Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
http://fs5.****************/images/160115/o23phr7p.png

Kad bi ptice ovako umele da vole, kao ja, već
bi se pretvorile u vetar. Kad bi potoci ovako
umeli da vole, kao ja, već bi postali okeani.
Kad bi prostori ovako umeli da vole, kao ja, već
bi postali beskonačnost. Kad bi vreme ovako
umelo da voli, kao ja, već bi se pretvorili u
večnost.
Kad bi zemlja ovako umela da voli, kao ja,
već davno bi bila zvezda.

Miroslav Antić
 
___ signify me testing the waters before I give myself completely to love.jpg

Jedno srce prepuno oziljaka.
Jedna glava prepuna mastanja.
Jedna dusa boje snova.
Jedan osmeh pomalo tuzan.
Eto to sam ti ja.
Nije puno ali sad je tvoje.
 
Poslednja izmena:
ČEŽNJA

Danas ću ti dati, kada veče padne,
u svetlosti skromnoj kandila i sveća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proletnjega cveća.

U sobi će biti sumrak, blag ko tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zablještaće boje
U taj sveži trenut prvoga saznanja...

Sve će biti lepše, sve draže i više,
noć koja se spušta, svet što mirno spava,
dugo mrtvo polje na kome miriše
kržljava i retka u busenju trava.

I tako kraj cveća ostaćemo sami...
- Proliće se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapati u blaženoj tami,
i reči iz kojih proleće miriše...

Milan Rakić
 
PUTNIČE


Pitala sam srce da li postojiš?
Ono te gleda drhtajem svakim,
dok lutaš morima nade, usamljen,
na krcatoj palubi neiskrenosti, grubosti i laži.
Ono te gleda dok razgovaraš sa pticama, sa morem, sa ribama,
i tražiš luku spasenja da spustiš glavu u njeno krilo,
da zagrljaj njen donese ti radost, donese ti mir.
Da duša njena plimom podari ti vernost, osekom ukrade ti boli.
Gleda te, dok tražiš tu luku, siguran da postoji,
i daješ joj ime ljubav.I daješ joj ime sreća.

Ono te vidi, zna da postojiš!
Pitala sam srce,hoćeš li doći?
„Važna je želja! Važna je snaga!
Važno je moći, voleti sve što vole i ove oči.
Važno je hteti! Važno je smeti,zaploviti brzakom punim vodopada.
Važno je verovati! Važno je znati,
da ova ljubavna lađa jedanput se rađa;da plovidba njome sreća je najslađa,
i sve u životu dođe iznenada!“
Putniče,
osećam tvoju blizinu.
Osećam da ćeš doći, po moje dane, po moje noći.
Sad lutaš hrabro kroz tu divljinu, tražeći put ka mome krilu.
Putniče,
pogledaj sunce il mesec nad sobom.
Na njima pogledi nek nam se sreću,
jer isto sunce, isto nebo je nad nama,
njihovim očima gledam te ja , a njihov sjaj moj je zagrljaj.
Već dugo, Putniče, čekam dolazak tvoj,
a oči snene ljubav ne znaju da skriju,
već dugo želim da ruke se sviju.
Da te gledam svojim poljima, da te kupam u svojim morima,
da te grejem svojim usnama, da te čuvam na svojim nedrima,
da te hranim svojim čulima, žeđ da ti gasim svojim izvorima,
da te umivam svojim obrazima, da te pokrivam svojim oblacima,
da dušom svojom obasjam ti staze!
Putniče,
čekam te da pronađem sebe, da rame tvoje odagna mi boli.
Čekam te...
Pitala sam srce i ono mi reče
da jedino tebe iskreno voli!
_______



The Lady D
:heart:
:hvala:
:bye:
 

TALAS I STENA

Kao što more i stene postoje,
postojimo i nas dvoje!

Kao što se talas i stena grle, vole,
poljupce svoje ne štede , nit’ broje,
dok jedno kraj drugog u večnosti stoje.
Neizbežno to je, volimo se i nas dvoje!

Bez ukusa tvoje soli,
život moj ne postoji!
telo ,usne, čelo...tobom je opijeno..
... prožeto biće celo,
upijeno, oživljeno...
Steno moja, moje voljeno! :)
:zpozdrav:
 
Koliko se tereta prevalilo preko ovih leđa; ponekad mi se cini da godine ne prikazuju starost moga bola...sve prolazi ali sve ostaje, svi ti udarci života urezuju se u dubine moga bića...ne nanosi ljubav boli, nisu ljudi nesrećni zbog nesrećnih ljubavi; ljudi su nesrećni zbog ljudi...jer ljudi nanose boli u ime ljubavi, u ime nečega što možda nema ni imena...nije me slomila ljubav, život ni teška sudbina već ljudi koji su razorili moj svijet ljubavi, okovali moj život tugom i umiješali se u moju sudbinu
i ja ovako mala, slomljena ,i ja se u inat svemu mogu probuditi sa osmjehom na licu . ♥ kroz suze.....kazu taj osmeh je najlepsi
 

Treba mi neko nežan kao meko
praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
ko me pred zoru sastavlja
i rastavlja kao sat,
neko ko hoda kao mačka i otvara
žute zenice u ponoć,
neko ko ne kaže ništa
čak ko ne postoji, u stvari i zaista,
NIKO MI NE TREBA
Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
neko ko poklanja cvet,
ko ne mrzi svet
i ko se smeje smrti u lice…
Neko ko plače usred autobusa…
na sredini koncerta
na polovini razgovora i dok seče luk,
Treba mi neko koga nisam srela,
zavela, ponela, omela, obezglavila,
navela, zanela, ranila…
Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,
NE TREBA MI NIKO

Nina Živančević

21n2sfp.jpg
 

Back
Top