DAI je blesav.
Zar tamo ne stoji kako su Srbi, navodno, otišli iz okoline Solunaskroz do Dunava, tu se predomislili, pa od vizantijskog zapovednika Beograda dobili dozvolu da se vrate u Imperiju i nastane na drugom mestu? Već je na ovom forumu dokazano kako Beograd u to vreme nije bio deo Vizantije, te tako nije mogao ni da ima vizantijskogg zapovednika koji bi nekome nešto odobravao.
O Srbima se u DAI piše veoma uopšteno, maglovito. Sa druge strane, o Hrvatima, koji su za Vizantiju bili značajni taman koliko i suša na Madagaskaru za prinos kakaoa u Brazilu, imamo mnoštvo sitnica, počevši od potpuno izmišljenog imena njihovog predvodnika (dok se za Vizantiji mnogo bliže Srbe navodi da su došli pod vlašću nepoznatog arhonta).
Bugari ne samo da su bili Carigradu najbliži, već su iz ruke samog vizantijskog cara dobili jednu od carskih titula. Po tome o njima bi u DAI trebalo itekako da bude reči. Pozivanje na neki tekst koji je njih obrađivao, ali je u potpunosti izgubljen (nema ga čak ni u pomenu u nekom drugom tekstu) meni liči na Deretićeve teze, čak na one najlošije.
Daj ti prvo pročitaj literaturu i izvore koje ti poslah, pa onda porazmisli.
Nemoj diskutovati o nečemu prije nego što si to samo pročitao. To ti je kao da sada ovdje kritikuješ knjigu za koju samo ovlaš znaš o čemu se zapravo radi...
Znači, ni Grka nije bilo u antici, jer se njihovo ime ne spominje u toj verziji.

Šta tek da kažemo za Italijane?
Poređenje ti je van mjesta.
Grci je egzonim, a ne endonim. Oni sebe nazivaju etnonimom koji je itekako bio zastupljen u antičkom periodu (pa nekada i mi ih tako nazivamo -
Helenima, ili pak
Jelinima.
Ne kužim u kom kontekstu spominješ Italijane.
Ključno je da imamo pisani istorijski izvor, podatak preuzet iz izvora nastalog u drugoj polovini IX stoljeća, koji opisuje seobu Srba (i to ne samo Srba, već i Hrvata) na ove prostore. Činjenica da se Južni Srbi javljaju u izvorima u 822. godine na ovim prostorima, a indirektno doznajemo da su se doselili do 680. godine (
terminus ante quem), posredno iz onog maloazijskog spomena
Srbograda.
Sam nedostatak pojave etnonima u istorijskim izvorima ne znači da toga etnonima na tom području nije bilo i ranije, prije prvoga spomena. Tako ja ne kažem recimo da se, imajući na umu podatak iz 680. ili 681. godine, seoba Srba
definitivno odvila
679. godine! Ne, već to koristim
u koordinaciji sa našim dosadašnjim saznanjima na osnovu informacija koje prenosi
DAI, da su se Srbi doselili najvjerovatnije negdje između 630. i 641. godine. Činjenica je da se Srbi na području Balkanskog poluostrva javljaju
poslije seobe u vrijeme cara Iraklija, a to je zapravo i vrlo jasna potvrda da je povijest koju prenosi car Konstantin zaista istorijski utemeljeni događaj.
Dakle nužno je uvijek posmatrati
cijelu sliku, a ne nešto izdvajati ili cjepkati, posmatrati nešto istrgnuto iz konteksta - kao što si učinio upravo ti sada sa mojim navodom da prije VII stoljeća nema Srba na Balkanu, što se ne može staviti izvan konteksta izvora koji nam prenosi i detalje o srpskoj seobi na ove prostore (DAI), uz povremeno oslanjanje na pojedine franačke hronike (kako čini Živojinović)...
Masovnog doseljavana na Balkan nikada nije bilo, mada jeste bilo doseljavanja većeg broja pripadnika neke nacije. To nam sa apsolutnom sigurnošću potvrđuje antropologija.
Sada opet raspravljamo o
riječima. Ti kažeš
ne masovno, već veće, a ovo već nije objektivna rasprava, već oko preciznosti izraza. Oko toga sam se već obrazložio na autohtonističkoj temi, odnosno značenja riječi
masovno i nema potrebe daljeg raspravljanja oko nečega oko čega se zapravo ni ne sporimo.
Moramo prvo da se složimo sa pretpostavkom da je naziv Srbi (kako god pisan ili izgovaran) od samog početka bio etnonim (što nikako nije tačno). Zašto bi bio problem ako su pra-Srbi sebe nazivali Rasenima (ili slično)?
Ne bi bio nikakav problem, da ima dokaza za tako nešto - međutim, nema.
Rašani kao naziv za Srbe je nastao i proširio se kao
egzonim, slično kao što Helene zovemo Grcima. Prvo od antičke Arse u ranom srednjem vijeku nastaje
Ras, pa onda cijela oblast poprima ime
Rasa, da bi od perioda Nemanjića nastala i
Raška, u nekom širem geopolitičkom značaju. No taj termin za državu i narod je u rijetkoj upotrebi, a koriste ga isključivo stranci. Srbi se, i to određeni, tek negdje u
Novom vijeku počinju nazivati Rašanima, pod stranim uticajima (recimo,
Raci pod Ugrima). No, između ostaloga i upravo zato što je bio u pitanju strani uticaj među Srbima, nikada se
raško ime nije u srpskom narodu odomaćilo, pa niti približilo nekom nivou da ga možemo smatrati opšte-nacionalnim.
Možemo isto tako pokrenuti pitanje jesu li pra-Heleni sebe nazivali Grcima (ili slično). No, u pitanju je potpuno nemoguća rasprava, ravna onoj da li su pra-Srbi sebe nazivali
Škjima ili slično zato što ih tako danas Albanci nazivaju.