- Poruka
- 7.193
Inspirisao me video sa HRT-a
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Koju to silu/individuu/organizaciju unutar EU vidiš kao predvodnika tih promena?Zato ovaj "kilavi" sporazum ne mora biti kraj sveta. Može da bude početak. Ako ga EU shvati kao poziv na buđenje i krene da se osnažuje, onda će sledeći dogovor možda izgledati drugačije. A ako nastavi da vegetira pod američkim kišobranom, svaki sledeći će biti još kilaviji.
Америка има дефицит узимајући у обзир аутомобиле, вина и сличне луксузније производе... Док ЕУ има дефицит у услугама (понајвише ИТ и слично), па укупно то и није нека неиздржива разлика.Naravno da je sporazum asimetričan i da više ide u korist SAD, ali to i jeste bila poenta. Amerika ima ogroman trgovinski deficit sa EU i koristi svoju ekonomsku, političku i vojnu dominaciju, pa čak i bahatost da to koriguje. Ne ulazi u pregovore da bi pravila kompromise, već da bi ispravila ono što smatra "nepravednim".
Za EU je ovo objektivno gubitnička pozicija, ali realno pitanje je da li je moglo bolje. Evropa danas nastupa kao slabija strana, rascepkana, energetski zavisna, vojno nesamostalna i zavisna od američkog tržišta za izvoz i investicije. U takvoj poziciji, teško je izvući nešto više.
Ali tu dolazimo do suštine: slabiji ne gubi samo zato što je slab, nego zato što se ne menja. Ako hoćeš da potpisuješ ravnopravne sporazume, moraš prvo da izgradiš snagu, ekonomsku, tehnološku, odbrambenu i diplomatsku. Jačinom braniš svoje interese, a ne jadikovkama i apstraktnim "evropskim vrednostima".
Zato ovaj "kilavi" sporazum ne mora biti kraj sveta. Može da bude početak. Ako ga EU shvati kao poziv na buđenje i krene da se osnažuje, onda će sledeći dogovor možda izgledati drugačije. A ako nastavi da vegetira pod američkim kišobranom, svaki sledeći će biti još kilaviji.
Америка има дефицит узимајући у обзир аутомобиле, вина и сличне луксузније производе... Док ЕУ има дефицит у услугама (понајвише ИТ и слично), па укупно то и није нека неиздржива разлика.
На већ слабо стање се још иде у назад, што се тиче ЕУ. Главне земље ЕУ имају велика и брзо растућа дуговања, стагнацију и повишену инфлацију - све у исто време. Не треба им разбацивање ни случајно.
Трамп не прави ништа што се не може разумети - принуда грубом силом, а са циљем да странци обнове индустрију у Америци. Шта ће те земље код себе да раде? Баш Америку брига. Ако потону, то је ок. Будале су ако пристану, хахахаха.
Вијетнам је пристао, Јапан је пристао, ЕУ је... али Кина није (нити ће, по ономе што знам).
Истовремено, колико знам, само је споразум са Вијетнамом потписан, све остало је бука која још није на папиру. Јапанци су званично демантовали.
Све у свему, решење није понизити се, решење је заобићи Америку у потпуности.
Ако неће да купују нормално, нећемо ни ми.
То је економски однос са моралом.
do sada daInspirisao me video sa HRT-a
Sve to lepo zvuči i sigurno su vagali sve opcije. Bilo bi suludo da nisu. Verovatno je ovo izabrano kao najmanje loša opcija.
Kad si slabija strana, nema pobedničkog poteza. Ali možeš da radiš na tome da sledeći put ne budeš slabija strana.
Kako rascepkana EU može da postigne konsenzus da prihvati sporazum štetan po sebe? Nema niko da kaže: neću?Naravno da je sporazum asimetričan i da više ide u korist SAD, ali to i jeste bila poenta. Amerika ima ogroman trgovinski deficit sa EU i koristi svoju ekonomsku, političku i vojnu dominaciju, pa čak i bahatost da to koriguje. Ne ulazi u pregovore da bi pravila kompromise, već da bi ispravila ono što smatra "nepravednim".
Za EU je ovo objektivno gubitnička pozicija, ali realno pitanje je da li je moglo bolje. Evropa danas nastupa kao slabija strana, rascepkana, energetski zavisna, vojno nesamostalna i zavisna od američkog tržišta za izvoz i investicije. U takvoj poziciji, teško je izvući nešto više.
Ali tu dolazimo do suštine: slabiji ne gubi samo zato što je slab, nego zato što se ne menja. Ako hoćeš da potpisuješ ravnopravne sporazume, moraš prvo da izgradiš snagu, ekonomsku, tehnološku, odbrambenu i diplomatsku. Jačinom braniš svoje interese, a ne jadikovkama i apstraktnim "evropskim vrednostima".
Zato ovaj "kilavi" sporazum ne mora biti kraj sveta. Može da bude početak. Ako ga EU shvati kao poziv na buđenje i krene da se osnažuje, onda će sledeći dogovor možda izgledati drugačije. A ako nastavi da vegetira pod američkim kišobranom, svaki sledeći će biti još kilaviji.
Kako rascepkana EU može da postigne konsenzus da prihvati sporazum štetan po sebe? Nema niko da kaže: neću?
Da je sporazum povoljan, onda bi imalo smisla da se svi u EU slože oko njega, a oko nepovoljnog sporazuma, baš i nema smisla.