" Uvijek mi je bilo lakše da misliš to što misliš nego iznova i iznova preživljavati i proživljavati,
skupljati parčiće sto puta razbijene duše.
Život me naučio da s bolom naučiš, postaviš sopstvena pravila i živiš po njima držeći obuzdano i utamničeno
sve ono što nosi sa sobom. Ne pustaš mu blizu ništa i nikoga ko bi ga oslobodio, razgoropadio ili dosuo so na rane koje nikad nisu i neće zarasti.
Sve ono što je bilo važno, postalo je nevažno. I kada bi postojao krivac, zvao bi se kao ti, ali krivca nema. Jedini krivac sam ja.
Ti samo budi daleko. Misli šta hoćeš. Živi kako želiš.
Vrijeme je da i tebe utamničim, ponovo. Ovaj put zauvijek. Bez mogućnosti za slobodu. Bez pomilovanja.
Ne traži me više. Nikad. Sve i da me vidiš, vjeruj, lažu te oči, to nisam ja. "