Temelj morala - Sažaljenje

Ako ja zadirem u sferu tvoje volje tako da te ugrožavam, imaš pravo na različite stepene samoodbrane.

Druga rečenica: loša analogija. Ne možeš da me smakneš jer te preteknem u saobraćaju, ali možeš ako te npr držim kao roba u podrumu.

Takođe, kada bih ja postala ćelija kancera u tvom pankreasu, ti bi tada imao pravo da me ubiješ u samoodbrani. Kao što ubijaš ćeliju kancera?
Zašto ubijaš ćeliju kancera? Pa i ona je živ stvor, jede, deli se, raste. Zašto želiš da je se otarasiš, kako nemaš milosti, sažaljenja? Možda zato što te ugrožava? Tako i neželjeni fetus ugrožava život žene koja ga nosi, bilo zdravstveno, bilo njen budući život.

Takvu samoodbranu prepoznaje i pravni sistem, kao što prepoznaje legalni abortus do određenog meseca trudnoće.

I da, ja ne branim abortus iz perspektive da te ćelije do nekog meseca nemaju svest i volju. Čak i da imaju, i dalje ostaje sloboda da se uklone, jer uzurpiraju nečije telo mimo volje tog tela.

Niste mi odgovorili na pitanje: da li muškarac kome dve lezbejke sa kojima je imao seks (bez namere oplodnje ijedne od njih) ukradu genetski materijal ima odgovornost za dete koje nastane tako?
odgovoriću ja - nema odgovornost
 
Јел ти много смета реч "сажаљење"? Не можеш никако да свариш да неко може имати толику надмоћ над тобом која иде дотле да те тај сажаљева. Тако нешто је незамисливо, јел тако?
prvo nabedjenost pa onda sažaljenje iz vlastite nabedjenosti. pa onda sve osnov morala.:lol:
odgovoriću ja - nema odgovornost
sedi kec.
 
Druga rečenica: loša analogija. Ne možeš da me smakneš jer te preteknem u saobraćaju, ali možeš ako te npr držim kao roba u podrumu.

Zašto ne bih mogao po tvom mišljenju?

Nisi dala nikakav ubedljiv standard..

Zašto ubijaš ćeliju kancera? Pa i ona je živ stvor, jede, deli se, raste. Zašto želiš da je se otarasiš, kako nemaš milosti, sažaljenja? Možda zato što te ugrožava? Tako i neželjeni fetus ugrožava život žene koja ga nosi, bilo zdravstveno, bilo njen budući život.

Fetus nije isto što i ćelija kancera.

Fetus je živo biće - čovek. Ima poseban DNK, to je poseban ljudski organizam, razlikuje se od tebe. Ti si ga voljnim snošajem izazvala u postojanje. To što je u ranoj razvojnoj fazi nema nikakve veze (i beba je u ranoj razvojnoj fazi, nema većinu onoga što smatramo ljudskim atributima).

Takvu samoodbranu prepoznaje i pravni sistem, kao što prepoznaje legalni abortus do određenog meseca trudnoće.

Ne znam odakle ti da pravni sistem dozvoljava abortus kao vid "samoodbrane".

Legalizacija abortusa jeste jedan od rezultata političke borbe feminističkog pokreta u sferi ženskih prava i sloboda.

I da, ja ne branim abortus iz perspektive da te ćelije do nekog meseca nemaju svest i volju. Čak i da imaju, i dalje ostaje sloboda da se uklone, jer uzurpiraju nečije telo mimo volje tog tela.

Ti si ga izazvala u postojanje postupajući sa eventulanim umišljajem.

Ako već hoćeš da praviš analogiju sa pravnim institutima: Eventualni umišljaj je kada je učinilac krivičnog dela svestan da njegovo ponašanje može dovesti do krivičnog dela pa na to svejedno pristaje.

Dakle ovde ti si svesna da snošaj koji preduzimaš radi svog sebičnog zadovoljstva može uzrokovati život čoveka i svejedno pristaješ na tu posledicu. Pa kada dođe do neželjene posledice, jednostavno ubistvom otklanjaš smetnju.

"Nema čoveka - nema problema" što bi rekao Staljin.

Niste mi odgovorili na pitanje: da li muškarac kome dve lezbejke sa kojima je imao seks (bez namere oplodnje ijedne od njih) ukradu genetski materijal ima odgovornost za dete koje nastane tako?

Odgovoran je na isti način na koji je učiniliac krivičnog dela sa eventualnim umišljajem odgovoran.
 
kad već oftopičarimo na ovoj pogrešnoj temi... reći ću vam ono što su i meni drugi rekli a poučno je.

bolje da imate dvadesetoro dece s dvadeset muškaraca nego nijedno. i to još da ste svesno ubili. ako vam se i desilo... olakšavajuća okolnost je u tome što su vas drugi obmanuli predrasudama kao da imate pravo na to bez odgovornosti i bez posledica...)
 
Zašto ne bih mogao po tvom mišljenju?

Nisi dala nikakav ubedljiv standard..



Fetus nije isto što i ćelija kancera.

Fetus je živo biće - čovek. Ima poseban DNK, to je poseban ljudski organizam, razlikuje se od tebe. Ti si ga voljnim snošajem izazvala u postojanje. To što je u ranoj razvojnoj fazi nema nikakve veze (i beba je u ranoj razvojnoj fazi, nema većinu onoga što smatramo ljudskim atributima).



Ne znam odakle ti da pravni sistem dozvoljava abortus kao vid "samoodbrane".

Legalizacija abortusa jeste jedan od rezultata političke borbe feminističkog pokreta u sferi ženskih prava i sloboda.



Ti si ga izazvala u postojanje postupajući sa eventulanim umišljajem.

Ako već hoćeš da praviš analogiju sa pravnim institutima: Eventualni umišljaj je kada je učinilac krivičnog dela svestan da njegovo ponašanje može dovesti do krivičnog dela pa na to svejedno pristaje.

Dakle ovde ti si svesna da snošaj koji preduzimaš radi svog sebičnog zadovoljstva može uzrokovati život čoveka i svejedno pristaješ na tu posledicu. Pa kada dođe do neželjene posledice, jednostavno ubistvom otklanjaš smetnju.

"Nema čoveka - nema problema" što bi rekao Staljin.



Odgovoran je na isti način na koji je učiniliac krivičnog dela sa eventualnim umišljajem odgovoran.
Samoodbrana se odnosila na tvoje pravo da napadneš moj život ako ja napadam tvoj (držim te kao roba, izgladnjujem te, ćelija sam kancera u tvom pankerasu, itd).

Nema šta ja da te "ubeđujem", pravni sistem jasno kaže da postoji prekoračenje samoodbrane, nemaš pravo da me ubiješ jer te preteknem u saobraćaju, jer mi nanosiš veću štetu nego ja tebi preticanjem. I za taj višak štete ćeš odgovarati.

Pravni sistem ne prepoznaje samoodbranu kao temelj abortusa, ali neki stepen zadiranja u sferu tuđe volje (žene) prepoznaje, izato je i legalan u skoro svim (civilizovanim) državama sveta.

Ne znam zašto bi se ćelija kancera razlikovala od bilo koje druge ćelije, i ona ima svog genetski identitet? Neke ćelije kancera se razviju i u zube, kosu, itd (teratoma). To što ti postavljaš arbitrarnu granicu i kažeš: ovaj život može, ovaj ne, je stvar tvoje volje da na jedan život pristaneš a na drugi ne. Ali ta granica ne postoji, osim u tvojoj volji da fetus želiš, a kancer ne želiš. Kod fetusa prihvataš trpnju, kod kancera ne.
Ako ja ne želim fetus, tj ne prihvatam trpnju, šteta koju nanosi mom telu ili životu je ista kao ona koju mi nanosi kancer.

Argument "osoba koja ima seks, mora da pristane na trudnoću ako se desi" u 21. veku, gde postoje veoma sofisticirane metode kontracepcije je besmislen i nazadan. Ljudi mogu sebi da priušte luksuz seksa radi zadovoljstva, jer smo koristeći svoj intelekt našli način kako da zaobiđemo prirodu.

Kontracepcija je i smišljena jer reprodukcija sama po sebi vrlo često zadiranje u tuđu volju. Da se priroda pita, žena bi ostajala trudna 1x godišnje, a većina žena ne želi da ostane trudna više od 1, 2, 3x tokom celog života.

Išla bih korak dalje da kažem da ni sam mehanizam reprodukcije u prirodi (korišćenje tuđeg tela, i nanošenje objektivne štete istom) nije moralan, ali to je već pitanje koje zadire daleko dublje, jer se kad tad dođe do toga da ništa u prirodi nije moralno, budući da se sve hrani svime. Kao čovek, imam pravo da odbacim prirodu u celosti ako to poželim, sa svim njenim nemoralnim mehanizmima, pa i reprodukcijom.

I dalje izbegavate odgovor: da li muškarac kome dve lezbejke sa kojima je imao seks (bez namere oplodnje ijedne od njih) ukradu genetski materijal ima odgovornost za dete koje nastane tako?
 
Solve et coagula ! (Razbij i sastavi)

-------------------------------------------------

Smejem se, mada to nije nimalo lepo od intelektualca moje reputacije, iskustva i dugogodišnje prosvetiteljske delatnosti, kada naiđem na šarlatane koji su, u naletu sopstvenog neznanja, došli do zida na koji je, njima sličan i neličan, nekakav starodavni šarlatan napisao:

„Vrata“.

Oni, ti ovovremeni neobrazovani, nesikusni i glupi šarlatani, želeći da, onako preko noći i uvek po istom receptu a la:

„Solve et coagula !“ (Razbij i sastavi)

koristeći svoju nepostojeću Ars Magna (velika veština) spremaju za Magnum opus (Veliko delo) zaleću u taj zid na kojem piše »vrata«, želeći da uđu u tu novu dimenziju veleumnosti, kako bi, samo za sebe, popivši, kao eliksir bogova, sva znanja ovoga sveta,dograbili »Kamen mudrosti«.

Smejem se, zato što je sve to već viđeno, no šarlatani čitaju samo ono što njih samozadovoljava i njihovo bezumlje jača, najčešće i najomiljenija lektira su im nekakvi stripovi i omiljenu su im luckasti tipovi, i pri tom uvek setim se na onog Ramona Lulu (Ramon Llull, Ramon Ljulj - lat. Raimundus Lullus) (1232/3 - 1316), zazvanog doctor illuminatus, zbog toga što je u duhovnosti isticao prosvjetljenje. Podsetite me da nešto kasnije, sada za to nemam vremena, napišem nešto više o tom doctor illuminatus, tom svom predavanju ću vam, onako uzgred kako bih i time potkrepio ta svoja saznanja, tada pridodati i doctor illuminatus-a Paracelsus (pravo i puno ime mu bi, to znaju svi učeni - Theophrastus Philippus Aureolus Bombastus von Hohenheim), no pre nego li pobegnem u moj kabinet i celim bićem se predam mojim starodavnim knjigama, prepušten svojim, uvek novim saznanjima željnim, mislima, žao mi je tih jadnih šarlatana koji se zaleću u taj zid na kojem piše:

»Vrata!«

želim da ih razveselim i odam tu veliku i čuveni tajnu o tom »mudrom kamenu«. Davno sam, još kao student filozofije i klasične filologije, pročitao knjigu: »Dvanaest ključeva« iz 17. stoleća u kojoj je razokrivena ta velika tajna »kamena mudrosti« - evo ga i tog veleumnog recepta, biće to spas, u zadnji čas, za sve one šarlatane koji se zaleću u zid na kojem piše »vrata«… Uživajte u toj veleumnosti:

“ /…/Uzmi divljog, sivog, Vuka. Baci mu telo Kralja, i kada ga proguta, upepeli ga u velikoj vatri. Tako ćeš osloboditi Kralja. Ponovi to triputa, da Lav pobedi vuka, koji neće da ima šta da ždere. Tako se telo pripremi za prvi stepen našeg (moja prim. veleumnog) dela /…/ ”

Ako ti i takvi, tupi i glupi, šarlatani, koji su uvek ubeđeni, vođeni bezumljem u sebi, da su:

»Prićerali cara do duvara..«

ne prestanu na se zaleću u zid na kojem piše »vrata«, verujući da će upravo tu moći da prođu, i za kitu, mnogo plemenitu, zgrabe rođu, neka ne odustaju, imaće posle celi život vremena da se kaju što ništa ne znaju, jer za njih ovaj umni bata, onako iz inata, ima još jedan, 13.,. ključić za prokleta vrata. Obavezno da se late, brate, sa ruke obadve, podrazumeva se, »Hypnerotomachia Poliphili« (Polifilov boj za ljubav i snove) od Francesco Colonna (1432-3 - c. 1527). Zanimljivo je da je i to, naravno alkimički šifrirano (arap. خيمي - al-kimia - umetnost preoblikovanja, šifriranja, mističkog (tajanstvenog) izražavanja) delo stilizovano na šarlatanima omiljen i mamljiv način – strip(ti)zirano. Svestan sam činjenice, i meni se to dogodilo na prvo čitanje, da će i u to, a šta od takvih i očekivati drugo, da će opet da gledaju kao tele u šarena vrata, ali i tu će im pomoći ovaj umni bata – latite se, bre, i ove knjiga: »Pravilo četvorke« (Bolje bi bilo kada bi naslov te knjige bio usklađen sa sadržajem iste – PRVAVILO ČETVEROSTI - Hypnerotomachia Poliphili) - Dastin Tomason,od Ijan Koldvel. Tu će da pronađu četiri načina kako da dešifriraju tu alkimičnu knjigu (za Leonarda da Vincija to je bila njegova Biblija), a ono malo, nekoliko stranica, dešifriraću im ja, nego šta, koristeći, naravno znanja, iskustva i pravila „Tabula smaragdina“ (Tabula Smaragdina), to delo je lično, svojom rukom napisao i potpisao sam bog Hermes Trismegistos (grč. Ἑρμῆς ὁ Τρισμέγιστος, lat. Hermes Trismegistus, odnosno Mercarius Termaximus, "triput najveći") a to pravilo se zove, gle umnog čove, ousija kvintesencije (ousia quinta essentia).

Dakle, neka ovo bude umesto zaključka, takva je ta prava, istinska i premudra filozofija – sve zapetljano, zakukuljeno i zamumuljeno zna da raspetlja, uobliči i nešto umno napravi i od odokativne gluposti …

Da, i to je istina, stil, način i začin a la: »spagirična« umetnost nije meni draga – volim kada me rastavi i sastavi samo moja mila i draga …

Krstan Đ. Kovjenić

HYPNERTOMACHIA.jpg
 
Intelektualci bez znanja i bez mozga, jedino mistifikacijom " istina " mogu da opstanu. Gomile takvih nas je zasulo krajem proslog i pocetkom ovog veka. Kao posast. Vidim nekoga si ti kritikovao za neznanje, a onaj koji nista ne zna si u stvari samo ti. Mali jadni crkveni misic....Za takve prevarante i jadnike ne treba imati sazaljenje, jer ga oni koriste da dokazu svoju superiornost i da je iskoriste za svoje necasne potrebe.
 
Nema šta ja da te "ubeđujem", pravni sistem jasno kaže da postoji prekoračenje samoodbrane, nemaš pravo da me ubiješ jer te preteknem u saobraćaju, jer mi nanosiš veću štetu nego ja tebi preticanjem. I za taj višak štete ćeš odgovarati.

Pitamo se šta je moralno a ne šta je u skladu sa pozitivnim pravom. U našoj diskusiji koristili smo pravne norme samo kao analogiju.

Ne znam zašto bi se ćelija kancera razlikovala od bilo koje druge ćelije, i ona ima svog genetski identitet? Neke ćelije kancera se razviju i u zube, kosu, itd (teratoma). To što ti postavljaš arbitrarnu granicu i kažeš: ovaj život može, ovaj ne, je stvar tvoje volje da na jedan život pristaneš a na drugi ne. Ali ta granica ne postoji, osim u tvojoj volji da fetus želiš, a kancer ne želiš. Kod fetusa prihvataš trpnju, kod kancera ne.
Ako ja ne želim fetus, tj ne prihvatam trpnju, šteta koju nanosi mom telu ili životu je ista kao ona koju mi nanosi kancer.

Da li se moja ćelija kancera razlikuje od posebog ljudskog organizma?

Mogu li tebe da poistovetim sa kancerom koji me ometa u životu pa da te uklonim ako mi se ukaže prilika da se nekažnjeno izvučem? Recimo, u nekakvoj anarhiji gde je pravni sistem suspendovan?

Fetus nije ćelija kancera, ne znam kako možeš ozbiljno istrajavati u tom poređenju. Fetus je živo biće - čovek koji ima poseban DNK. On nije deo tvog tela već je posebno telo koje samo zavisi od tvog tela. Isto kao što ni beba ne može samostalno da preživi već zavisi od brige i nege ljudi.

Čak i pravni sistem prepozanaje fetus kao posebno lice i štiti mu prava u određenim sferama (krivičnopravnim i naslednopravnim) što je paradoksalno jer mu u drugoj sferi uskraćuje pravo na život.

Argument "osoba koja ima seks, mora da pristane na trudnoću ako se desi" u 21. veku, gde postoje veoma sofisticirane metode kontracepcije je besmislen i nazadan. Ljudi mogu sebi da priušte luksuz seksa radi zadovoljstva, jer smo koristeći svoj intelekt našli način kako da zaobiđemo prirodu.

Pa šta ako je 21. vek?

Ovde govorimo ako metode kontracepcije zakažu pa se postavlja pitanje odgovornosti osobe za svoj postupak.

I dalje izbegavate odgovor: da li muškarac kome dve lezbejke sa kojima je imao seks (bez namere oplodnje ijedne od njih) ukradu genetski materijal ima odgovornost za dete koje nastane tako?

Da si čitala šta sam pisao videla bi da nisam izbegao odgovor već sam rekao: Odgovoran je na isti način na koji je učiniliac krivičnog dela sa eventualnim umišljajem odgovoran.

Da li ti je nejasan pojam eventualnog umišljaja?

Objasnio sam ti gore ukratko i uputio na wikipedija.
 
Pitamo se šta je moralno a ne šta je u skladu sa pozitivnim pravom. U našoj diskusiji koristili smo pravne norme samo kao analogiju.
Pa?

Pozitivno pravo nije pravo oslobođeno (minimalnog) moralnog sadržaja. Ne postoji pravni pozitivista koji će reći da je zakon moralan samo zato što je legalan.

Pravo se trudi da u maksimalnoj mogućoj meri svojim normama odrazi pravičnost. Stoga, nije ni moralno ni legalno da me ubiješ ako te preteknem u saobraćaju, jer mi time nanosiš veću štetu nego ja tebi preticanjem.

Da li se moja ćelija kancera razlikuje od posebog ljudskog organizma?

Mogu li tebe da poistovetim sa kancerom koji me ometa u životu pa da te uklonim ako mi se ukaže prilika da se nekažnjeno izvučem? Recimo, u nekakvoj anarhiji gde je pravni sistem suspendovan?

Fetus nije ćelija kancera, ne znam kako možeš ozbiljno istrajavati u tom poređenju. Fetus je živo biće - čovek koji ima poseban DNK. On nije deo tvog tela već je posebno telo koje samo zavisi od tvog tela. Isto kao što ni beba ne može samostalno da preživi već zavisi od brige i nege ljudi.

Čak i pravni sistem prepozanaje fetus kao posebno lice i štiti mu prava u određenim sferama (krivičnopravnim i naslednopravnim) što je paradoksalno jer mu u drugoj sferi uskraćuje pravo na život.

Opet: arbitrarna granica koju postavljaš. Po svom dejstvu na organizam u kome parazitira, ćelija kancera je maligna, fetus nije.
Kaže ko? Samo ti, prema svojoj spremnosti da fetus trpiš, a kancer ne.

Zašto fetus ne bi mogao da bude maligan? Može da ugrozi zdravlje majke, a dejstvo ni ne mora da mu bude biološki patološko da bi bilo štetno: može da izazove veću štetu životu u koji će ući (materijalnu, emotivnu, psihološku) nego da ne postoji.

Da li je dečak iz filma Capernaum nemoralan, takoreći inkarnacija zla, kada je tražio od svojih roditelja da više ne prave decu, jer je video:
1. u kakvu egzistenciju su ta deca doneta
2. koliko su pogošali živote u koje su ušli?

Neželjena trpnja je kriterijum koji čini nepravdu.

Osoba samom činjenicom da fetus koristi njeno telo - trpi. Ako pristaje da trpi, ok. Ako ne pristaje, ima pravu na odbranu.

Ti pretpostavljaš da svako mora da pristane na činjenicu da fetus koristi njegovo telo, jer: biologija, priroda, tako je kako je. Ne mora. To što je nešto "priroda, biologija, tako kako je" ne čini ga po sebi prihvatljivim, a najmanje moralnim. Ljudi to razumeju (većina makar), zato smo i osmislili kontracepciju.

Da li je kontracepcija po sebi nemoralna? Jer se time život sprečava, i to desetine života. Nemaju ni šansu da uđu u egzistenciju.
Uskraćuješ im pravo na život.
Tako da... svaki put kada si ejakulirao u kondom, počinio si genocid.

Da si čitala šta sam pisao videla bi da nisam izbegao odgovor već sam rekao: Odgovoran je na isti način na koji je učiniliac krivičnog dela sa eventualnim umišljajem odgovoran.

Naravno da nije odgovoran. Želeo je da ispuni seksualnu fantaziju, pretpostavio je mere zaštite, nije želeo da se prokreira.

On može da preuzme odgovornost na sebe jer tako želi, tj prihvata trpnju, ali to nema veze sa moralnom obavezom da preuzme odgovornost. Takva obaveza u tom slučaju ne postoji.

Eventualni umišljaj nije primenljiv u ovom slučaju, jer napraviti dete nije krivično delo, samim tim ni abortus posledica krivičnog dela, a ni sam po sebi krivično delo.
 
Pa?

Pozitivno pravo nije pravo oslobođeno (minimalnog) moralnog sadržaja. Ne postoji pravni pozitivista koji će reći da je zakon moralan samo zato što je legalan.

Pravo se trudi da u maksimalnoj mogućoj meri svojim normama odrazi pravičnost. Stoga, nije ni moralno ni legalno da me ubiješ ako te preteknem u saobraćaju, jer mi time nanosiš veću štetu nego ja tebi preticanjem.

Pa nije tema pozitivno pravo već moralnost a primere iz prava koristimo kao ilustraciju, analogiju ili metaforu.

Inače, pravo i moral su potpuno razdvojeni i međusobno nezavisni normativi s tim što se ponekad u pozitivnopravnim normama moralnost javlja kao tzv. pravni standard.

Robovlasništvo je pravni institut (istorijski) ali nije moralno.

PDV je pravno institucionalizovana krađa prisutna u svim modernim zakonodavstvima itd.

Opet: arbitrarna granica koju postavljaš. Po svom dejstvu na organizam u kome parazitira, ćelija kancera je maligna, fetus nije.
Kaže ko? Samo ti, prema svojoj spremnosti da fetus trpiš, a kancer ne.

Ako koristimo biološki kriterijum fetus je posebno ljudsko biće dok tumor nije posebno ljudsko biće već je maligni deo tvog tela kog imaš moralno pravo da odstraniš jer je je u pitanju tvoj deo tela.

Kapiraš razliku?

E sada, ako ti smatraš da fetus nije ljudsko biće, da je biološki kriterijum neadekvatan jer ne postoje razlike između živih organizama i mrtve materije, da je sve to najobičnija materija u pokretu onda po tom kriterijumu ništa te sprečava da ukloniš i odraslog čoveka koji ti smeta!

Zašto fetus ne bi mogao da bude maligan? Može da ugrozi zdravlje majke, a dejstvo ni ne mora da mu bude biološki patološko da bi bilo štetno: može da izazove veću štetu životu u koji će ući (materijalnu, emotivnu, psihološku) nego da ne postoji.

Ako mene mnogo emotivno i psihološki remeti tvoje postojanje, ako bih se mnogo lepše psihički osećao, misliš da je moralno da te uklonim? Jednostavno izazivaš mi veću štetu nego korist svojim postojanjem.

Zamisli da možemo da izračunamo tvoj nivo patnje zbog života uopšte i moj nivo patnje zbog tvog postojanja. Zamisli da si ti osoba koja je suicidalna, depresivna, pokušala si samoubistvo 2 puta i stalno govoriš kako mrziš život i jedva čekaš da umreš. I zamisli da si moja sestra i treba da nasledimo bogatog oca. Ja sam u dugovima i samo sam zbog toga nesrećan a inače jako volim život. I mrzim tebe od detinjstva. Misliš li da bi onda bilo moralno da ja tebe ubijem i na taj način 1. uklonim tvoju patnju 2. uklonim svoju patnju. Nema više patnje u našem malom svetu!

Eto do kakvih sumanutih gluposti dovodi ovakva sebična i sentimentalistička "etika".

Da li je dečak iz filma Capernaum nemoralan, takoreći inkarnacija zla, kada je tražio od svojih roditelja da više ne prave decu, jer je video:
1. u kakvu egzistenciju su ta deca doneta
2. koliko su pogošali živote u koje su ušli?

Ovo ti je potpuno drugo pitanje i tiče se antinatalizma. Postoje antinatalisti koji poštuju život i oni koji ne poštuju život (promortalisti). Promortalisti u ekstremnoj varijatni svaku smrt doživljavaju kao eutanaziju i podržavaju svako ubistvo.

Antinatalista ne mora nužno podržavati abortus.

Neželjena trpnja je kriterijum koji čini nepravdu.

Jedino u kratkovidoj sentimentalističkoj "etici".

Jel činiš nepravdu detetu kom prinudno vadiš kvaran zub a on vrišti i otima se?

Osoba samom činjenicom da fetus koristi njeno telo - trpi. Ako pristaje da trpi, ok. Ako ne pristaje, ima pravu na odbranu.

Ti pretpostavljaš da svako mora da pristane na činjenicu da fetus koristi njegovo telo, jer: biologija, priroda, tako je kako je. Ne mora. To što je nešto "priroda, biologija, tako kako je" ne čini ga po sebi prihvatljivim, a najmanje moralnim. Ljudi to razumeju (većina makar), zato smo i osmislili kontracepciju.

Mogla si da ne preduzimaš aktivnost koja može rezultovati stvaranjem života. Svesna rizika pristala si. I sada kada si stvorila život on ti remeti komfor ti donosiš odluku da ga ukloniš tako što ćeš ga izdrobiti dok ti je u utrobi. To je ubistvo.

Pazi, ja da sam žensko i da recimo budem silovan i da zatrudnim - gotovo je izvesno da bih iskoristio pravo na utrobno čedomorstvo (abortus). Ali ne bih nijednog momenta pokušavao da uverim sebe i druge da nisam ubica. To je ubistvo u skladu sa zakonom.

Da li je kontracepcija po sebi nemoralna? Jer se time život sprečava, i to desetine života. Nemaju ni šansu da uđu u egzistenciju.
Uskraćuješ im pravo na život.
Tako da... svaki put kada si ejakulirao u kondom, počinio si genocid.

Samo ako veruješ u predegzistenciju duša inače ne.

A izgleda da ti čak i veruješ u to imajući u vidu one tvoje "inteligibilne karaktere".. Tim gore po tvoju etičku poziciju.

Čedomorstvo nije kontracepcija.

Naravno da nije odgovoran. Želeo je da ispuni seksualnu fantaziju, pretpostavio je mere zaštite, nije želeo da se prokreira.

On može da preuzme odgovornost na sebe jer tako želi, tj prihvata trpnju, ali to nema veze sa moralnom obavezom da preuzme odgovornost. Takva obaveza u tom slučaju ne postoji.

Zbog svoje sebične fantazije stvorio je život čoveka koji mu sad smeta pa se odlučuje da ga ubije. Naravno da jeste odgovoran AKO poštujemo život čoveka.

Ako ne poštujemo život onda nije odgovoran.

A ako kao promortalisti smatramo da je život sam po sebi zlo, onda je moralni imperativ - ubiti. Ubiti kad god pravni sistem ili odsustvo istog dozvoljava.

Eventualni umišljaj nije primenljiv u ovom slučaju, jer napraviti dete nije krivično delo, samim tim ni abortus posledica krivičnog dela, a ni sam po sebi krivično delo.

Primenljiv je kao ilustracija odgovornosti čoveka za posledicu koji je preduzeo radnju za koju je znao da može dovesti do te posledice.
 
Poslednja izmena:
Pa nije tema pozitivno pravo već moralnost a primere iz prava koristimo kao ilustraciju, analogiju ili metaforu.

Inače, pravo i moral su potpuno razdvojeni i međusobno nezavisni normativi s tim što se ponekad u pozitivnopravnim normama moralnost javlja kao tzv. pravni standard.

Robovlasništvo je pravni institut (istorijski) ali nije moralno.

PDV je pravno institucionalizovana krađa prisutna u svim modernim zakonodavstvima itd.

Pravo, pa i pozitivno, mora imati elementarni moralni sadržaj. Ni najokoreliji pozitivista danas ne bi podržao zakon o robovlasništvu, aparthejdu ili zakon nacističke Nemačke samo zato što je zakon, bez obzira na moralni sadržaj.

Zato koristimo analogije sa pozitivnim pravom kada pričamo o moralu i kažemo: prekoračenje samoodbrane. Jer je u tome sadržan moralni princip: naneti štetu veću od one koja se trpi, u svrhu samoodbrane, nije moralno.

Ako koristimo biološki kriterijum fetus je posebno ljudsko biće dok tumor nije posebno ljudsko biće već je maligni deo tvog tela kog imaš moralno pravo da odstraniš jer je je u pitanju tvoj deo tela.

Kapiraš razliku?

E sada, ako ti smatraš da fetus nije ljudsko biće, da je biološki kriterijum neadekvatan jer ne postoje razlike između živih organizama i mrtve materije, da je sve to najobičnija materija u pokretu onda po tom kriterijumu ništa te sprečava da ukloniš i odraslog čoveka koji ti smeta!

"Fetus je posebno ljudsko biće" - da, koje koristi tuđe telo, i bez njega ne može da opstane, isto kao kancer. Oboje parazitiraju. Samo je jedno parazitiranje prihvatljivo, a drugo ne.

Razlika između kancera i fetusa je arbitrarna: na fetus pristaješ, na kancer ne.
Ono što nemaš pravo je da zahtevaš od drugih da i oni pristaju na fetus, i da praviš od toga univerzalnu etičku normu.

Fetus nije ljudsko biće nego par ćelija sa potencijalom ljudskog bića.*
Isto je i spermatozoid, tako da svaki put kada ne oplodiš jajnu ćeliju svoje partnerke/žene/koga već, vršiš genocid desetina i desetina potencijalnih života.

*Dakle, potencijalom i Hitlera, kad već toliko vrednuješ ljudski život kao neprikosnoven. Svi kanceri zajedno nisu naneli štetu ovom svetu kao ljudska bića..
Pričaš o poštovanju ljudskog života kao neprikosnovenog, dok na drugim temama pišeš o tome kako je univerzalna zdravstvena zaštita sprečila da prirodna selekcija počisti biološki neadekvatne :roll:

Ako odrasli čovek zaposeda moje telo, npr, drži me kao roba, ili mi na drugi način ugrožava život, imam pravo da ga uklonim u samoodbrani, tačno.

Mogla si da ne preduzimaš aktivnost koja može rezultovati stvaranjem života. Svesna rizika pristala si. I sada kada si stvorila život on ti remeti komfor ti donosiš odluku da ga ukloniš tako što ćeš ga izdrobiti dok ti je u utrobi. To je ubistvo.

Ne, mogu da ne pristanem na sam mehanizam stvaranja života: upotrebu tuđeg tela u tu svrhu, i odbacim ga kao nemoralan.

Mogu i da hoću seks, a neću trudnoću, jer nigde nisam potpisala da pristajem na upotrebu svog tela u svrhu nastavka vrste.

Pazi, ja da sam žensko i da recimo budem silovan i da zatrudnim - gotovo je izvesno da bih iskoristio pravo na utrobno čedomorstvo (abortus). Ali ne bih nijednog momenta pokušavao da uverim sebe i druge da nisam ubica. To je ubistvo u skladu sa zakonom.

"To je ubistvo u skladu sa zakonom." - nije.
 
Poslednja izmena:
  • Podržavam
Reactions: DUH
Dakle neka svako ,pa i ti, zapita sam sebe sta ga sprecava da se malo zabavi tako sto ce nanosti patnju, muciti i ubijati ljude.

Ako rezultat tog osvrta glasi : "Sprecava me strah od kazne." onda sa tobom ne bih voleo da se nadjem sam na nekom pustom mestu.

Ako rezultat glasi: Sprecava me to sto osecam sazaljenje. .... ( bez komentara ..to sve govori o osobi.)

Dokazi nad dokazima.
Zapitaj ti sebe o ovome što si napisao- tebi je zabavno mučiti i ubijati, itd?

Inače, moj odgovor nije ni prvi ni drugi, ja jednostavno ne želim i ne vidim kao malu zabavu mučenje.
 
Pravo, pa i pozitivno, mora imati elementarni moralni sadržaj. Ni najokoreliji pozitivista danas ne bi podržao zakon o robovlasništvu, aparthejdu ili zakon nacističke Nemačke samo zato što je zakon, bez obzira na moralni sadržaj.

Zato koristimo analogije sa pozitivnim pravom kada pričamo o moralu i kažemo: prekoračenje samoodbrane. Jer je u tome sadržan moralni princip: naneti štetu veću od one koja se trpi, u svrhu samoodbrane, nije moralno.



"Fetus je posebno ljudsko biće" - da, koje koristi tuđe telo, i bez njega ne može da opstane, isto kao kancer. Oboje parazitiraju. Samo je jedno parazitiranje prihvatljivo, a drugo ne.



Fetus nije ljudsko biće nego par ćelija sa potencijalom ljudskog bića.*
Isto je i spermatozoid, tako da svaki put kada ne oplodiš jajnu ćeliju svoje partnerke/žene/koga već, vršiš genocid desetina i desetina potencijalnih života.





Ne, mogu da ne pristanem na sam mehanizam stvaranja života: upotrebu tuđeg tela u tu svrhu, i odbacim ga kao nemoralan.

Mogu i da hoću seks, a neću trudnoću,
Bravo, @Eurus !
 

Back
Top