Toranj u Bolonji se previše "iskosio": *preveliki rizik za turiste

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
334.370
204051_profimedia-0816392523_s.jpg


Istorijska kula u gradu Bolonji na severu Italije zatvorena je za javnost tokom vikenda zbog zabrinutosti za njenu stabilnost. Kula Garisenda je već nagnuta, ali senzori su otkrili još nešto "zabrinjavajuće". Struktura je bila pod pomnim posmatranjem mesecima zbog sve većeg kretanja zbog slabosti u temelju.

Istorijski spomenik izgrađen je između 1109. i 1119. godine i jedna je od takozvanih "kula bliznakinja" u Bolonji, zajedno sa višim Asinelijem, na koji turisti mogu da se popnu. Garisenda se uzdiže na 48 metara i nekada je bila jedna od desetina srednjovekovnih kula širom grada koje su podigli aristokratski stanovnici da bi pokazali svoje bogatstvo.

Još stepen pa kao toranj u Pizi

Struktura je već nagnuta četiri stepena , samo nešto manje od čuvenog nagiba Krivog tornja u Pizi koji ima nagib od pet stepeni. Sada je otkrivanje "nenormalnih oscilacija" dovelo do zatvaranja puteva oko strukture kako bi se omogućilo detaljno praćenje potencijalne nestabilnosti.

Grupa naučnika je instalirala akustične senzore koji će detektovati škripanje ili pucanje, zajedno sa klatnom za praćenje kretanja. Putevi će ostati blokirani do petka, a susedna kula Asineli takođe je zatvorena za posetioce.

Garisenda je nagnuta već nekoliko vekova i u 14. veku je zbog straha od urušavanja skraćena za deset metara da bi i kasnije pretrpela nekoliko intervencija. Oko kule su postavljene čelične trake 2019. godine, a temelji su ojačani malterom 2022. godine, ali se čini da radovi nisu rešili problem. Lucia Borgonzoni, podsekretarka italijanskog ministarstva kulture, kritikovala je pristup lokalnog veća.

U razgovoru za italijansku štampu u nedelju, ona je rekla da je "zabrinuta" zbog oscilacija koje su do sada otkrivene. Ona je takođe sugerisala da je naučni tim zadužen za praćenje strukture u poslednjih pet godina "potcenio situaciju".

Ona je dodala da će vlada izdvojiti oko 5 miliona evra iz italijanskog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NRRP) koji finansira EU za restauracijske radove.
link
 
Čemu su zapravo služile te kule? Za stanovanje sigurno nisu.
U Bolonji nekad bilo oko 180 kula, raznih visina, od 30 do 100 metara, ali čemu su one služile i zašto su izgrađene baš nije najjasnije... Zapravo, sve su nastale negde između XII i XIII veka, dok su u jeku bile borbe za prevlast između moćnih gradskih porodica, pa su verovatno simbolisale nadmetanje, po principu: ko podigne višu kulu, taj je jači... Sve su zidane sa kvadratnom osnovom, od opeke uz kamena ojačanja i potporu drvenih greda. Za izgradnju je trebalo između dve i deset godina, u zavisnosti od visine. I kako je vreme prolazilo, neke su se pretvorile u stambene zgrade, neke u osmatračnice, neke su se zbog nevešte gradnje brzo urušile, a neke su se samo nakrivile. Sve u svemu, danas ih osta svega dvadesetak, od kojih se većina skrila među bolonjske kuće, sem dve najimpozantnije koje su postale simbol grada i koje stoje jedna uz drugu, u samom centru varoši. Prva, zvana Asineli kula je najviša sa svojih 97 metara, a druga, zvana Garisendi kula je najkrivlja od svih i na svojih 48 metara visine, odstupa od prave linije za čitava 3,2 metra

Pored kula zanimljivi su i lukovi u Bolonji ili zasvođene ulice. Bolonjezi su među prvima uvideli praktičnost ovakve gradnje, pa je još 1288. godine donet specijalan zakon kojim se gradnja lukova na mestima od javnog interesa uvodi kao obavezna. Zahvaljujući ovome zakonu, koji je još uvek na snazi, bolonjske arkade su se očuvale i postale deo Uneskove svetske kulturne baštine.

Pošto je u Bolonji zasvođeno čitavih 38 kilometara trotoara, ulice su pretvorene u zaklon od kiše ili vrelog sunca. Kapije, ulazi i radnjice lukavo su smešteni između lukova; ceo univerzitet, sa svojim prostranim atrijumima, skriven je između kolonada, pa čak i zgrade u novim predgrađima imaju arkade. Lukova ima raznih, od drvenih srednjovekovnih, preko skromnih zemljanih, niskih, uskih, pa do raskošnih kamenih, kitnjastih, visokih... Među svima njima jedan je posebno zanimljiv, a za njega se vezuje posebna priča. Naime, brdašce iznad Bolonje je mesto na koje je u 11. veku, prema legendi, doneta ikona Bogorodice sa Hristom, koja je, navodno, delo apostola Luke. Tako je od davnih vremena crkva Svetog Luke u kojoj se čuva ova ikona postala mesto hodočašća. Krajem 17. veka imućni građani Bolonje odlučili su da, u svom stilu, sponzorišu izgradnju arkada od gradskih kapija, pa do samog ulaza u crkvu na vrhu brda, čime je nastao najduži zasvođeni prolaz na svetu, dug čitavih 3,7 kilometara! Prava poslastica za ljubitelje šetnje – iz užurbane gradske vreve stiže se pravo na obronke Apenina, i to bez izlaska pod vedro nebo!

Između lukova i kula prostiru se neverovatno lepi i prostrani trgovi i na njima drevne crkve. Glavni trg, centar zbivanja je grandiozna Piazza Maggiore, na kome se nalazi bazilika Svetog Petronija iz 14. veka. Ona je po veličini trebalo da nadmaši hram Svetog Petra u Rimu, ali su fondovi ipak preusmereni na izgradnju univerziteta, tako da nikad nije potpuno dovršena.

Na Trgu Svetog Stefana je još jedan od simbola Bolonje – crkva Svetog Stefana, koja datira još iz prvih vekova hrišćanstva. Centralni deo ovog benediktinskog manastira izgrađen je po uzoru na crkvu Hristovog groba iz Jerusalima.
 
Bolonja nosi tri epiteta: La dotta, La rossa, La grassa – učena, crvena, debela.

Učena je zbog cuvenog unirveziteta u Bolonji.

Iz vikipedije
Univerzitet u Bolonji (ital. Università di Bologna, UNIBO, lat. Universitas Bononiensis) je najstariji univerzitet u svetu koji je još uvek aktivan. Škola pravnih nauka u Bolonji postojala još od XI veka; istoričari se slažu da je godina osnivanja 1088. Osnivač ovog univerziteta bio je učitelj prava Irnerijo, koji je umro 1125.

Crvena je zbog crvenih fasada i crepova-krovova a kažu da je Bolonja bila uporišta pokreta otpora (italijanskih partizana) tokom II Svetskog rata

A debela je zbog odlice hrane, cuvene paste Bolonjeze i sladoleda
 

Back
Top