Taj romanticni Balasevic

322f00dfb115c4e1c99125cced137b72.jpg
 
Per aspera ad astra...

Slutio sam da se za tu relaciju vadi povratna karta. Od samog pocetka nesto mi je bilo sumnjivo.
Kad se dogodilo to sto se dogodilo i kad sam krenuo na dugo putovanje nazad u svakodnevicu, pokusao sam sebi, kao razumnom coveku, da objasnim da je tako moralo biti, i da sve to sigurno ima i nekih dobrih strana.
Samo, jos nisam otkrio ni jednu...
Nema veze, ne zurim. Svasta se prica po carsiji o znaku horoskopa pod kojim sam rodjen, ali jednu stvar niko ne moze da nam ospori.

Strpljenje...

Sta mu to ono dodje? Osobina ili mana?
 
Ako mi dozvoliš da odem, možda se nikad neću vratiti. Možda se izgubim na putu od ponosa do očaja ili zauvek zapnem između tvoje slabosti i moga inata.
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš istog časa...
I najzad shvatiti koliko sam te voleo.

Đorđe Balašević
 
A bila je baš onakva kakvu sam je zamišljao prijatelju. Često bahata i bezobrazna. Bila je vrlo detinjasta i često se smejala iako nije baš bila srećna.
Zaljubio sam se u njene oči, njen pogled, u njen osmeh, onaj najlepši. Iskreno se smejala, znaš?
Nije želela da odraste, volela me, al’ to nije pokazivala, verovatno nije znala kako.
Želeo sam je, želeo sam je pokraj sebe, al’ pustio sam je…otišla je.
 

Back
Top