Tačka

Vidi Lacija al se ubacio da mi ljubi druDaricu na kvarno...

Pis macane!:mrgreen:

Dobro, dobro, ako je "taki slučaj"....daću ti lonče mleka da ga namamiš nazad. Cica mace vole mlekce....;)

ki_mleko.jpg
 
Retko stavljam tačku, uvek prvo razmišljam, možda stavim zarez, malo ohladim odnos, pa se možda popravi... A kad stavim tačku, znači da je bilo stvarno katastrofa, i tad se svim silama trudim da je ne pretvorim u tri tačke, jer nije dobro za mene.
 
ne stavljam tacke. narocito na ljude. one se jednostavno stave same, i ja se tu vise nista ne pitam.
nekad jednostavno vise dalje ne moze. nema vise prastanja, ni strpljenja. i tacka je tu, ko kuca. i gotovo.
dok god u meni postoji dilema, i pitanje..to nije to.
tesko je biti devica, ona uvek sve odmeri sto puta. razmislja dugo, i bolno. ali kad se jednom odluci, to su uvek sudbinske odluke. nije vise ni bitno da su dobre ili lose, jer -kako odredjujemo sta je za nas dobro, a sta lose?
vazno je da je ta odluka deo nase sustine. i moralo je tako, i nikako drugacije. gde god nas taj put odnese.
i tacka.
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:

Kad stavim tacku - obicno je kraj
Tu pre svega mislim na osoe koje su me povredile i odnose koji su poruseni
Kad stavim tacku zaista je tako
Postavim taj odnos na neki nivo ili nikakav zavisno od situacije
I vise o tome ne razmisljam
Ako je neko tolika budala da sa mnom, koja sam vrlo trpeljiva i tolerantna osoba predje svaku granicu, onda je budala za sebe i vise nemam nikakvu ni zelju ni potrebu da ulazem napor tamo gde me boli
Vremenom zarastu rane, a ja postanem opreznija kome poklanjam poverenje
 
Ne stavljam ja , ali stavi je sam zivot.Krenemo dalje i poslije izvjesnog vremena sjetim se ljudi, dogadjaja i pitam se sto bi bilo da je...Ipak dajem drugu sansu.Niko nije bezgrijesan.
 
Sto se vise tacaka u zivotu stavlja, vremenom se dolazi do stadijuma kada je lakse staviti tacku na sve i otici, nego trpeti i traziti resenje situacije.
To je jedan od razloga nerazumevanja medju ljudima, nijedna strana ne shvata da ona druga radi ono sto je njoj lakse.
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:

uglavnom su tri tačke. zaravo skoro uvek teško dašto baš finiširam. ništa nije zatvoreno dok se ne zaklopi sanduk. kad radi uzvičnik onda malo rearanžiram raspored u rečenici pa vidim kako će da izgleda i opet - ...
 
Ranije mnogo lakse nego sada, mozda sam tolerantnija postala sa godinama.
Ili me briga za sve, nije mi stalo cak ni tacke da stavljam. Jer kad se odlucim na tako nesto, obicno se to desi nakon nekog burnog emotivnog dozivlaja. Dugo me nije nesto toliko poremetilo.
Mada kada jednom stavim tackom, ostanem dosledna. Ne bih protiv svog ponosa, pa da je ne znam sta u pitanju. Sto opet moze biti i dobro i lose.
 
ma ja do tacke tesko dolazim,,,bude tu pre tacke mnogo znakova interpunkcije...ali jednom kad stavim tacku..prosto je kraj....srecom u zivotu mi se desilo da te tacke koje oznacavaju bas kraj kraj sam stavila samo par puta.....i to je bilo to...delite..sve brisem, bacam u fioke zaborava kao da nikad nije ni bilo..i to je onda tacka
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:

Tačku stavljam samo u medjuljudskim odnosima,onda kada me neko izneveri.Tada stavljena tačka je stavljena za sva vremena,
i zaboravim da ta osoba postoji.Ne znam da li je to dobro,ali je tako.U ostalim stvarima,jako teško dolazim do tačke,jer uvek postoji neko - ali !
Mislim da sam ovim odgovorila i na drugo pitanje,ne razmišljam o tački,izuzev onoj koja se stavlja na i.
 
.retko stavljam tačku....mnoooogooo....mnooooogooo...pre toga mora vremena
da prođe...da pretrpim milijardu puta, odćuti, progledam kroz prste....i kad posle
svega toga...ništa ne valja...onda je tačka, za uvek.
 
Sasvim kratko trpim, jako vesto premeravam i neverovatno lako stavljam tacke. I nikad se nisam pokajala. Jedine osobe koje uvek imaju neki bonus kod mene su clanovi porodice (uzhe).
 
"Tačkanje" se uči.
Kako? Teško. Prvi put kad je staviš na nešto što te boli, kida, izjeda, imaš utisak kao da ti živo meso čupaju sa kostiju ali stisneš zube i ponavljaš "To je za moje dobro. To je za moje dobro". A onda kreneš da vežbaš kako da što pre prepoznaš da je vreme za tačku i kako da je što bezbolnije bocneš. Sa godina, bude lakše. Ne boli manje ali period "bolovanja" kraće traje. I manje se kaješ. Valjda se presabereš da si pregazila dobar deo životnog puta i da ne vredi gubiti vreme na kvazi [/B]odnose, ljude-pijavice i krvopije.[/QUOTE]
TACNO! Ali JEDINO TO UCENJE mi tesko ide!!!Boli i kad stavis i kad ne stavis TACKU...
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:

Premalo puta, nažalost. Uvek ja to produžujem, dajem još jedan rok, ma još malo vremena, ma možda će baš sada da se nešto promeni...jednom rečju, imam strpljenja veoma, i zaista zna nekada da se otegne. :sad2:
Nisi nikada nemoćna, jer uvek postoji mogućnost izbora.Ili tačka ili uzvičnik. Pitanje je samo čega je vredna još jedna tačka ili još jedan uzvičnik...:)
Medjutim, znam uvek kada treba da je stavim, ali sam ponekad neodlučna a možda i nesigurna, pa odužim ali kada ja jednom stavim tačku, nakon svih tih malenih tačkica, onda je to tačkica sa velikim T i zauvek. :) :rtfm::):)
 
Teško je u životu staviti tačku,onu konačnu i neopozivu,posebno na ljude.Teško je ,jer živimo među bezbrojnim zarezima i trotačkama...Mada i kad se dogodi da stavimo tačku na nekog ili na nešto u našem životu,dio nas uvijek ostavi prostora da u nekom vremenu ispred nas(nedokučivom i neznanom)doda još dvije tačke ,ako ništa u ime sjećanja i poštovanja prema nama samima ,u ime oprosta ..
Jedinu konačnost ima tačka koja se zove smrt.
 

Back
Top