badema
Početnik
- Poruka
- 30
Hvala, laural, to je ustvari moj problem, kako sebe da sacuvam.
Neko mi je gore napisao da pokusam da resim problem razgovorom sa njom. E, pa to sam probala na samom pocetku kad sam dosla ovde, i od tada sam rekla nikad vise. Rekla sam da mi je tesko, sama sam u gradu, promenila sam grad, a njene reci su bile da nisam ja mala, ja sam rekla da mi je jos teze sto se ona na sve ljuti, da mi treba mala pomoc i od nje ( u smislu da bude pozitivnija i bolja prema meni ), a onda je usledilo njeno plakanje i kako me nije sramota, pa oni nama pomazu, nosili su cigle (kad se renovirala kuca, pre mog dolaska) itd., na kraju ja ispadoh idiot. Inace, od samog starta sve radim sama cisto da nekad ne bude nekog prebacivanja kako nam pomazu.
Kad se pojavi problem, moj muz ide da to resava sa njom, mada je odavno i njemu svega preko glave. Ona je uvek zrtva, i uvek je njoj tesko, zato sto se on ozenio, zato sto je u penziji, oseca kako joj se zavrsava zivot, uvek je njeno zdravstveno stanje najteze, ima malo povisen secer, a niko ne sme ni slucajno da spomene kako ima i gorih slucajeva, mladih ljudi na insulinu, odmah bi bilo histerisanje i plakanje, njoj je najgore. Cesto se ne seti ni da me pita ni dodje kada sam ja bolesna. Ona je centar sveta, svi treba da oblecemo oko nje.
Meni je tu najteze to sto sve te negativnosti prenosi i na mene, dodje sva smusena i upropasti mi dan. Ne volim ni da mi neko dodje, jer samo mislim da li ce ona biti lose volje i prema nekome drska dok prodje kroz dvoriste. Sto se bebe tice, stalno je uzima da je nosi, a ne pita ima li sta ovako da mi pomogne.
A posle bude raspolozena i sva super prema meni, cisto da se ponadam da ce se napraviti neka pozitivna atmosfera, pa opet drugog dana je nesto ljuta i sve tako.
Ja ne mogu da se naviknem na to, to je problem, ne mogu da budem losa prema nekome, ne mogu da shvatim da ako sam dobra prema nekome da mi se to ne vraca, da ne smem nista da kazem jer ne znam gde ce iskociti problem. Moji roditelji su smireni i uvek nam je bilo opusteno u kuci, ovo mi je sada horor.
laural, koliko godina vec zivis tako u drugom mestu?
hvala na savetu, samo mi je vazno da i ja ne uhvatim tu njenu dijagnozu
Neko mi je gore napisao da pokusam da resim problem razgovorom sa njom. E, pa to sam probala na samom pocetku kad sam dosla ovde, i od tada sam rekla nikad vise. Rekla sam da mi je tesko, sama sam u gradu, promenila sam grad, a njene reci su bile da nisam ja mala, ja sam rekla da mi je jos teze sto se ona na sve ljuti, da mi treba mala pomoc i od nje ( u smislu da bude pozitivnija i bolja prema meni ), a onda je usledilo njeno plakanje i kako me nije sramota, pa oni nama pomazu, nosili su cigle (kad se renovirala kuca, pre mog dolaska) itd., na kraju ja ispadoh idiot. Inace, od samog starta sve radim sama cisto da nekad ne bude nekog prebacivanja kako nam pomazu.
Kad se pojavi problem, moj muz ide da to resava sa njom, mada je odavno i njemu svega preko glave. Ona je uvek zrtva, i uvek je njoj tesko, zato sto se on ozenio, zato sto je u penziji, oseca kako joj se zavrsava zivot, uvek je njeno zdravstveno stanje najteze, ima malo povisen secer, a niko ne sme ni slucajno da spomene kako ima i gorih slucajeva, mladih ljudi na insulinu, odmah bi bilo histerisanje i plakanje, njoj je najgore. Cesto se ne seti ni da me pita ni dodje kada sam ja bolesna. Ona je centar sveta, svi treba da oblecemo oko nje.
Meni je tu najteze to sto sve te negativnosti prenosi i na mene, dodje sva smusena i upropasti mi dan. Ne volim ni da mi neko dodje, jer samo mislim da li ce ona biti lose volje i prema nekome drska dok prodje kroz dvoriste. Sto se bebe tice, stalno je uzima da je nosi, a ne pita ima li sta ovako da mi pomogne.
A posle bude raspolozena i sva super prema meni, cisto da se ponadam da ce se napraviti neka pozitivna atmosfera, pa opet drugog dana je nesto ljuta i sve tako.
Ja ne mogu da se naviknem na to, to je problem, ne mogu da budem losa prema nekome, ne mogu da shvatim da ako sam dobra prema nekome da mi se to ne vraca, da ne smem nista da kazem jer ne znam gde ce iskociti problem. Moji roditelji su smireni i uvek nam je bilo opusteno u kuci, ovo mi je sada horor.
laural, koliko godina vec zivis tako u drugom mestu?
hvala na savetu, samo mi je vazno da i ja ne uhvatim tu njenu dijagnozu