Svetsko prvenstvo u košarci – 60 godina

ljuba miljkovic

Ističe se
Poruka
2.220
Naveo me muftija, svojim navijanjem, da obratim paznju na ovu temu. A kako na forumu sport nema teme koja se bavi ovom pricom, mozemo i ovde...

Dakle, Svetsko prvenstvo u košarci je košarkaški turnir za muške košarkaške reprezentacije, koji, na svake 4 godine, organizuje Međunarodna košarkaška federacija (FIBA).

Ova organizacija, takođe priređuje i Svetsko prvenstvo u košarci za žene, koje se organizuje kad i muško, ali uvek u drugoj zemlji.

Šampionska reprezentacija osvaja Nejsmitov trofej, koji je prvi put dodeljen na SP 1967.g.

Organizacija takmičenja je slična, ali ne istovetna FIFA-inom Svetskom kupu u fudbalu. Inače se oba ova takmičenja (od 1970. g.) održavaju u istoj godini.

Od 1950. do 1974, organizacija takmičenja je bila po sistemu turnira. Naime, na finalnom turniru (posle održanih kvalifikacija) našlo bi se 8 ekipa, pa je onda igrao svako sa svakim, a osvajač turnira bila ja ekipa sa najviše sakupljenih bodova. Ukoliko bi neki timovi, na kraju, imali isti broj bodova, o njihovom rasporedu na tabeli odlučivao bi njihov međusobni skor.

1963, 1967, 1974 – Jugoslavija: srebro,

1970 – Jugoslavija: zlato.

Od prvenstva održanog 1978, stvari su izmenjene i uveden je kup sistem. Najbolji timovi u svojim grupama idu u četvrtfinale, pa sve do zlata. Ekipe koje se nisu kvalifikovale za finalni deo takmičenja igraju međusobno da bi odredili konačan poredak (od 5-8. mesta, od 9-12., itd).

1978, 1990, 1998, 2002 – Jugoslavija: zlato.

Posle SAD, Jugoslavija je najuspesnija reprezentacija. (Wikipedija)
 
Poslednja izmena:
A, kada je rec o poslednjem mecu nasih kosarkasa na Svetskom prvenstvu, i dok sam razmisaljo o muftiji navijacu, trazio sam usput ima li slicnih njemu... i, nema, majku mu... evo...

Kemal Kutlu: Sandžaklije su proslavile košarku u Turskoj

Jedan od volontera na SP u Turskoj Kemal Kutlu, koji je poreklom iz Bijelog Polja, kaže da su košarku u Turskoj proslavili igrači iz Srbije i Crne Gore, odnosno Sandžaka. Kutlu, kome je porodično prezime Šehović, rođen je u Istanbulu, ali vrlo dobro zna da su mu koreni iz Srbije, kao i većini košarkaša koji su igrali ili igraju za Tursku.

Kutlu je po zanimanju šef obezbeđenja u fabrici „Filip Moris" u Istanbulu, a iz hobija trenira lokalni klub Sandžak spor, u kome igra i njegov sin.

- Rođen sam u Istanbulu, ali do svoje sedme godine nisam pričao turski, jer je naša mahala, što bi vi rekli naselje, brojala oko 75.000 ljudi iz bivše Jugoslavije. Svi smo pričali srpski i moj deda je umro, a da nije naučio reč turskog. Naše izvorno prezime je Šehović, a u istom kraju je odrastao i Hido Turkoglu, koji je poreklom iz Sjenice, a prezivao se Ramićević. Učili smo ga da igra basket na lokalnom terenu, a sada nas ne poznaje. Ali, tako je kada ti udare milioni u glavu - kaže Kutlu.

On ističe da ne bi bilo košarke u Turskoj da se nisu pojavili Bošnjaci iz Srbije koji su sa sobom doneli sportsku kulturu, što je bio temelj kasnijih uspeha.

- Turci nemaju razvijenu kulturu sporta i tvrdim da smo mi, koji smo poreklom iz bivše Jugoslavije, odnosno Srbije, doneli tu kulturu. Ovde je normalno da se deca ne bave sportom, a kad sam išao kod rodbine u Bijelo Polje kao klinac, tamo se mislilo da je dete hendikepirano ako ne trenira nešto. Evo, sada u turskoj odbojci imate bar 70 odsto, a u košarci 90 odsto ljudi koji su poreklom iz Sandžaka, Bijelog Polja, Prijepolja, Sjenice, Tutina. Nikada Turska ne bi osvojila srebrnu medalju na EP da nije bilo tih igrača. Evo, u ovoj postavi Turske ima nekoliko igrača poreklom iz Srbije. Osim Turkoglua, tu je Semih Erden, Ender Arslan, Sinan Guler, Omer Ašik. Svi su oni možda rođeni ovde, ali su im roditelji iz Sjenice, Tutina, Novog Pazara, Rožaja, Bijelog Polja i svi govore srpski - objašnjava Kutlu. On kaže da je odlučan u nameri da sina pošalje na jedan od brojnih košarkaških kampova u Srbiji, gde bi usavršio i srpski jezik.

- Imamo mi u Istanbulu naš lokalni košarkaški klub koji se zove 'Sandžak spor i tu treniraju deca. Moj sin, koji ima 14 godina, trenira tu, ali rešio sam kad malo stasa da ga pošaljem na kampove u Srbiju. Imam rodbinu u Beogradu i Bosni, pa taman da nauči još bolje srpski, pošto nema ovde u kraju sa kim da priča - kaže Kutlu.

Press Online
 
Košarkaška reprezentacija Jugoslavije na Svetskim prvenstvima je osvojila prvo mesto na 5 prvenstava i tako je trenutni rekorder po broju titula, ispred reprezentacija Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država.

Prvi put pojavila na prvom Svetskom prvenstvu u Argentini 1950, a zadnji put je učestvovala na Svetskom prvenstvu u Sjedinjenim Američkim Državama 2002.

Argentina 1950.

Posle otkaza Italije, reprezentacija Jugoslavije je pozvana da učestvuje na prvom Svetskom prvenstvu 1950. u Argentini. Ekipa je na brzinu skupljena i bez priprema i selektora je otputovala u Buenos Ajres. Jugoslavija je osvojila poslednje, 10. mesto.

Ostalo je zabeleženo u istoriji jugoslovenske košarke da je prvi koš na Svetskim prvenstvima za jugoslovenski nacionalni tim postigao Nebojša Popović, koji je u Argentini bio i igrač i trener „plavih“. Pored Popovića u reprezentaciji je bio i Bora Stanković, kasnije dugogodišnji generalni sekretar FIBA, a tim su još činili: Loci, Demšar, Aleksandar Gec, Kalember, Laslo Engler, Sokolović, Novaković, Blašković, Amon i Radojčić.

Prva titula svetskog prvaka pripala je domaćinu Argentini, a na pobedničko postolje popeli su se i igrači Sjedinjenih Država i Čilea.

Izvor 1

Borislav_Stankovic_o.jpg


Borislav Stanković (Bihać, 9. jul 1925) je bivši jugoslovenski košarkaš i trener, kao i dugogodišnji generalni sekretar Međunarodne košarkaške organizacije, a nakon toga i njen počasni sekretar.

Stanković je rođen u Bihaću, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. U ranoj mladosti se preselio u Beograd gde je diplomirao veterinu na Beogradskom univerzitetu. Kao inspektor je radio 11 godina u opštini Palilula.[1] Još dok je bio student aktivno se uključio u košarku, koja je još uvek bila nov sport u Jugoslaviji. Igračke dane proveo je u beogradskim klubovima Železničar, Crvena zvezda (dve šampionske titule) i Partizan do 1953. Za nacionalnu selekciju je igrao od 1950. do 1953. i odigrao 36 utakmica.

Nakon povlačenja iz aktivnog igranja košarke, Stanković je postao trener u OKK Beograd. Sa OKK Beogradom je osvojio 4 prvenstva Jugoslavije. Zatim je postao trener italijanskog kluba Oranžsoda, sa kojim je osvojio prvenstvo Italije.

Od 1954. Stanković je bio predsednik Takmičarske komisije Košarkaškog saveza Jugoslavije, a potom od 1956. do 1966. generalni sekretar. Na mestu generalnog sekretara Međunarodne košarkaške federacije nalazio se od 1976. do 2002. Stanković je od 1978. i član Međunarodnog olimpijskog komiteta. Odlikovan je nemačkim Zaslužnim krstom, francuskom Legijom časti i Ordenom za Jugoslaviju prvog stepena. U Košarkašku kuću slavnih uveden je 1991.

Borislav Stanković je savetnik predsednika Srbije Borisa Tadića za sport.

U braku je 56 godina sa Miroslavom i imaju kćerku Ljiljanu i unuke Aleksandru i Ivanu.

Izvor 2.
 
Poslednja izmena:
MEDALJE PO DRŽAVAMA

* SAD 4 3 4 11
* Jugoslavija 3 3 2 8
** SSSR 3 3 2 8
* Brazil 2 2 2 6
* SRJ/SCG 2 0 0 2
* Argentina 1 1 0 2
* Španjolska 1 0 0 1
* Rusija 0 2 0 2
* Grčka 0 1 0 1
** Turska 0 1 0 1
* Čile 0 0 2 2
* Filipini 0 0 1 1
** Hrvatska 0 0 1 1
** Njemačka 0 0 1 1
** Litva 0 0 1 1

DEBITANTI NA SVJETSKIM PRVENSTVIMA

* 1954. - Kanada, Formoza, Izrael, Paragvaj, Filipini, Urugvaj
* 1959. - Bugarska, Meksiko, Portoriko, SSSR
* 1963. - Italija, Japan
* 1967. - Poljska
* 1970. - Australija, Kuba, Čehoslovačka, Južna Koreja, Panama
* 1974. - SAR
* 1978. - Kina, Dominikanska Republika, Senegal
* 1982. - Kolumbija, Obala Bjelokosti
* 1986. - Angola, Grčka, Malezija, Nizozemska, Novi Zeland, Zapadna Njemačka
* 1990. - Venezuela
* 1994. - Hrvatska, Rusija, Njemačka
* 1998. - SRJ
* 2002. - Alžir, Libanon, Turska
* 2006. - Katar, Slovenija
* 2010. - Iran, Jordan, Tunis, Srbija

** najbolji debitant - SRJ (prvi nastup i odmah zlato 1998.)

NAJBOLJI IGRAČI

* 1950. - Oscar Furlong (Argentina)
* 1954. - Kirby Minter (SAD)
* 1959. - Amauri Pasos (Brazil)
* 1963. - Wlamir Marques (Brazil)
* 1967. - Ivo Daneu (Jugoslavija)
* 1970. - Sergej Belov (SSSR)
* 1974. - Dragan Kićanović (Jugoslavija)
* 1978. - Dražen Dalipagić (Jugoslavija)
* 1982. - Doc Rivers (SAD)
* 1986. - Dražen Petrović (Jugoslavija)
* 1990. - Toni Kukoč (Jugoslavija)
* 1994. - Shaquille O'Neal (SAD)
* 1998. - Dejan Bodiroga (SRJ)
* 2002. - Dirk Nowitzki (Njemačka)
* 2006. - Pau Gasol (Španjolska)
* 2010. - Kevin Durant (SAD)
 

Back
Top