Tajna Če Gevare

Da li je Če Gevara bio pozitivna ličnost

  • Jeste

  • Nije


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

dlugomir

stari roker
Moderator
Poruka
238.410
S vremena na vreme na radiju se moze cuti neka od brojnih pesama o njemu. Evo recimo jedne lepe da je slusate dok citate temu:
i o tome napisao knjigu. Vec po tome je bio neobican, jer doktori kao sto znamo uglavnom preferiraju udobniji prevoz. Prica se da su mnoge zene uzdisale za njim, mada mislim da nije bio bas nesto posebno lep. No dobro, to je vec stvar ukusa. U svakom slucaju harizma mu nije falila. Nije jurio licnu vlast i moc. Kratko je kod Kastra bio ministar ili tako nesto, cisto da ne odbije prijatelja i saborca. Brzo je digao ruke od toga i opet se vratio dizanju buna i revolucija, odnosno borbi za ono sto je on smatrao pravdom. Prilikom jednog takvog isterivanja pravde je i zarobljen, pa zatim ubijen. Sto bi se reklo - kako je ziveo, tako je i umro. To je bilo doba kad su bune i revolucije itekako bile u modi u celom svetu. Tu je bila cuvena bundzijska sezdeset osma, pa antiratni protesti zbog vijetnamskog rata i mnogo toga jos. Zato tadasnja globalna popularnost junaka ove price ne treba da cudi, narocito ako znamo da je broj komunistickih zemalja u to doba bio mnogo veci nego sto je to danas slucaj.

No, sve je to proslo i sad svet izgleda mnogo drugacije. Po danasnjim merilima on je svakako nasilnik, a u njegovim revolucijama osim razvlascivanja bogatih bilo je i nebrojenih pratecih pojava koje nikako nisu simpaticne. Naravno da cela stvar nimalo nije podsecala na kamernu atmosferu koja vlada na izborima u uredjenim drzavama, a ni ceski plis se u Latinskoj Americi koliko je poznato nije zapatio. Nece biti da on nije imao bas nista s tim pratecim pojavama, mada je poznato da se licno nije okoristio. U svakom slucaju svet je u medjuvremenu postao mnogo vise gadljiv na nasilje, iako se nama ovde u pojedinim momentima iz razumljivih razloga cinilo da nije bas tako. Otkud onda popularnost coveka koji je ziveo u doba kad se mnogi njegovi danasnji obozavaoci nisu ni rodili i kad se ono za sta se borio u najvecem delu sveta srusilo kao kula od karata? Otpor globalizaciji? Tja, on svakako ovakvu globalizaciju ne bi mogao da smisli, ali je u glavi imao neku drugu - komunisticku. Nostalgija? Za cim moze biti nostalgican neko ko tad nije bio ni u srednjorocnom planu? Ili mozda poistovecivanje sa jednim drugim herojem - Robinom Hudom? Da, otimanje od bogatih i davanje siromasnim je ono sto je on zaista radio, i to cesce i stvarnije od izvikanog srednjovekovnog Engleza koji je doziveo mirnu starost uz svo zaklinjanje kralju. Ali opet, malo je onih koji u recimo Kubi, njegovoj najuspesnijoj revolucinarnoj kreaciji vide srecnu i prosperitetnu zemlju. Zasto ga onda sirom sveta i danas gledaju kao Boga? On sam u to nikako nije verovao, a ni zemaljski autoriteti ga nisu impresionirali. Ili mozda upravo zbog toga? Da nije razlog i to sto u danasnjem racionalnom svetu covek kojem je strast bila jaca od razuma mora delovati posebno i zavodljivo?
 

Prilozi

  • CheWithMotorcycle.jpg
    CheWithMotorcycle.jpg
    72,1 KB · Pregleda: 3
Poslednja izmena:
S vremena na vreme na radiju se moze cuti neka od brojnih pesama o njemu. Evo recimo jedne lepe da je slusate dok citate temu:
i o tome napisao knjigu. Vec po tome je bio neobican, jer doktori kao sto znamo uglavnom preferiraju udobniji prevoz. Prica se da su mnoge zene uzdisale za njim, mada mislim da nije bio bas nesto posebno lep. No dobro, to je vec stvar ukusa. U svakom slucaju harizma mu nije falila. Nije jurio licnu vlast i moc. Kratko je kod Kastra bio ministar ili tako nesto, cisto da ne odbije prijatelja i saborca. Brzo je digao ruke od toga i opet se vratio dizanju buna i revolucija, odnosno borbi za ono sto je on smatrao pravdom. Prilikom jednog takvog isterivanja pravde je i zarobljen, pa zatim ubijen. Sto bi se reklo - kako je ziveo, tako je i umro. To je bilo doba kad su bune i revolucije itekako bile u modi u celom svetu. Tu je bila cuvena bundzijska sezdeset osma, pa antiratni protesti zbog vijetnamskog rata i mnogo toga jos. Zato tadasnja globalna popularnost junaka ove price ne treba da cudi, narocito ako znamo da je broj komunistickih zemalja u to doba bio mnogo veci nego sto je to danas slucaj.

No, sve je to proslo i sad svet izgleda mnogo drugacije. Po danasnjim merilima on je svakako nasilnik, a u njegovim revolucijama osim razvlascivanja bogatih bilo je i nebrojenih pratecih pojava koje nikako nisu simpaticne. Naravno da cela stvar nimalo nije podsecala na kamernu atmosferu koja vlada na izborima u uredjenim drzavama, a ni ceski plis se u Latinskoj Americi koliko je poznato nije zapatio. Nece biti da on nije imao bas nista s tim pratecim pojavama, mada je poznato da se licno nije okoristio. U svakom slucaju svet je u medjuvremenu postao mnogo vise gadljiv na nasilje, iako se nama ovde u pojedinim momentima iz razumljivih razloga cinilo da nije bas tako. Otkud onda popularnost coveka koji je ziveo u doba kad se mnogi njegovi danasnji obozavaoci nisu ni rodili i kad se ono za sta se borio u najvecem delu sveta srusilo kao kula od karata? Otpor globalizaciji? Tja, on svakako ovakvu globalizaciju ne bi mogao da smisli, ali je u glavi imao neku drugu - komunisticku. Nostalgija? Za cim moze biti nostalgican neko ko tad nije bio ni u srednjorocnom planu? Ili mozda poistovecivanje sa jednim drugim herojem - Robinom Hudom? Da, otimanje od bogatih i davanje siromasnim je ono sto je on zaista radio, i to cesce i stvarnije od izvikanog srednjovekovnog Engleza koji je doziveo mirnu starost uz svo zaklinjanje kralju. Ali opet, malo je onih koji u recimo Kubi, njegovoj najuspesnijoj revolucinarnoj kreaciji vide srecnu i prosperitetnu zemlju. Zasto ga onda sirom sveta i danas gledaju kao Boga? On sam u to nikako nije verovao, a ni zemaljski autoriteti ga nisu impresionirali. Ili mozda upravo zbog toga? Da nije razlog i to sto u danasnjem racionalnom svetu covek kojem je strast bila jaca od razuma mora delovati posebno i zavodljivo?
*********:bljak:
 
Borio se za ono ,za sta drugi nisu ni hteli ,ni smeli,i bas zbog toga je njegov lik ostaje vecan,njegov lik je sibol za sva ugrozena prava ljudi,njegov lik je simol za revoluciju i nacin zivota koji je vodio ,kao i prerana smrt.
 
Има нешто у том човеку што не оставља никога равнодушним...
Jeдан од ретких људи којима се дивим и за којим бих, вероватно, да смо живели на истим просторима и у исто време, кренула без размишљања. Волим како ову песму пева Ивана Жигон
 

Ne znam sta da mislim o njemu... U cemu se on pa razlikuje od toliko omrazenih amera, koji u pola sveta izvoze svoju "dzemokraCiju"? Ce je izvozio svoju, Komunisticku Revoluciju, inficirao izvozom iste celu latinsku Ameriku. Razliciti qurci, slicna pakovanja. :whistling:

_nobody_
 
Dobro, ali nisam mislio da pricamo o komunizmu u celini, nego samo o njemu.
Pa vidi, isto bi bilo kao kada bi danas pricali o Merlin Monro jer su on i ona najvece medijske licnosti dvadesetog stoleca, ova slika Che Gevare je
neka ikona dvadesetog veka, Endi Verhol ga je takodje ovekovecio ( kao i Merlin Monro)

Bio je lekar, ubica ( sam se hvalio kako je ubijao svojerucno politicke zarobljene protivnike). Zasto je danas omladini idol, pa to ziv covek ne razume,
valjda zato sto nista o njemu ne znaju.

Za mene postoji jedan drugi heroj iz tog vremena, a jos je i dan danas ziv, ali on nije umro lep i mlad ( kao Che Gevara ili Dzems Din) nego je ziv i dan danas,
i da, ne zove se Fidel Kastro ( za koga ja imam mnogo vise postovanja nego za Che Gevaru) i ovaj je bio u mnogo gadnijoj organizaviji, proveo je i 14 godina
na robiji, mucen je, a danas je predsednik Urugvaja koji od svoje plate od 12.800 dolara trosi samo 800 za sebe, zenu i svoj coopor pasa, sve ostalo ide
u dobrotvorne svrhe, Vozi bubu koju je sam sebi kupio, stanuje u trosnoj kuci, nasledjenoj od roditelja, po struci je bastovan.

Urugvaj je zemlja skoro pa i bez korupcije, Latinska Amerika ( doduse i Srednja Amerika) ima neke revolucije, revolucionare a koji cim dobiju moc
odmah se ponasaju kao pijani Rusi ili Ukrajinci. Tako danas imamo u Nikaragvi cuvenog Ortegu koji je milijarder, uspt ( kazu) i pedofil, a nekada
su se svi mladi ljudi ovog sveta kleli u njega i njegove ideje (

Koga zanima predsednik Urugvaja i njegov CV
neka ukuca samo u gooogle
najsiromasniji predsednik na svetu

José Mujica Tupamaros
 
On je bio klasičan idealista, čije se delovanje mora posmatrati u svetlu vremena u kom je živeo, naravno i prostora, to jest Latinske Amerike. Mišljenja sam da je za legendu o njemu više bio zaslužan Kastro, nego on sam, što se i videlo po tome da se Gevarine ideje u praksi i nisu baš primile van Kube, kao recimo Bolivarove ideje. Da ne pričamo o tome kako ga je i sam Fidel odgovarao od njegovih "poduhvata", pa je čak morao da šalje komandose da ga izvlače iz Afrike, gde je takođe pokušavao da sprovede revoluciju. Gledajući istoriju toga što je radio, ne vidim materijal za legendu tolikih razmera, ali eto, što reče Kami, pop kultura je čudo...
 
Mašina za ubijanje – Če Gevara, od komunističkog agitatora do kapitalističkog brenda

Če Gevara, koji je toliko toga uradio (ili je to ipak bilo isuviše malo?) na uništenju kapitalizma, danas je jedan od ključnih kapitalističkih brendova. Njegov lik ukrašava novčanike, šolje za kafu, bejzbol kape, torbe iz butika, priveske, kutije s biljnim čajevima i, naravno, majice. Svuda vidimo čuvenu sliku socijalističkog manekena sa beretkom na glavi, sliku koju je Alberto Korda snimio prvih godina revolucije, kada mu je Če slučajno upao u kadar. Ta slika je, 37 godina posle Čeove smrti, i dalje logo revolucionarne (ili kapitalističke?) šik mode. Šon O’Hagan tvrdi u Observeru da postoji čak i prašak za veš koji se reklamira porukom “Če pere belje”.

Proizvode sa Čeovim likom prodaju velike korporacije i mala preduzeća. Na primer, jedna tekstilna iz Burlingtona se reklamira spotom u kojoj mladić uz njihove pantalone nosi majicu sa Čeom. Kada su kubanski imigranti besno reagovali na slične reklame butika Flamingo iz Nju Džersija, vlasnik butika je odgovorio razornim argumentom: “Ja prodajem sve što ljudi žele da kupe!”. Trgovačkom ludilu su se priključili i revolucionari: na internetu postoje “Čeove prodavnice” koje zadovoljavaju “sve vaše revolucionarne potrebe”. Zatim, italijanski pisac Đanija Mina je pristao da proda Robertu Redfordu filmska prava na Čeove dnevnike o mladalačkom putovanju po Južnoj Americi 1952. godine jedino uz uslov da prisustvuje snimanju filma (Dnevnik motocikliste) i snimi sopstveni dokumentarac o tome. Da ne spominjemo Alberta Granadu, koji je bio Čeov saputnik u toj mladalačkoj avanturi i koji sada daje savete dokumentaristima, i dodatno se, po pisanju El Paisa, uz skupo vino i pačje pečenje, žali kako zbog američkog embarga protiv Kube teško uspeva da naplati svoja autorska prava. Da bi ironija bila još veća: u zgradi u kojoj je Če Gevara rođen, u gradu Rosariju, Argentina, u lepom zdanju iz ranog XX veka, do nedavno je bilo sedište privatnog penzionog fonda.

Preobražaj Če Gevare u kapitalistički brend
nije nešto što se tek nedavno dogodilo, ali u poslednje vreme prolazi kroz veliku renesansu – i to veoma neobičnu renesansu pošto se događa mnogo godina nakon ideološke i političke propasti svega što je Če Gevara simbol. Počelo je s filmom Dnevnik motocikliste, u režiji Valtera Salesa (to je jedan od tri najvažnija filma o Čeu u poslednje dve godine, druga dva su režirali Džoš Ivans i Stiven Soderberg). Sniman u divnom, prirodnom, kapitalizmom nezagađenom krajoliku, film prikazuje kako se kod mladića koji putuje Južnom Amerikom, u cilju samospoznaje, polako budi socijalna svest dok posmatra socijalnu i ekonomsku eksploataciju. Tako su položeni temelji za novi talas “ponovnog otkrivanja” čoveka koga je Sartr nazvao najpot
No, možda bi preciznije bilo reći da je ovaj pomodni kult Če Gevare začet još 1997, na tridesetu godišnjicu njegove smrti, kada je objavljeno pet različitih biografija, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni u blizini piste aerodroma Valjengarde u Boliviji (pošto je penzionisani bolivijski general, u spektakularno tempiranom priznanju, otkrio tačnu lokaciju). Obeležavanje tridesetogodišnjice smrti vratilo je u centar pažnje čuvenu fotografiju Fredija Alborte na kojoj se vidi Če položen na sto, mrtav i romantičan, nalik Hristu sa nekih klasičnih slika.

Uobičajeno je da sledbenici kulta ne znaju pravu životnu priču svog heroja, istorijsku istinu o njemu (mnogi rastafarijanci bi odbacili Hajle Selasija, samo da imaju ikakvog pojma o tome kakav je ovaj zaista bio). Ne iznenađuje što se savremeni Gevarini sledbenici, njegovi novi, postkomunistički obožavaoci, takođe zavaravaju kada bez pitanja prihvataju mit.

Pogledajmo neke od ljudi koji su u poslednje vreme paradirali sa Čeovim likom predstavljajući ga kao svetionik pravde i pobune protiv zloupotrebe moći. U Libanu, demonstranti koji su protiv Sirije protestovali nad grobom ubijenog Rafika Haririja, nosili su Čeovu sliku. Francuski fudbaler Tijeri Anri, koji igra za Arsenal, pojavio se na gala svečanosti FIFE obučen u crveno-crnu majicu sa Čeovim likom. Fudbalski heroj Maradona je ponosno pokazao tetovažu Čea na desnoj ruci tokom putovanja na kome se sreo sa Hugom Čavezom u Venecueli. U Stavropolju, južni deo Rusije, zastave za Čeovim likom su nosili demonstranti koji su se na centralnom gradskom trgu okupili da izraze nezadovoljstvo odlukom da se socijalna pomoć isplaćuje isključivo u novcu. U izbegličkom kampu Deišeh na Zapadnoj Obali, Čeovi posteri ukrašavaju zid na kome se odaje pošta intifadi. Nedeljni magazin posvećen društvenom životu u Sidneju u Australiji objavljuje koje bi tri osobe njihovi čitaoci najviše voleli da pozovu na svoju večernju zabavu: Alvara Altu, Ričarda Brensona i Če Gevaru. Leong Kvokhung, pobunjenik koji je izabran u zakonodavnu skupštinu Hong Konga, izaziva Peking oblačenjem majica sa Čeovim likom. U Brazilu, Frei Beto, savetnik predsednika Lule da Silve za program “nulte gladi”, kaže da bi “trebalo manje pažnje da posvećujemo Trockom, a više Če Gevari”. I najpoznatiji slučaj – na ovogodišnjoj ceremoniji dodele Oskara Karlos Santana i Antonio Banderas izveli su pesmu iz Dnevnika motocikliste, a Santana se pojavio u majici sa Čeovim likom i krstom oko vrata. Manifestacije novog kulta Če Gevare su svuda oko nas. Opet mit o njemu raspaljuje duše ljudi čija uverenja u najvećem procentu predstavljaju suštu suprotnost svega što je Če Gevara bio.

(…) U aprilu 1967 godine, govoreći na osnovu sopstvenog iskustva, Gevara je sumirao svoju ideju pravde u svojoj “Poruci Trikontinentalu” (organizaciji iz Havane, zamišljenoj da pomaže borcima za slobodu na tri kontinenta): “Mržnja kao element borbe; nepokolebljiva mržnja prema neprijatelju, koja gura ljudsko biće preko njegovih prirodnih granica, pretvarajući ga u efikasnu, nasilnu, selektivnu i hladnokrvnu mašinu za ubijanje”. I njegovi raniji spisi bili su začinjeni ovakvim retoričkim i ideološkim nasiljem. Mada njegova bivša devojka Čičina Fereira dovodi u pitanje da je originalna verzija dnevnika o putovanjima motocikliste sadržavala zapažanje da “oseća kako se nosnicama sladostrasno širi ljuti miris baruta i krvi neprijatelja”, Gevara je u tim ranim godinama podelio sa Granadom sledeću uzbudljivu misao: “Revolucija bez ijednog pucnja? Ti si lud”. U drugim situacijama, mladi boem izgleda nije bio u stanju da napravi neku razliku između lakomislene smrti kao spektakla i tragedije žrtava revolucije. U pismu majci napisanom 1954. iz Gvatemale, gde je bio svedok zbacivanja revolucionarne vlade Jakoba Arbenza, on kaže: “Bilo je dosta zabave, sa bombama, govorima i drugim zanimacijama, da bih prekinuo monotoniju u kojoj živim”.

Gevarine sklonosti pokazuje fraza iz pisma (objavljeno u knjizi Ernesto, Memoari Če Gevare u Sijera Maestri) koje je napisao svojoj ženi, za vreme putovanja sa Fidelom Kastrom iz Meksika na Kubu 28. januara 1957, neposredno posle iskrcavanja na kubansko tle: “Ovde u kubanskoj džungli, živ i žedan krvi”. U tom stavu ga je dodatno osnažilo ubeđenje da je Arbenz izgubio vlast zato što je propustio da likvidira svoje potencijalne neprijatelje. U ranijem pismu tadašnjoj devojci Titi Infante, Če kaže: “Ako bude nekih streljanja, to znači da je vlada sačuvala sposobnost da uzvrati udarac”. Stoga nije neko iznenađenje da je tokom oružane borbe protiv Batiste, i kasnije po trijumfalnom ulasku u Havanu, Gevara pobio ili nadzirao egzekucije mnogo ljudi nakon presuda po kratkom postupku. Među ubijenima bilo je dokazanih neprijatelja, osumnjičenih neprijatelja i onih koji su se naprosto našli na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.
U januaru 1957, kao što saznajemo iz dnevnika sa Sijera Maestre, Gevara je ubio Eutimija Guera zato što ga je sumnjičio za odavanje informacija: “Rešio sam problem pištoljem kalibra 32 mm, u levu stranu njegovog mozga… Njegove stvari sada pripadaju meni”. Kasnije je ubio Aristidija, seljaka koji je rekao da ne želi da ide dalje sa njima ako će da napuste njegovo selo. I dok se pitao da li je ova žrtva “bila dovoljno kriva da zasluži smrt”, nije se kolebao kada je naredio ubistvo Ečeverije, brata jednog od njegovih drugova, zbog nekih zločina koje kasnije nije jasno naveo: “Morao je da plati”. U nekim drugim situacijama je kao metod psihičke torture simulirao egzekucije, bez namere da ih izvrši.



Ali, “hladnokrvna mašina za ubijanje” nije pokazala pune razmere svoje posvećenosti sve do trenutka neposredno posle pada Batistinog režima. Kastro mu je dodelio mesto upravnika u zatvoru La Kabanja (Kastro je imao klinički precizno oko za odabir prave osobe koja će štititi revoluciju od infekcije). La Kabanja je kameno utvrđenje iz XVIII veka koje je služilo odbrani Havane od engleskih gusara, a naknadno je pretvorena u vojni garnizon. Na način koji jezovito podseća na Lavrentija Beriju, Gevara je tokom prve polovine 1959. godine bio jedan od onih koji su bili na pozicijama moći tokom jednog od najmračnijih perioda kubanske revolucije. Hoze Vilasuso, advokat i profesor Srednjeameričkog Univerziteta De Bajamon u Portoriku, bio je član tela zaduženog za preka suđenja u La Kabanji; on mi je nedavno ispričao:

“Če je bio šef Comision Depuradora. Postojali su propisi – najpre vojni sud. Če nam je rekao da moramo postupati sa ubeđenjem, što će reći sa ubeđenjem da su svi optuženi ubice i da je jedino neumoljivost revolucionarni način postupanja. Moj direktni pretpostavljeni je bio Miguel Duke Estrada. Moja dužnost je bila da pripremim dosijee za slanje ministru. Egzekucije su obavljane od ponedeljka do petka, u sred noći, odmah pošto bi kazna bila izrečena i automatski potvrđena od strane apelacionog tela. Sećam se da je jedne noći ubijeno čak sedmoro ljudi “

Nastavak teksta na

http://katalaksija.com/2012/06/07/m...istickog-agitatora-do-kapitalistickog-brenda/
 

Ne znam sta da mislim o njemu... U cemu se on pa razlikuje od toliko omrazenih amera, koji u pola sveta izvoze svoju "dzemokraCiju"? Ce je izvozio svoju, Komunisticku Revoluciju, inficirao izvozom iste celu latinsku Ameriku. Razliciti qurci, slicna pakovanja. :whistling:

_nobody_


Al ti je zakljucak, ubilo se:roll:
Ce se onda jos borio protiv ovog istog zla protiv koga se danas i mi borimo, protiv fasisticke Amerike i njene kolonizacije celog sveta.
 
У Москви постоји ноћни клуб Че
2146585-9e14293fd0943b64.jpg


%D0%BA%D0%BB%D1%83%D0%B1-%D0%A7%D0%B5-%D0%9C%D0%BE%D1%81%D0%BA%D0%B2%D0%B0.jpg


72.jpg


300.jpg

ул. Никольская, 10/2, Москва, Россия +7 (495) 621 74771.81 км от центра
Лубянка (86 м.)

Још један доказ да је Че Гевара симбол капитализма. Власници клуба одлично зарађују на његовом лику и делу а људи се одлично забављају и троше солидне количине новца у потрошачком московском друштву.


Браво за власнике клуба!!! :ok:
 
Naravno da je bio pozitivna licnost , simbol revolucije i otpora protiv kapitalistickih bitangi i njihovog destruktivnog imperijalistickog sistema.
Kamo lepe srece da je bilo vise njih kao sto je bio Ce Gevara.
On je bio covek sa vrlinama i manama kao i svi drugi ljudi , ali njegovi lik i delo ostace upamceni zauvek i njegova borba, dao je zivot za socijalnu pravdu, bratstvo i jednakost.

Svaka cast majci koja ga je rodila ;)
 
Mislim sve najgore o tom ubici, teroristi i komunjari.

A njegova danasnja popularnost je zbog velikog razvitka popularne i masovne kulture, sve burzoaski produkti.

hahaha koji si ti kralj!

- - - - - - - - - -

Naravno da je bio pozitivna licnost , simbol revolucije i otpora protiv kapitalistickih bitangi i njihovog destruktivnog imperijalistickog sistema.
Kamo lepe srece da je bilo vise njih kao sto je bio Ce Gevara.
On je bio covek sa vrlinama i manama kao i svi drugi ljudi , ali njegovi lik i delo ostace upamceni zauvek i njegova borba, dao je zivot za socijalnu pravdu, bratstvo i jednakost.

Svaka cast majci koja ga je rodila ;)
nego znate li da je Čea ubio Crnogorac?!
 
Kakav Crnogorac? :lol: CG-orac se pominje u sl. ubistva Trockog, a mora da sam i to nešto pobrkao.


Če je bio idealista, ali nije bio mekan, on je bio zeznut lik i krvoločan, što ne ide sa idealima pod ruku u pesničkom smislu;, totalni nekonformista, umesto da uživa, ide po Boliviji za dž. da diže ustanke tj. revolucije.
 
Če je bio idealista, ali nije bio mekan, on je bio zeznut lik i krvoločan, što ne ide sa idealima pod ruku u pesničkom smislu;, totalni nekonformista, umesto da uživa, ide po Boliviji za dž. da diže ustanke tj. revolucije.

Zadzabe je ubijao ljude za ideale, zadzabe je dobio metak u vugla, iz reale (da ne ubija vise nikoga). Posteno. :ok:

_nobody_
 

Back
Top