Pa evo da vidimo.
Tito:
- Uspostavio međunarodno priznatu državu koja je bila važan globalni faktor (Nesvrstani).
 
- Industrijalizovao dotad mahom agrarnu zemlju, izgradio infrastrukturu, fabrike, univerzitete, zdravstveni sistem.
 
- Obrazovanje i zdravstvena zaštita postaju masovno dostupni.
 
- Zaostavština: posle njegove smrti sistem je, tačno, počeo da puca, ali ne zato što je Tito bio neuspešan, nego zato što je sve držao u balansu koji su naslednici potpuno prokockali. On je ostavio institucije i privredu, ali i nerešene nacionalne tenzije.
 
Vučić:
- Ostavio ekonomiju baziranu na subvencionisanim stranim fabrikama sa jeftinom radnom snagom i trovanjem životne sredine.
 
- Institucije upropašćene i personalizovane, sve zavisi od njega lično.
 
- Ogromna partijska kontrola, korupcija, medijska manipulacija, urušavanje pravosuđa.
 
- Zaostavština: kad on odu, pitanje je da li ostaje bilo šta funkcionalno bez ličnog upravljanja ili će se sistem raspasti kao kula od karata. Država nikad nije bila izolovanija i razapeta između Istoka i Zapada.
 
Ukratko:
Tito je vodio državu koja je uspravno stajala u svetu.
Vučić vodi državu koja zavisi od milosti velikih sila i prodaje teritorije, resurse i sopstvenu radnu snagu u bescenje.