbog kojeg su ga mnogi opozicionari sredinom 1990-tih optuživali za veleizdaju i zašto u Beogradu nikada neće dobiti ni ulicu, kamoli spomenik (iako su sada "njegovi" na vlasti). Njegov lik dominantno će se posmatrati kroz prizmu ratnog profiterstva, izazivanja bede u Srbiji, samodržaštva, uništenja institucija sistema, političke priučenosti i državničke kratkovidosti.
Zašto je pak Tuđman stvarao Srpsku Krajinu?
Stvaranjem Srpske Krajine Franjo Tuđman jednim je potezom prepolovio broj Srba u Hrvatskoj, uništio im inteligenciju, materijalnu bazu i za sva vremena im okačio oko vrata breme velikosrpstva što će ih primorati da preispitaju srpski identitet. U Krajini ostaju mahom poljoprivrednici i radnička klasa, a u ostatku Hrvatske ostaju "Tuđmanovi Srbi", oni po gradovima, sa većim obrazovanjem, većim platama, koji su osuđeni na poslušništvo, na asimilaciju, na katoličenje i na javnu distancu i osudu svega što je srpsko (od Balvan revolucije do "čika Jove Zmaja"). Tuđman zna da će ta antisrpska klima dugoročno uticati na ono malo preostalih Srba u Hrvatskoj do potpune asimilacije i zato mu je potrebna potpuna konfrontacija sa "demonom velikosrpstva". Tuđman ga pravi od blata i u tome od Miloševića dobija zatraženu pomoć: "Slušaj Slobo, trebaju ti Srbi za Kosovo, ja ću ti ih isporučiti!" - "Lepo od tebe, Franjo, trebaju mi ali, jеbiga, neće da dođu milom. Zato te molim Franjo da primeniš silu, a ja ću poručiti mom čobanu Martiću da se ubije." Samim stvaranjem Srpske Krajine broj Srba u Hrvatskoj je prepolovljen, pa se može trezvenije porazmisliti o stvarnim inspiratorima "Balvan revolucije" i daljih dešavanja. Obezglavljenje Srba u Hrvatskoj odgovara i Miloševiću koji na čelo Krajine može da postavlja i smenjuje lokalne čobanske kadrove prema dnevnom raspoloženju. Dakle, "Tuđmanovi Srbi" i Srbi povratnici ostaju da žive sa velikosrpskom hipotekom, za koju može i baba sa pijace legitimno da ih opljune svakog jutra - dakle, otpisani kao Srbi.
Štono Milunka reče:
Jadni Srbi u očaju izvlače državnog tužitelja zločinačke komunističke Jugoslavije koja je terorizirala srpski narod,rasparčala ga sa dvije autonomne pokrajine...kao glavni argument u raspravi.
udbaški tužitelj Nobilo mjerodavan i njegove bajke u stilu Stvaranjem Srpske Krajine Franjo Tuđman ......"Slušaj Slobo, trebaju ti Srbi za Kosovo, ja ću ti ih isporučiti!" - "Lepo od tebe, Franjo, trebaju mi ali, jеbiga, neće da dođu milom. Zato te molim Franjo da primeniš silu, a ja ću poručiti mom čobanu Martiću da se ubije."
- stanje
