Ti si života moga tajna i tema pesama svih

Osećanje ljubavi najviša je frekvencija koju možete da emitujete. Što je jača ljubav koju osećate i emitujete, to je veća i moć kojom ste ovladali."
"Vizualiziranje je postupak kojim u svom umu stvarate slike sebe dok uživate u onome što želite. Dok zamišljate, u vama se skupljaju misli i snažna osećanja da su se vaše želje već ostvarile. Zakon privlačnosti vam zatim vraća tu stvarnost, baš onakvu kakvu ste je u mislima videli."
romance-love-kiss-hug-friendship-png-favpng-AZs2ksf7QqvQ8yYQUhHYxq62r[1].jpg
 
15192725_1649925785305790_5393679393138663798_n.jpg

Sanjala si kako mi nedostaješ.
“Pa gdje si ti?” – u snu sam te pitao. Osmijeh ti je plesao sa mojim dok smo koračali nekim davnim, poznatim stazama.
“Dugo te već nema.”
Crvenilo ti je bojalo poznate obraze kao da me želiš podsjetiti da se čak ni ono naizgled zaboravljeno nikada zapravo ne zaboravlja.
“Toliko ti toga želim reći.” – uzbuđeno si cvrkutala.
Učinilo mi se da i kao plod tvoje mašte, kao dio podsvjesti, kao lik iz previše puta odsanjanog sna imam veću moć nego itko stvaran pored tebe.
“Toliko te toga pitati..” – nastavljala si.
Gledala si me kao da me zbilja vidiš, doticala mi ruke kao da sam od krvi i mesa, pričala mi svoj život kao da nisam iluzija.
“Predugo te nema.” – izgovarao sam riječi koje si trebala čuti.
Slušala si kao da su riječi zbilja moje, udisala poznat miris kao da je stvaran, opisivala mi svoje snove kao da sam java.
“Daj dođi.” – pozivala si sebe mojim usnama, mojim glasom, mojim povlačenjem u zagrljaj.
Grlila si nestvarno tijelo kao da toplina nije varka. Smijala si se kao da te zbilja mogu čuti, naslanjala se na prsa slušajući i vjerujući svojoj laži izgrađenoj od otkucaja iz sjećanja.
“Mislio sam da sam te izgubio.” – umišljala si davno izgovarane riječi prije poljupca u čelo za koji su ti se svi osjeti kleli da je stvaran.
“Mislio sam, mislio sam..”
“Shhh.” – utišavala si, svjesna da ćeš prestati vjerovati da je java ako čak i spomenem ljubav.
“Shhh.” – ponavljala si, ne želeći biti budna bez mene.
Sanjala si kako mi nedostaješ.
Jelena Kastaneti
 
1385907_751575714868479_405423479_n.jpg


O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo poznanik bio
ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.

Neću im reci da li iz osame, žeđi, umora,
ni da li je ikada ma koje od nas drugo voljelo;
niti srce naše da li nas je radi nas
ili radi drugih kadgod boljelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao u sazviježđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život
ili od smrti strah spajao naše ruke;
ni da li zvuke smijeha voljeli smo više
od šuma suza.

Neću im reci ni jedan slog jedini,
sta je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini duše naše kroz čitav vijek;
ni da li je otrov ili lijek
ovo što je došlo
onome sto je bilo.

Nikome neću reći kakva se zbog tebe pjesma događa
u meni vječito:
da li opija toplo kao šume naše s proljeća;
ili tiha i tužna ćuti u meni rječito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili boleća
pjesma događa u meni.

Ja vise volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gdje istom svjetlošću sja
i zora i noć i dan;
tamo gdje su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gdje je od istog vječnog tkiva
i čovjek i njegov san.

D. Maksimović
 
Ništa više nije bilo važno... (Aleks J.)

Jedna noć bez tebe je
bila dovoljna
da sebi priznam
da te volim,
da ne mogu bez tebe...
Jedna noć
bez tvoga toplog tela,
bez tvojih uzdaha
i tako sam sam...
Ne želim da pomislim
da ni ove noći
nećeš doći,
previše je to...
Ali, pojavila si se
i usnama svojim
pokazala da sam
i ja tebi nedostajao.
Nisi mi rekla
zašto nisi došla
prethodne noći,
nisam ni pitao,
važno je da si sada
u mojim rukama,
da te uzimam,
da mi se predaješ...
Ništa više
nije bilo važno...

Copyright©AlexJordan



87201161_2489449101304849_1846737707082973184_n.jpg
 
1012622_676307209061997_1798564067_n.jpg


Dušu bih prodala i đavolu samom
kada bih znala da je to cijena
koju bih mogla da mu platim
da mojim se zoveš bar jednog trena.

Jer od tog trena pa do smrti
u meni živjela bih uspomena
na dio prošlosti u kome bijasmo
ko prvi čovjek i prva žena.

Bez straha, bez stida, obasjani
tek žudnjom što blista iz naših zjena:
ti čovjek koga ljubavlju zovem,
ja draga il' ženka bezimena.

I sve bi drugo poslije toga
nestalo ko magla il kao pjena.
Samo bi jedna istina sjala-
da ostadoh tvoja za sva vremena.

Violeta Milicevic
 
Opet iznova mi gradske ulice placu, kao nekadasnji bal mramornih stena na vrhovima himalaja
tece bez obzira dal si ti tu korov pustila
osecam u tim zasladama, tim malim belim rucicama..da otisla si
opet me iznova tuga slama, na sitne komade,
rasutim po ovom mokrom jastuku.
Suza se iskrala iz mojih ociju i lagano klizi po citavom mom nebeskim perijem
osecaj mi i dalje klizi..rasparace me ova tuga kao one ukisle kapljice na mom prozoru
bas tu u mom cistilistu, gde su bas ti ljudi pocistili deo mene.
Voleo bih da smognem snage da uzberem tvoj svet, tu srecu koju pruzas..voleo bih ali ne umem,
ne mogu, daleko si mi..
Budim se sa svakom pomislju na tebe, svaku onu zrncu nade ostavljam na tvoj otirac uspomena
bas tu gde smo isprljali noge..bas tu pod nebeskim svodom..
Lutacu i dalje sam, k'o sto sam znao lutati svih ovih vekova, opracu suze na bistrini
tvoga toka, tu gde su ladje srusene utopljene..starim ljubavi..
Srecu sam zavezao u tu najdublju misao, spalio je i zanevek odustao,
ko onda kada si znala smejati se, ljubiti ovakvog kakav sam..samo sum valova je ostalo posle izlivanja mojih dodira..

Bas ko nekad znali smo lebdeti na tihom oblaku, tu levo kod rajskih vrata
oduzimajuci vlastitu dusu, zauzimajuci oblak tisine u nepovrat,
voleo bih dodirnuti te barem na trenutak svojih mana,
uzeti jos malo te ljubavi..
svu tu ljubav u tugu zavijeno, predamnom tuzna kao ova siva jesen.
Sreca se osmehnula i otisla u put zaborava, ko neke pesme drazesne...
Nemam inekciju adrenalina, da se opet iznova osetim zivo,
kao nekad kada sam znao voliti, plakati od radosti..
da na kraju mogu umreti sam..
bd81955e60d72134a37b51f191a93c2def180eec[1].jpg
 
Ma daj...
Jutro je vec odavno otvorilo oci, a ti
neces svoje da otvoris, da me vidis!
Evo, ceka te moj osmeh i solja
tople kafe,
ne, ne trazim nista, cega ces se
kasnije sam u potaji, da stidis...

Samo se izmigolji iz postelje, gde
tajne svoje skrivas,
i suze i nemire i kajanja teska...
Slobodno mi se zagledaj u sjaj
oka tamna,
i videces u njima samo trag lepote,
i sunce, sto se za tebe ovog jutra
da te ugreje, namesta...

Ma daj,
Dosta je tuge i reci sto kvare sve.
Operi umor i sedi kraj mene.
Evo, u znak pomirenja, nemo cu
te zagrliti i poljubit oko...
na kojem tiho, tvoja suza vene..

Nasmej se glasno, ti to dobro umes,
znam..
Ostavi mrzovolju nekom drugom danu.
Evo, ja imam u planu,
da ti pravim drustvo, da se ne osecas
ni zaboravljen ni sam.

Ma daj...
Ja znam da ti tako malo za srecu treba.
Jedan zrak sunca, jedna lepa rec, jedan
osmeh sto topi svake svadje led...
Jedan oblak, jedno parce neba..
i oprastanja moga, citav drvored...

Hajde, jutro je odavno jutrom prestalo
biti,
carolijom nekom, pretvorilo se u dan,
ne, ne mozes se ti od mene skriti,
nit ti verujem da si od svega umoran.

To je samo jos jedan mali hir duse,
drhtaji deteta kome se neda ono
sto voli,
ljubav je tvrdjava koju i najjaci
tesko ruse,
pa mora malko ponekad, i srce
da zaboli...

MIS

 

Reci mi​


Reci mi, je li sve to istina, dragane, reci mi je li sve to istina?

Kad ove oči sipaju munje, tamni oblaci u grudima tvojim
odgovaraju burom.

Je li istina da su moje usne slatke kao razvijeni pupoljak
prve ljubavi?

Oklijevaju li uspomene minulih majskih noći
u mojim udovima?

Treperi li zemlja, kao harfa u pjesmama,
kad je moja stopala dodirnu?

Je li istina kako iz očiju noći kaplje rosa kada se pokažem
i da se zora veseli kada obavije moje tijelo?

Je li istina, je li istina kako je tvoja tvoja ljubav
lutala kroz vjekove i svjetove tražeći baš mene?

I kad si me našao, kako je tvoja duga čežnja
našla svoje krajnje spokojstvo u mom nježnom govoru,
toplom zagrljaju, u mojim očima i usnama,
u mojoj bujnoj kosi?

Je li istina da je tajna beskonačnosti ispisana na mom
malom i dragom čelu?

Reci mi, dragane, je li sve to istina?


Rabindranat Tagore

1.PNG
 
PREDOSEĆANJE

Poznala sam te kad sneg se topi,
topi, i duva vetar mlak.
Blizina proleća dušu mi opi,
opi, pa žudno udisah zrak.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.
Poznala sam te u zvonak dan,
dan pijan, svež i mek.
Činjaše mi se već davno znan,
znan kad te poznadoh tek.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.
Poznala sam te kad kopni led,
led, dok se budi proletnji dah;
kad dan je čas rumen, čas setan, bled,
kad sretno se i tužno u isti mah.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.


f.PNG
 
TI ,MOJE ZLATNO SVIJETLO

Došla si nenadano,toplo,
Ko' što sunce grane iza teških,olovnih oblaka,
Virnula iza zastora zlatna svijetla,
Ko' ruža što se nudi novom danu,
Da mi otvoriš vrata života,
O kojem sam maštao,
U svojim pjesmama.
Pa ipak,nisam mogao progovoriti,
Ni dodirnuti Te,
Jer…jer sam se bojao,
Da si samo moja mašta;
Žena tek iz najdivnije ljubavne pjesme,
I da ću,
Da ću ako Te dodirnem,
Ostat' sam sa svojim pjesmama,
I posve zatvoren u se,da ću se i dalje šuljati oko Tebe,
Kao prosjak oko zidova nade;
Da ćeš potonuti u moj potmuli san,
Kao najdivnija mjesečevu sjena,
I da ću Ti biti više nalik na skitnicu,
Nego na gospodara vlastite sudbine.
I konačno…konačno osjetih,da u mojim očima,
U sjetnim očima pjesnika,
Što su dosad slijepo lutale alejom samoće,
Odjednom plane iskra,
U zjenicu se uspelo zlatno svjetlo
Iz kojeg si došla,
Polako…posve polako postala si stvarnost;
Stvarnost začeta iz desetina…stotina…
Tisuća bisernih suza…neiscrpno vrelo života;
Vrelo koje vječno teče,
Koje hrani moju dušu,
Koje potiče moje srce!

Walter William Safar

shutterstock_1376316878.jpg


 

Blizanci​

Još od malih nogu vole da istražuju i ispituju. Vrlo su radoznale prirode pa ih zanima mnogo stvari iz različitih područja, iako su najčešće naklonjeni umetnosti. Veoma su inteligentni pa iz toga proizlazi njihova duhovitost i dovitljivost.

Iz tog razloga uvek su okruženi ljudima sa kojima mogu voditi konstruktivne razgovore, a takođe traže inteligentnog partnera s kojom će moći da pričaju o svemu jer ih prazne priče ne ispunjavaju.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nemoguća Могућност
Nocna tema
Odgovora
21
Pregleda
473
Buntovnik_Bez_Razloga
Buntovnik_Bez_Razloga
V
Upoznavanje singl osoba
Odgovora
11
Pregleda
526
prsho
prsho
tab503
Izbor
Odgovora
10
Pregleda
384
Pinocchio
Pinocchio

Back
Top