NE, NEĆU KRATKO... JER UMEM DUGO I TRAJNO I NEPRESTANO!
 Hocu da se baciš u moju pesmu,
 dok  toneš  i  propadaš  kroz nju,
 da znaš, da te na kraju čekam na sigurnom tlu 
 Neću kratke opise,
 pridev, pred pridevom novim,
 nek otopi se!
 Hoću da  uzburkam talase, što te greju, što te hlade,
 struje ,bruje, svašta rade,
 dok miluju te i spodilaze ,
 nižući  preko duše, kože,  
 morske zvezde, oktopode,
 stvari razne, pronalaze,
 pa novu nežnost traže,
  prinose uhu  dubine zvuk,
  ko iz morske školjke  ulovljeni  huk.
 
 Hoću da zavodim te, navodim te, zalutam te,
 da na kraju spasem te-sebi kad vratim te,
 dok kradem te.
  Necu kratko!
 Jer umem neprestano, ko pesmom ovom da grlim te, 
 dok budim te,
 ustreperim, unezverim,
 jer da se igram, mnogo želim,
 kroz igru ovu i sebe tebi podelim,
 jer i reč i ljubav i život vodim
 tebi  dragi moj, da ugodim.
 
 Ne volim ni kratke, ni prave, puteve ni staze,
 Volim skrivene čarolije, prirodne oaze,
 slalomske piste, 
 brdovite, snažne, ko  tvoje biste izvajane..
 Al volim na kraju svake nove  staze,
 Sklopit’ ruke na tvom vratu
  i napraviti  tu  jednu cvetno-poljupčanu  palatu.
 
 Ne, ja neću kratko, ne volim, ne umem, 
 Jer zelim neprekidno, da se ljubimo, dok ne umrem,
 da se usudimo,
 dodirivati i  rimom, pogledom, i  daljinom
  jednako kao i pod jorganskom svilom.
 
 U dlanu vec krijem novo seme,
  tu ga grejem-da ga negde  u tebi  posejem.
 Zaklopicu ti oči dok bude nicalo,
 osećaćes njegov miris,
 dok vreme bude proticalo,
 Saznaćeš  udisajem  šta si pročitao.
__________ 
The Lady D
 
