Трач као моћно оружје

Ogovaranja je oduvek bilo.
Danas se tračevi samo brže šire zbog društvenih mreža.
Svako je, verujem, bio u situaciji da se o njemu širi neka laž.
Slažem se da uvek prvo treba obratiti pažnju ko priča, suština je ionako uvek ista. Omalovažavanje.

Sram te bilo, tracaris i iznosis neistine o tracu!

Trac je jedna fina samorefleksivna drustvena aktivnost, u kojoj su jedni ljudi (koji nemaju svoj zivot) zabrinuti i zainteresovani da pomognu onim ljudima (koji ga imaju). To je samorefleksija u kojoj se ljudi (bez zivota) trude poboljsaju svoj (a koji inace ne poboljsavaju, jer im je savrsen, a zna se da su oni pritom i pametniji). U tom procesu svi nauce po nesto, osim onog ili onoj o kome ide trac. On ili ona nema sta da nauci, jer je vec sve uradio/uradila sto je bilo potrebno da se inicira trac.

da ne bude zabune - osecajcic: :mrgreen:
 
ауторска тема

Трач или спин , ако је то иста категорија као моћно оружје које се користи у борби како политичкој , тако и животној ..каком се носити са истим и који су најгори трачеви које сте чули о себи ?
knjigu mogu da napisem samo od ovde :lol:
a kako se nositi.. pa na isti nacin, samo za dva koplje jace.

onda se prestaje sa tracom i pocinje kuknjava i pozivanje na psiho procenu tipa: kako neki ljudi imaju groznu osobinu da iznose tudje podatke...svi se prave dementni sta su prvi poceli :lol:
 
cak i kad nije trac. Retke su situacije kad covek moze da sagleda sebe iz necije perspektive. Kako me oni zamisljaju a sta ja zapravo jesam. Fascinatno je koliko ne znamo jedni o drugima, pa cak i kad smo po ceo dan zajedno. I uvek je subjektivna (licna) perspektiva, koja je ogranicena na konkretno interesovanje.

Umesto poznavanja prirode i drustva, ja bi u skolu uveo - poznavanje bliznjih. To bi imalo vise koristi nego i priroda i drustvo zajedno.
 
Okruzena sam tracevima i pricama o drugim ljudima.Cesto osobu i ne poznajem,a znam "sve"o njoj.
Ne volim te price,niti me zanimaju,ali primjecujem da sam zbog toga sve vise "izopstena"iz drustva,jer sta se od mene zanimljivo da cuti ako ne pricam o drugima? Ne daj Boze da pricas o nekoj knjizi,filmu,ideji,mislima...
Zapravo,veliku vecinu ljudi ne zanima nista osim traca i iskljucivo traca.
Ljudi cak tracaju i svoje ukucane i pricaju detalje koji,po meni,nisu za pricu u sirem drustvu.
Poseban vid je posmatranje okoline...tipa...eno onaj stoji tamo,sta li radi,ko je,sta je...ko mu je zena,gdje radi...itd...A covjek samo stoji u necijem vidokrugu i nema pojma sta se o njemu prica.
Najveci trac o sebi sam cula,vjerovali ili ne...na fejsu.Naravno,nije imalo veze sa istinom,ali osoba je znala neke detalje koje nije mogao znati neko ko me dobro ne poznaje.A ja nju ne poznajem,tako da ih nije mogla cuti od mene.
Sebe smatram neupadljivom prilicno i ne isticem se nicim,ne pricam nista ni o kome,sjedim u svome cosku,pijem o svome trosku...ali sam sto posto sigurna da me itekako ogovaraju.🙂
 
Sa mnom je radila zena koja je ok po svim parametrima,ali je imala tu osobinu da sve,ama bas sve sto joj neko kaze,ona prosto mora to da prenese nekoj trecoj osobi.Jednostavno,nije bila u stanju nista sto cuje da zadrzi za sebe.Bilo to bitno ili nebitno.
I to nije bila u pitanju nikakva zloba ili pakost,prosto kao vreca bez dna,mora reci ili ce puci.Ne moze da cuva neku tajnu,nema sanse.
I ja sam je tako prihvatila.Ako ne zelim da neko nesto zna,onda joj i ne kazem nista.
Ili obratno.🙂
 

Back
Top