"Ali ima još stvari koje mogu da uradim za tebe, reče
mu Marija hodajući sasvim pored njega i sad vrlo ozbiljna i ženstvena. "Sem toga što možeš da me ubiješ?"
"Da. Mogu da ti uvijam cigaretu kad ne budeš više imao tih sa vrhom od kartona. Pilar me naučila kako se
vrlo lepo zavijaju, pa budu čvrste, uredne i ne rasipaju se." 232 "0dlićno, reče Robert Džordan. "Da li ih sama
i lepiš?" "Da, reče devojka, "i kad budeš ranjen paziću te, previjaću ti ranu, umivaću te i hraniću te " "Možda
neću biti ranjen, reče Robert Džordan. "Onda kad budeš bolestan, ja ću paziti na tebe, kuvaću ti supe, čistiti
te i raditi sve za tebe. I čitaću ti." "Možda se neću razboleti." "Onda ću ti donositi kafu ujutru kad se probudiš
" "Možda se meni ne svidzia kafa, reče joj Robert Džordan. Page 101
"Nije tako, voliš je, reče devojka sva srećna. "Jutros si popio dve šolje." "Pretpostavimo da meni dosadi kafa i
da nema potrebe da me ubiješ i da ne budem ni ranjen, ni bolestan i prestanem pušiti i imam samo jedan par
čarapa i da vetrim sam svoju posteljinu. šta onda, zečiću?" potapša je on po ledziima. "šta onda?" "Onda,
reče Marija, "onda ću pozajmiti makaze od Pilar i odseći ti kosu." "Ali ja to ne želim." "Ni ja, reče Marija.
"Svidzia mi se onakva kakva je. Tako. A ako ne budem mogla ništa da uradim za tebe, sešću pored tebe i
posmatraću te, a noću ćemo voditi Ijubav." "Dobro, reče Robert Džordan. "Ta poslednja misao je vrlo
pametna." "1 meni se čini, nasmeši se Marija. "O, Ingles, reče ona. f "Ja se zovem Roberto." 234 ,JNe. Ja te
zovem Ingles kao i Pilar." "Ali ja se zovem Roberto." "Ne, reče mu ona. "Danas ćeš čitavog dana biti Ingles. I
mogu li ti nešto pomoći?" "Ne. Ono što sad radim, radim sam i vrlo trezveno." "Dobro, reče ona. "A kad ćeš
to svršiti?" "večeras, ako bude sreće." "Dobro, reče ona. Ispod njih se nalazilo poslednje drveće koje je
vodilo ka logoru.
- - - - - - - - - -
Hodi sad, Marija. Molim te, dolazi ovamo, brzo, mislio je. O, hodi sad ovamo. Ne čekaj.
Nije više važno da čekaš, dok svi ne zaspe. Onda je vide kako izlazi ispod ćebeta na ulazu u pećinu. Stajala
je ovde trenutak, on je znao da je to ona ali nije mogao videti šta radi. On tiho zviznu i ona je još stajala na
ulazu pećine i radila nešto u mraku koji je stvarala senka stene. Onda ona podzie trčeći i noseći nešto u
rukama, i on je vide kako, dugih nogu trči po snegu. Onda ona kleče pored džaka, prisloni čvrsto glavu uza
nj, i strese sneg sa nogu. Ona ga poljubi i pruži mu svoj svežanj. "Stavi to pored svog jastuka, reče ona.
"Skinula sam ih tamo da uštedim u vremenu." "Došla si bosa po snegu?" "Da, reče ona, "i samo sa
svadbenom košuIjom na sebi." Privio je uza se i čvrsto je držao u naručju, a ona je trljala glavu o njegovu
bradu. "Ne dotiči se nogu, reče ona. "vrlo su hladne, Roberto." "Stavi ih ovamo i razgrej ih." "Neću, reče ona.
"Brzo će se zagrejati. Ali sad odmah reci da me voliš." "volim te." "Dobro. Dobro. Dobro." "volim te, zečiću."
"Da li ti se dopada moja venčana košulja?" "To je uvek ona ista." "Jeste. Od prošle noći. To je moja venčana
ko šulja." "Stavi noge ovde." "Neću. To bi bila zloupotreba. Ugrejaće se same od sebe. Meni su one tople. A
tebi se čine hladne zbog snega. Kaži ono ponovo." "volim te, moj zečiću." "1 ja tebe volim, i ja samtvoja
žena." ,Jesu li oni spavali?" ,Ne, reče ona. "Ali nisam više mogla da izdziržim. I |zar je to važno?" "Nije, reče
on i oseti je pored sebe, vitku, dugu i toplo Ijupku., JMišta drugo nema značaja." "Stavi mi ruku na glavu,
reče ona " 4 onda pusti da vidim da li umem da te poljubim ,Je li bilo dobro?" upita ona. "Da, reče on., iSkini
venčanu košuljm" "Misliš da treba?" "Da, ako ti neće biti hladno." "Quć va, hladno. Ja gorim." "1 ja. Ali, zar ti
posle neće biti hladno?" "Neće. Posle ćemo biti kao šumske životinje i tako priljubljene jedno uz drugo da
nećemo moći razlikovati ko je jedno, a ko drugo. Zar ne možeš da osećaš da je moje srce tvoje srce?" "Da,
nema razlike." "Sad, slušaj. Ja sam ti, i ti si ja, i svako od nas je potpuno i ono drugo. I ja te volim, oh, ja te
tako volim. Zar mi nismo stvarno jedno? Zar ti to ne osećaš?" "Da, reče on. "To je istina." "1 osećaš li sad, ti
imaš samo moje srce." iti druge noge, niti stopala, niti telo."
- - - - - - - - - -
"Ali mi smo različiti, reče ona., Ja bih htela da budemo potpuno isti." "Ne bi valjda." "Da. Htela bih, htela. To
sam htela da ti kažem." "valjda ne bi." "Možda ne bih, reče ona s usnama na njego vom ramenu. "Ali sam
želela da ti to kažem. Kad smo već različiti, drago mi je što sam ja Marija, a ti Roberto. Ali ako ti ikad poželiš
da se menjaš, biću srećna da se promenim. Htela bih da budem ti jer te mnogo volim." "Ja ne želim da se
menjam. Bolje je biti jedno, a svako od nas da je ono što jeste." "Ali mi <5emo biti sad jedno i nikada nećemo
biti odvojeni. Ja te mnogo volim i moram se brinuti za tebe." "Marija." "Da." "Marija." "Da." JMarija." "Oh, da.
Molim." "Nije ti hladno?" "Oh, nije. Navuci posteljinu preko ramena." "Marija." "Ne mogu govoriti." "Oh,
Marija, Marija, Marija." Posle, priljubljeni, a noćna hladnoća napolju, u dugoj toplini posteljine, njena glava je
dodirivala njegov obraz, ležala je mirna i srećna uza nj i onda rekla, "A ti?" 354 "Como tu, reče on. "Da, reče
ona. "Ali nije bilo kao posle podne." "Nije." "Ali sam volela još više. čovek ne treba da umre." "Ojala no, reče
on. "Mislim da ne treba." "Nisam to mislila." "Znam. Znam šta misliš. Mi mislimo isto." "Onda zašto si rekla to
umesto onog što sam ja mislio?" f,To je drukčije kod muškarca." "Onda mi je drago što se razlikujemo." "1
meni, reče on. "Ali ja sam razumeo ono što si rekla o umiranju. Ja sam tako govorio, kao čovek, iz navike. Ja
osećam isto što i ti." "Baš takvog kakav si, i kako govoriš, takvog te želim." "Ja volim tebe i volim tvoje ime,
Marija." "To je obično ime." ,Ne, reče on., Nije obično." "Hoćemo li sad spavati?" reče ona. "Ja bih lako
zaspala." ,JDa spavamo, reče on i oseti dugo lako telo uza se, kao utehu uza se, kao uništenje usamljenosti
uza se, magično, jednostavnim dodirom kukova, ramena, stopala, kako stvara s njim savez protiv smrti, i on
joj reče, "Spavaj, spavaj, dugi moj zečiću." Ona reče, "Ja već spavam." "1 ja ću da zaspim, reče on. "Spavaj
dobro, Ijubljena moja." Onda je i on zaspao i bio srećan dok je spavao. Page 159
355 Ali u noći se probudio i držao je čvrsto uza se kao da je ona čitav život koji je bio otrgnut od njega. Držao
je osećajući da je ona čitav život i to je bilo istina. A ona je čvrsto i zdravo spavala i nije se budila.