SVE PRAVE LJUBAVI SU TUŽNE

ŠTO LI JE TO ČAROBNO U NOVIM GODINAMA????...
BAŠ NIŠTA,SVE JE TO LAŽNI SJAJ VATROMETNIH ŽELJA I NEMOGUĆA MISIJA ZALUĐENIH SRCA.
Sve je to zamišljeno putovanje koje nema kraj i
opet smo tu,onako isto rođeni pod nekom zvijezdom i
prevareni još jednom iluzijom.
I eto,još jedna godina je došla,još jedna staza pružila se na horizontu,a
mi možemo letjeti i dosegnuti sve,a
možemo i ostati tu gdje jesmo.
 
Kad kazaljke se poklope

Kad kazaljke se poklope
i kad se časa podigne
a moje že...lje krenu, krenu
da te potraže

Za kog su pjesme pjevane
ako nisu za tebe
pronađi me u sjećanju
i reci da li tebe miluju

Hladni prsti decembra
ide Nova godina
ko će biti kraj tebe
kad kazaljke se poklope.

Crvena jabuka
 
Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...
 
DOBROTA SJEĆANJA

Kad na onog pomislim koji je pošao livadom i nije se više osvrnuo,
srce mi se nespokojno zatvori kao cvijet večernji.
Kad na onog mislim koji luta kroz maslinike, pijan od zvona smrti
... i od gorčine mladosti, preplašim se i prignem oči k zemlji postiđeno.
A kad mislim na onog koji me zove k sebi, nasmiješim se i gledam laste u visini.
Tada zaželim biti sama kao nebo, i umrijeti u travi na podnožju planine.

Al ne rekoh sve o svom nemirnom srcu.

Ima netko na koga ne smijem misliti nikada. Koga ne smijem spomenuti
ni pred svojom sjenkom, ni pred sjenkom nekog stabla, ni pred sjenkom cvijeta
koji se zatvara u predvečerje. Kada mjeseci i godine
izreknu njegovo izblijedjelo ime
moje se tijelo tiho skameni u školjku, i bolno iščezne
u nepomičnoj tuzi. Tada niz moje lice teku suze
koje vrijeme ne ispire. I po ustreniku
svojih suza ja se vraćam na njihov davni izvor, i pijem
najbistriju kap života radosno kao što piju košute.

Tada u mojem korijenu počinje da raste jedan novi svijet,jos začuđen
nečujnom prisutnošću dobrote.

Vesna Parun
 
Nije tačno rečeno da je svaki čovek kovač svoje sreće; tačno je, naprotiv,
da je čovek uvek sam kovač svoje nesreće..
. Ako su sreće slučajne,nesreće nisu slučajne.
Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili
naša gordost, ili naša glupost, ili naš porok..
Zato čovek kroz ceo život čini sebi samom više zla nego dobra.
Što uspemo svojom pameću, pokvarimo našom ćudi;
ali što uspemo našom dobrotom,
upropastimo našim porocima; i,
najzad, što postignemo svojom mudrošću,
izgubimo našim temperamentom.
Jovan Dučić "Blago cara Radovana"
 
Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je decenijama star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvek gledam iznova u prošlost, na kraju uvek ti iskrsneš,
Prekrivač sjaja polarne zvezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvek...
Tagore
 
Još uvijek dotičem tvoje obraze i
milujem obronke bijele nježnosti…
Još uvijek lelujam poput lišća, šuškajući

uvijek istim ritmom srca…

Trgujem svojim osjećajima i
bacam uvele listove kajanja i
Dugujem ti..
Još ti dugujem sve…
Danas tako pada tuga..
Tako se rasipa po pločniku nade da
ostavlja pukotine u koje uviru sjećanja

Danas pljuši ljubav…
Pljušti i pere pločnik ,a
ja skupljam kapi uspomena ne bi li potekla natrag…

A ja zaranjam duboko u pukotine vremena,

ne bi li dotakla Tebe…

Danas tako plače..
Plače zima i plače duša.

Jer nema Tebe da zagrneš ozeblo srce…
Nema tebe da ugriješ malenu dušu..
Nema tebe da te samo volim…
G.B.M
xena1l.jpg
 
Dušo moja ...


Dušo moja, ja ne znam više,
koliko dugo ovdje stojim,
dok gledam kako liju kiše,
pod mračnim prozorima tvojim!

Dušo moja, i kada krenem,
htio bih opet da se vratim,
ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati!

Ostalo s tobom da te ljubi,
kada si sama i kad je zima,
jer ja sam onaj, koji gubi,
i prije nego išta ima!

Dušo moja, k'o kaplja vode,
i ti se topiš na mom dlanu,
jer stobom dođe, a bez tebe ode,
stotinu dana u jednom danu!

Dušo moja, ti umorna si,
i bez tebe ti ležaj spremam,
na nekoj zvijezdi, što se gasi,
ja tražim svjetlost, koje nema!

Pod hladnim nebom, ispod granja,
Stavit' ćes glavu na moje grudi,
jer ja sam onaj, koji sanja,
i zato necu da te budim!


K.Monteno
 
"Pretposlednju stranicu posvećujem sreći i radosti.
To je osmejak, ne na mom licu,
nego na divnim licima koja prolaze pokraj mene.

Želim vam svima da prođete kroz taj osmejak kao kroz dugu
koja se vidi samo kada čovek nije u njoj.
Ali dodajte ga odmah drugom, jer brzo dogoreva. I ne žalite."
Andrić
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top