To pitanje nemoj da postaviš nikome ko studira književnost

Ja i sam sada kapiram koliko je knjiga zastareli medijum i koliko se sada ne samo ne isplati bavljenje književnošću, nego je i besmisleno; u poslednjih par decenija se javio neviđeni broj medijuma kroz koje može da se sprovede ono što se ranije pisalo na papiru, i to na mnogo svežije i inovativnije načine. Zato književnost trenutno stagnira i ne donosi ništa novo još od postmodernizma (ako postmodernizam posmatramo kao epohu koja se sada već dovršava - doduše ja bih ovo pre nazvao degradacijom postmodernizma što znači da smo dva stepena niže od književnosti koju je postmoderna degradirala, ili, bolje rečeno - dekonstruisala.
Sad, odoh u digresiju, ali ipak to je samo da bih pokazao da zaista ne znam šta bih radio sutra da se nađem pred svršetkom studija.
Evo npr pre neki dan me panduri zaustaviše, za legitimaciju, i pita me jedan lik čime se bavim, kad mu rekoh da studiram književnost on mi kaže: "A, imam ja jednog druga koji je završio književnost, evo ga baš tu u Knezu, prodaje kokice"

Dovoljno rečeno
No, za razliku od mojih kolega, i mnogih koji su završili ove studije, i ostali duboko u tom prošlom svetu, uz naricanje kako ovaj trenutni svet ne zna "prave vrednosti", kako je ovaj svet "ogrezao u greh i budalaštinu", ja bih želeo da se bavim pitanjem fikcije i drugih medijuma, korišćenje znanja koje sam ovde stekao da istražim npr kakvi to narativni mehanizmi pokreću ne samo filmove i serije koji su pravljeni tako da im artistička vrednost bude na višem nivou, nego čak i video-igre koje u svoju strukturu imaju utkanu vrlo jaku priču, koja zasigurno može da parira svemu što se trenutno štampa. Da ne pričam o mogućnostima koje donosi jutjub, i podizanju interakcije sa publikom-gledaocima.
Mislim da će to vremenom tek da postane izraženije, i da od toga ne možemo pobeći; sama civilizacija, pa saim tim i čovek ide u tom pravcu, to je, paradoksalno, prirodni put, iako je popločan veštačkim medijumom i simulacijom

Glavni problem svih novijih medijuma u odnosu na knjigu je što imaginaciju svode na minimum, kada je sve prikazano očima, mozak upija informacije kao takve, i kao jedino istinite, dok će svaka osoba na drugačiji način da zamišlja i percipira događaje tokom čitanja.
Doduše, sa druge strane, ja imam i vrlo solidnu opciju da uđem u priču oko personal development seminara, kreiranja uspeha i slično, jedan moj ortak se bavi time, i pitao me je da mu budem asistent. Meni lično ta priča ne šljaka u potpunosti, iako mi je iz neke perspektive zanimljiva. Ali barem eto imam još jednu alternativu.
U suštini, previše zanimanja, ali i dovoljno vremena da izfiltriram

Da ne pričam o tome što i dalje planiram objavljivanje zbirke, iako to ne radi zarade... ali zbirka se gradi, svakako. Baš sam ovih dana završavao jedan ciklus, i pravio planove za nove.