Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
5be2586e269b872d3fd1f5165aaed4f0.jpg



smileys-schneemann-785088.gif
 
Evo medena doslo vrijeme je
daj da okusim zadnji put tvoje,
dok nas svjece stidljivo otkrivaju,
i dok misli u vazduhu pucketaju,
i dok kisne kapi luduju, ti znas,
ma hajde medu necu suze....


Kad me vise ne bude da ti pjevam,
nemoj sreco plakati
rijeci nocu putuju,
zbogom ostani... ostani....

Ruze su uz nas sve uvenule,
Jesen dolazi cujes korake,
kao crveno nebo prije sumraka,
kao vjere sto putuju sa istoka,
ili ptica sto leti podno oblaka,
ti znas ma hajde medu necu suze....
<span style="color:#ff0000;"><font size="2"><strong><span style="font-family: Roboto, arial, sans-serif; line-height: 17px;">
 
ja želim raspravit sve al nisam sigurna za tebe,grizem se, brinem se ko je za*ebo stvar....ne misliš li da mi duguješ nešto par riječi bar...pričaj sa mnom zašto moraš otežavat sve glupo se osjećam, vrijeda me kad šutiš kraj mene...trudim se, ne plačem ja al ponos lomi me,trgni se propada sve a krivnja pada na tebe...
<span style="color:#ff0000;"><font size="3"><span style="font-family: Roboto, arial, sans-serif; line-height: 16.9px; white-space: pre-wrap;">
slika.jpg
 
Ne…nemoj me pitati …kako sam…
Nemoj…jer ti neću znati reći…
Neću ti znati reći,jer mi ova gomila razbacanih misli…već danima ne da…da usnem…i već me i sama pomisao, na novo jutro… bez tebe…guši…
Al…pokušavam…često pokušavam... uvući se u taj nered i posložiti sve…sve što već dugo stoji razbacano…al…svaki put …zastanem…
Zastanem ,na samom ulazu u tu sobu…u sobu mojih misli…zastanem,jer mi zatreba tvoj…zagrljaj…
Zatreba mi tvoja blizina.da bi mogla zakoračiti…
A tebe je tako…malo…
Ti si daleko ... Koliko nam je svaki djelić ove udaljenosti traje ... osmjeh ...
I zato…nemoj me pitati…kako sam…jer sve što mi treba je …tvoj zagrljaj…
Zagrljaj i onaj osjećaj što mi …tvoja ruka u mojoj ruci …pruža…
Nemoj me pitati kako sam…kad znaš …da grudi tvoje,poljupcima svojim ,želim milovati…i tvoje usne na mojim grudima ,opet osjetiti…
Ne pitaj me …kako sam…jer,tek kad budem u tvom zagrljaju…reći ću ti…dobro sam…
x12545302203480686645.jpg
 
Dises li? Pitah sebe, disem ali jace je disala praznina izmedju mene i moje osecajnosti. Udahnem jace pa jos jace pa najdublje a onda se dah predvoji pa zaboli, predvoji mi uzdah pa me gusi pa mi ne dozvoljava dovoljno daha da prezivim. A htela bih da umem da te prezivim praznino moja, da se razletim kao nekad onome ko me ceka a da se ne sapletem o uspomene-secanja i prosle dane. Bitka izmedju mene i moje unutrasnjosti svela se na: prestani da govoris reci koje saplicu. Kako? Svezi jezik za srce i osecaj svaku rec koja predja preko tvojih usana, te napukle usne nisu napukle zato sto dugo nisu ljubljene posece ih svaka rec koju kazes.
A ti? Ti, koji nikad nisi poznavao mene-ja koja nikad nisam poznavala tebe. Toliko o tebi, toliko o svakom momentu nijansiranom u hiljadu…ne znam cega samo da potraje. A zasto stajem na pola svake reci? Da li mene preseces ti ili se svake jeseni osecam ovako? Prazno, usamljeno, slomljeno, pa odustanem od sebe, vratim mi se kad-kad pa onda cutim, vrstim, nisu to glasovi iz mene to su krici mojih propalih ocekivanja. Rado bih da bolujem bol moju al ne mogu, nemam snage da odbolim sve te godine propale i stare, sve te fotografije srecnog deteta i jedne duse, ne poznajem se…izbegavam ih, ne poznajem likove sa tih fotografija spalim ih, pa me pepeo dotuce!
Rekla bih ti jednu stvar: praznina je uvek disala duze i vise od tebe, nadjacala je ceo moj zivot i pretvorila ga u praznine ove duse krhke i lomljene, rusene hiljadu puta kao Beograd ali nikad srusena.
8632_492567174138448_53282312_n.jpg
<em style="border: 0px; font-family: 'Source Sans Pro', sans-serif; font-size: 16px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline; color: rgb(44, 62, 80); line-height: 24px; background-color: rgb(199, 238, 230);">
 
c5beelim-te-za-sebe.jpg

Dugo se čekaše, predugo samoćom čamiše.

Život prekrilo zaborava busenje,divlje korjenje.

Sasušili čempresi i borovi, za ljubav ih sadili.

A sada ih suša spržila, sve i kapljicu podojila.
Obala stravom spržena u kamenolom se pretvorila.

Slano more i užasne modrice, brodicama skrhane.

Iz dubine granitom špicevi izdižu, oluju najavljuju.

Nestade zrcalo morskih obala, igra plime i oseka.



Pjena se u maglu pretvorila, krklja jezom zagušena.

Stijene jedna uz drugu priljubile, strahovima
vezane.

Svodovi duge davno zaboravom odlutali, nestali.

Prekrila izgorena sunčeva prašina, bez trunke žaljenja.



Svi galebovi i ribe kipovi su postali, trenom ukočili.

Tišina jezom zavladala,očima suze cakleć zaledila.

Vrijeme se beskonačno samoćom sablasno zadužilo.

Niti muvice toplog daha duša skršenih da se osjeti.
Samo preostalo nadom čekanje, da na srcu joj osvane.

Da sve u njoj pogledom bez dodira usana odledi.

Sve i tračak potonule nade slapovima probudi.

Pa tišinom strasti sve u život nezaustavljivo izrodi.



I onda ih na splavu njihovih želja more cakleć ispraća.

Plima bi šapatom sve umirila, na sretan put ispratila.
Napokon srcima potpunošću svezani, jezde prostranstvima.

Sve i tračak života u njima napokon putovanje zaslužio.
T.
 
OSTAVI MI

Ponesi sa sobom odsjaj naseg sunca.
Ponesi i vetar sto uzdahe nase krije.
Ponesi miris noci u nepovrat kreni,
ja snage vise nemam sve umrlo je u meni.
Ponesi trag svojih usana koje trovale su mi zivot...
Ponesi i moj pogled koji te za milost molio.
Ponesi moj dodir koji te nikad nije imao
Ja ne zelim vise imati nesto sto nisi voleo.
Ostavi mi tisinu ona ce mi biti drug.
Ostavi mi prazninu krecem na put dug.
Ostavi mi tamu u njoj se krije lepota.
Ostavi mi moje suze jer jos samo suze imam.

NN
put_ka_svitanju.jpg
 

Back
Top