Svi hrvatski zlocini za vreme rata u SFRJ

Svaki požar na Kozjaku, Mosoru i Biokovu je izveden od strane Ustaša, izvadi statistiku, prebroj žrtve, i one što su poginuli gaseći....i to ti je to, sećam se priča o stražama naoružanih civila kod Imotskog, 70 ih i 80ih za vreme turističke sezone i zaustavljanju automobila iz Srbije, da li ti imaš neki izvor o tome?

:hahaha: aj pozuri sa ovim naoruzanim civilima u imotskom,detalje!

samo da ne bude nesto kao 30.000 kurda ratuje protiv jna
 
:hahaha: aj pozuri sa ovim naoruzanim civilima u imotskom,detalje!

samo da ne bude nesto kao 30.000 kurda ratuje protiv jna
Nije ih bilo 30,000 , ali ih je bilo:

U vrhunske DOERNEROVE kontakte već se ubrajao Bruno Bušić, briljantna nova pojava na hrvatskoj nacionalnoj sceni, koji je kao hrvatski pledoajer za Veliku Hrvatsku izradio manifest: izmirenje svih hrvatskih snaga, bez obzira na njihovu političku boju i prošlost, ukoliko se rečene bore za neovisnu Hrvatsku. Bušić je već rano u svom djetinjstvu održavao kontakte s tajnim ustaškim organizacijama u Imotskom, zato je bio izbačen iz škole, ali je ipak uspio započeti studij ekonomije u Zagerebu. Kao poznati secesionista, ponekad je istina bio proganjan i prećen od UDBE, ali također, kao nacionalno svijestan Hrvat, od mnogih hrvatskih instanci uziman u zaštitu. On je putovao Europom uzduž i poprijeko i uspostavljao operativne kontakte s ustaškim organizacijama i udrugama. U Zagrebu je organizirao novine i nastupe i započeo, također, raditi za sovjetsku obavještajnu službu KGB.
 
Nije ih bilo 30,000 , ali ih je bilo:

U vrhunske DOERNEROVE kontakte već se ubrajao Bruno Bušić, briljantna nova pojava na hrvatskoj nacionalnoj sceni, koji je kao hrvatski pledoajer za Veliku Hrvatsku izradio manifest: izmirenje svih hrvatskih snaga, bez obzira na njihovu političku boju i prošlost, ukoliko se rečene bore za neovisnu Hrvatsku. Bušić je već rano u svom djetinjstvu održavao kontakte s tajnim ustaškim organizacijama u Imotskom, zato je bio izbačen iz škole, ali je ipak uspio započeti studij ekonomije u Zagerebu. Kao poznati secesionista, ponekad je istina bio proganjan i prećen od UDBE, ali također, kao nacionalno svijestan Hrvat, od mnogih hrvatskih instanci uziman u zaštitu. On je putovao Europom uzduž i poprijeko i uspostavljao operativne kontakte s ustaškim organizacijama i udrugama. U Zagrebu je organizirao novine i nastupe i započeo, također, raditi za sovjetsku obavještajnu službu KGB.

samo dokaz sa papira u vezi kurda i bilo koga drugo,nadji spisak....da nebi opet prasnuo u smijeh

izmirenje svih hrvatskih snaga davno ucinjeno,sveopci oprost.

bruno busic kristalno jasan....ali kakve to veze ima sa zaustavljanjem u imotskom?
 
samo dokaz sa papira u vezi kurda i bilo koga drugo,nadji spisak....da nebi opet prasnuo u smijeh

izmirenje svih hrvatskih snaga davno ucinjeno,sveopci oprost.

bruno busic kristalno jasan....ali kakve to veze ima sa zaustavljanjem u imotskom?

Evo ti još malo iz tvog kraja...

Poslije razdvajanja terorista u podnožju Dinare, grupa koju je predvodio Ilija Glavaš uputila se prema Cetini, tražeći najpovoljnije mjesto da se preko rijeke prebace u Sinjsko polje. Ludvig Pavlović i Vlatko Miletić krenuli su nazad na Dinaru, prema planinskom prevoju Vagan, na putu Livno-Split. Cijelu noć i sljedeći dan Pavlović i Miletić su se penjali prema vrhu Dinare. Od oružja su imali samo revolvere, a od osjećanja samo želju da zaustave nekakav kamion, pobiju putnike, skinu zelene uniforme i krenu prema Splitu. U četvrtak, 13. jula, stigli su na vrh Dinare, odakle se pružao pogled na široko Livanjsko polje. Kada je pao mrak, nastavili su nizbrdicom prema selu Prologu, u namjeri da se domognu prvih bašta i pronađu nešto hrane. Nisu imali sreće. Naišli su na zasjedu: prvi rafal, koji je ispalio vođa patrole Stipo Pačar, komandir Policijske stanice u Livnu, pogodio je Miletića. Pavlović se munjevito bacio na pripadnika rezervnog sastava policije Mitra Baroša, u namjeri da ga zadavi i oduzme mu automat. U tom rvanju Baroš ga je udario kundakom u ruku, poslije čega je Pavlović klonuo, a potom brzo savladan i zarobljen. Terorista razvezao jezik Pavlović je brzo bio strpan u automobil i odvezen u Livno. U Policijskoj stanici su nahranili Pavlovića, kome se potom razvezao jezik. Odgovarao je i na pitanja koja mu nisu postavljali. Prvo je rekao da se terorist koji je ubijen na Dinari zove Vlado Miletić i da su zajedno boravili u SR Njemačkoj, gdje su postali članovi Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB-a). Potom je priznao da su se njih dvojica odvojila od Glavaševe grupe blizu rijeke Cetine. Takođe, pružio je i veoma dragocjenu informaciju šta namjeravaju "general" Ilija Glavaš, Stjepan Ljubas, Filip Bešlić i ranjeni Petar Bakula, kao i to gdje su zakopali dio oružja i opreme. O Ambrozu Andriću, Pavlu Vegaru, Vidaku Buntiću i Mirku Vlasnoviću nije znao ništa osim da su se razdvojili još na Raduši, nakon oružanog sukoba sa snagama bezbjednosti kod sela Rumboka, nedaleko od Prozora. Odmah po priznanju, Pavlovića su povezli u terenskom vozilu do mjesta koje je označio kao sklonište terorističkog oružja i opreme. Poslije kraćeg pješačenja, pronašli su jednu usjeklinu i u njoj skriveno oružje i naprtnjače. Bio je to znak da ni ostale Pavlovićeve riječi nisu bile laž. Hitno je upućena poruka štabu za Dalmaciju da se kontroliše rijeka Cetina, preko koje treba da pređu četvorica naoružanih terorista, od kojih je jedan teško ranjen. Međutim, ova poruka stigla je prekasno. Glavaš i njegova trojka već su bili prešli Cetinu i penjali se na planinu Svilaju. Nije pomoglo ni to što je Pavlović iz helikoptera tačno pokazao mjesto gdje su se on i Miletić odvojili od grupe. Glavašu, Ljubasu, Bešliću i Bakuli opet se izgubio trag. Ne zadugo. Potjera je ubrzo u kamenjaru iznad Cetine pronašla teško ranjenog Petra Bakulu. Nalazio se već u dubokoj komi i ničega nije bio svjestan. Uzalud su bili i napori doktora - terorista je izdahnuo. Potjera je zatim krenula u planinu. Teroristička trojka je u isto vrijeme sporo napredovala prema vrhu Svilaje, tako da se razdaljina između njih i potjere smanjivala iz časa u čas. U blizini sela Ogorja Glavaš je pao i iščašio nogu. Iako je hramajući nastavio, sljedećeg dana u podne on i još dvojica terorista banuli su u selo Leskur. Već kod prvog domaćina predstavili su se kao drvosječe koje putuju u Sinj. Domaćin im je ponudio da sjednu i odmore se dok ne pripremi nešto za jelo. U tome se začu snažna buka helikoptera, a teroristi se ponovo dadoše u bijeg. Helikopter se spustio na plato iznad sela. Čuli su kako potjera okružuje mjesto gdje su se krili. Gotovo istovremeno otvorena je obostrana vatra. Već prvi hici iza jedne stijene pogodili su "generala", a potom i drugu dvojicu terorista. Ako su izjave zarobljenih bile tačne, a sve je ukazivalo na to da jesu, preostala su još četvorica terorista koje je trebalo uhvatiti ili likvidirati. I oni su znali da za njih više nema nade. Preklinjali su dan kad su napustili Australiju i prošli kroz kamp u Austriji. Sve kad bi im se sada neko od naroda i priključio, jadan bi to ustanak bio. Živeći godinama pod kontrolom i na jaslama stranih obavještajnih službi, teroristi su stekli pogrešnu sliku o tome da imaju veliku moć u svojim rukama. Jer, otkad su stupili na teritoriju Jugoslavije, krili su se kao najveće kukavice. Stalno su bezglavo i panično bježali ispred potjere. Vjerovali u čudo Tih dana preostala četvorica terorista nisu znala kakva je sudbina snašla ostale članove "Bugojanske grupe". Ambroz Andrić, Pavao Vegar, Vidak Buntić i Mirko Vlasnović odvojili su se od ostalih "gerilaca" odmah poslije oružanog sukoba kod sela Rumboka, na planini Raduši. Nisu ni slutili da će se glavnina potjere okomiti na Glavaševu grupu, a da će s njima imati samo sporadične sukobe. Pored toga, vjerovali su da će na području Dalmacije policiju zateći nespremnu i da će im pobjeći. Poslije okršaja kod Rumboka, 27. juna, kad se već ranjiva grupa terorista razbila u nekoliko manjih - Andrić, Vegar, Buntić i Vlasnović uputili su se južnim padinama Raduše prema Ljubuši, a potom na Čvrsnicu. Bili su svjesni svojih zabluda da su prije nego što su se sklonili u pećinu kod Rumboka mislili da ih nikad niko neće pronaći. A ipak su otkriveni. I, sada su se nadali da im samo neko čudo može pomoći da se dočepaju granice i zauvijek napuste Jugoslaviju. Kada su stigli na južne padine Ljubuške kod Duvna, odlučili su da se odmore jer su bili sigurni da su izmakli potjeri. Tek kasno noću nastavili su put prema Čvrsnici. U ponedjeljak, 3. jula ujutro, četvorica terorista nabasala su na zapadnim padinama Čvrsnice na pećinu koja im se činila idealnom za privremeno sklonište. Iz ovog skloništa pružao se pogled na puškomet, tako da su mogli kontrolisati sve prilaze pećini.
 
@Lesander

zahvaljujem na informacijama iz mog kraja (to se zove velicina domoljublja),ali su mi i vise nego poznate.(dobra stvar je da ti je sad vjerovatno jasno sta je čvrsnica)

vjerovatno se ovako ponasas kad ne znas sta da kazes,pa cemo lepo krenuti kronoloski:
sta je bilo sa tim zaustavljanjem srba u imotskom? (nemoj samo da ispadne ko paljenje guma po dubrovniku)

ako znas odgovor napisi ga,ako ne znas,onda napisi NE ZNAM. (copy/paste referati su i vise nego suvisni)
 
@Lesander

zahvaljujem na informacijama iz mog kraja (to se zove velicina domoljublja),ali su mi i vise nego poznate.(dobra stvar je da ti je sad vjerovatno jasno sta je čvrsnica)

vjerovatno se ovako ponasas kad ne znas sta da kazes,pa cemo lepo krenuti kronoloski:
sta je bilo sa tim zaustavljanjem srba u imotskom? (nemoj samo da ispadne ko paljenje guma po dubrovniku)

ako znas odgovor napisi ga,ako ne znas,onda napisi NE ZNAM. (copy/paste referati su i vise nego suvisni)
Sliši, prijatelju, nemam nameru tebi da odgovaram, za bilo šta, jednom sam ti odgovorio i pokopao te ispod sloja u kome su našli mamuta... kad budeš ozbiljniji onda možemo da pričamo, ovako, od mene možeš da čekuješ samo prijave za ban.....
ja sam lično osetio divljanje Ustaša još krajem sedamdesetih u Hrvatskoj i nemam potrebu tebi da ga obrazlažem....
 
Sliši, prijatelju, nemam nameru tebi da odgovaram, za bilo šta, jednom sam ti odgovorio i pokopao te ispod sloja u kome su našli mamuta... kad budeš ozbiljniji onda možemo da pričamo, ovako, od mene možeš da čekuješ samo prijave za ban.....
ja sam lično osetio divljanje Ustaša još krajem sedamdesetih u Hrvatskoj i nemam potrebu tebi da ga obrazlažem....

znaci NE ZNAS,fala

necu se spustat na taj nivo,da ti govorim kakvog sam gmaza nasao ispod sloja tvojih lazi o svemu sto je hrvatsko.

na ozbiljnost se cupas :lol:

adio zamisljeni
 
JUGOSLAVIJA
UNIŠTAVALI SVE ŠTO JE SRPSKO

Podsećajući na neke od zločina ustaške emigracije u Jugoslaviji, izdvajamo:
*1959. godina: Anto Šermet, pripadnik HNO iz Nemačke, zapalio poljoprivredno dobro “Bugar” kod Bihaća. Uhvaćen je i osuđen na osam godina zatvora.
*1963. godine, u leto, u Jugoslaviju su ubačeni Josip Oblak, Ilija Tolić, Branko Podrug, Rade Stojić, Vlado Leko, Krešimir Perković, Stanko Zdrilić, Mirko Fumić i Dražen Tapašnji koji su 20. jula podmetnuli eksploziv na pruzi Rijeka-Zagreb. Svi su otkiveni i osuđeni na zatvorske kazne od 7 do 14 godina.
*1967. godine: Krajem juna u SFRJ su ubačena petrica ustaša iz Francuske, koji su izvršili nekoliko terorističkih akcija. Ivan Cindrić, Jozo Vujović, Jozo Dedić i Luka Kraljević, svi pripadnici “Hrvatskog revolucionarnog bratstva”. Uhapšeni su i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
*1970. godina: U SFRJ je ilegalno ubačena 19-člana teroristička ustaška grupa iz Australije, SR Nemačke i Austrije, koja je u svojim diverzantskim akcijama ranila 15 i ubila 13 jugoslovenskih građana. Grupu su predvodila braća Andrić, Ambrozije i Adolf.
*1973.godina: Izvršena diverzija u garderobi glavne železničke stanice u Beogradu. U eksploziji poginulo jedno lice, dok je osam teže povređeno. Eksplozija izvršena po “ugledu” na onu u beogradskom bioskopu “20. oktobar” koju je, nekoliko godina ranije, podmetnuo ustaša Miljenko Hrkač.
*1975. godina: U junu te godine u SFRJ ubačeno dvoje ustaša iz Nemačke, koje je uputio Dane Šare sa zadatkom da izvrše nekoliko diverzantskih akcija u kojima je više ljudi poginulo ili je ranjeno. Terorista, Vinko Barišić i zapadnonemačka državljanka Barbara Plachetka su uhvaćeni i osuđeni na 20, odnosno 11 godina zatvora.
*1977. godina: Godina koja je ostala upamćena po zlu (brojne terorističke akcije ustaša u SFRJ i u inostranstvu), nazvana i godina ustaše Luburića,koji je bio jedan od glavnih nalogodavaca ustaške emigracije.
*1981. godine: U Imotskom su uhapšene ustaše Ante Kavlej, Nikola Malenica, Ivan Sočo i Tomo Pavlov, koji su iz nemačke u SFRJ stigli kako bi izvršili više diverzantskih akcija. Kod njih je, prilikom hapšenja, pronađena veća količina oružja i eksploziva.
*1982. godina: U nekoliko restorana na moru (“Smokva” na Pagu, “Galeb” u Rijeci, TO u Šibeniku i u Zadru) u kojima je ranjeno desetak gostiju, a nekoliko ih je smrtno stradalo. Organizatori akcije i izvršioci su ustaški emigranti iz Nemačke.
*1983. godina: Krajem decembra u Vinkovcima podmetnut eksploziv na železničkoj stanici, a samo nekoliko meseci ranije, eksplodirala je i benzinska pumpa u Slavonskom brodu. U eksplozijama, za koje je utvrđeno da su delo ustaških emigranata (koji su uspeli da pobegnu), srećom, osim veće štete na objektima, nije niko stradao.

Ja ovo ništa ne kontam! :dontunderstand:

Kakvi su to ustaše koje žele recimo srušiti Jugoslaviju, a rasturaju Hrvatsku, umjesto da prave s.ranja po Sloveniji, Bosni, Srbiji, ..., a ne većinom po Hrvatskoj?

Sve mi se čini da tu neko Hrvatima podmeće kukavičja jaja! :think:
 

Back
Top