Okruzena sam tracevima i pricama o drugim ljudima.Cesto osobu i ne poznajem,a znam "sve"o njoj.
Ne volim te price,niti me zanimaju,ali primjecujem da sam zbog toga sve vise "izopstena"iz drustva,jer sta se od mene zanimljivo da cuti ako ne pricam o drugima? Ne daj Boze da pricas o nekoj knjizi,filmu,ideji,mislima...
Zapravo,veliku vecinu ljudi ne zanima nista osim traca i iskljucivo traca.
Ljudi cak tracaju i svoje ukucane i pricaju detalje koji,po meni,nisu za pricu u sirem drustvu.
Poseban vid je posmatranje okoline...tipa...eno onaj stoji tamo,sta li radi,ko je,sta je...ko mu je zena,gdje radi...itd...A covjek samo stoji u necijem vidokrugu i nema pojma sta se o njemu prica.
Najveci trac o sebi sam cula,vjerovali ili ne...na fejsu.Naravno,nije imalo veze sa istinom,ali osoba je znala neke detalje koje nije mogao znati neko ko me dobro ne poznaje.A ja nju ne poznajem,tako da ih nije mogla cuti od mene.
Sebe smatram neupadljivom prilicno i ne isticem se nicim,ne pricam nista ni o kome,sjedim u svome cosku,pijem o svome trosku...ali sam sto posto sigurna da me itekako ogovaraju.
