.
Чланак је написао Ратко Каролић 2008. године.
.
GM USEVI DOVELI DO EPIDEMIJE SUPER-KOROVA
Problem GM nije samo u uticaju na zdravlje ljudi već se radi o isključivanju iz ekosistema svega što ne donosi neposredan profit
Tokom 1995-te farmeri u Americi su koristili 4,5 miliona kilograma glifosata a danas već deset puta više; prema novodima iz časopisa Science, 24% farmera iz severnih delova srednjeg zapada kao i 29% farmera sa juga kaže da su dobili korov koji je otporan na glifosat.
Podaci o efektima genetski modifikovanih (GM) useva dugo su bili prikrivani pa javnost kao i dobar deo proizvođača i stručnjaka kog nas nisu dovoljno obavešteni o raznim štetnim posledicama njihove proizvodnje i korišćenja. Ako se ponešto i zna o njhovoj štetnosti po ljudsko zdravlje mnogo manje se zna o štetnosti ovih useva po zdravlje samih proizvođača a još manje da su ekonomski efekti proizvodnje ovih useva posle desetak godina - izuzetno nepovoljni.
Što se tiče efekata GM hrane na ljudsko zdravlje ovde bi se moglo dodati da je zapravo zdravlje dece najviše ugrozeno upotrebom genetski modifikovane hrane (1) ali da se izgleda potpuno zanemaruju štetne posledice po sve ostale koji učestvuju u njenoj proizvodnji i preradi (2).
Uprkos naglašenoj promociji i obećanjima za više od deset poslednjih godina biotehnološke kompanije nisu proizvele nijedan GM usev koji kao vrsta daje veći prinos ili ima bolji hranljivi sastav ploda, niti da ima bolju otpornost na sušu ili na zaslanjeno zemljište. Uspele su jedino u dve stvari: da naprave useve koji su otporni na herbicide i na biljne insekte. Prostije rečeno GM usevi i jesu napravljeni tako da budu otporni na pesticide i herbicide koji ubijaju biljne štetočine i korov. Činjenica je da su i same GM biljke otpornije na biljne štetočine pa zaštita ovih useva traži manje pesticida koji ubijaju biljne insekte. Nažalost, ako je i postignut uspeh u smanjivanju količine insekticida ovi usevi zahtevaju svake godine sve više herbicida koji ubijaju korov jer se vremenom uvećava otpornost korova na dosada korišćene hemiske preparate, pa se danas govori da je priroda uspela da stvori super-korov.(3)
Proizvodnja GM useva je svedena uglavnom na četiri glavne vrste – kukuruz, soju, pamuk i uljanu repicu – što znači da je veliki deo obradive površine na svetu sveden na vrlo usku genetsku bazu.
Biotehnološka kompanija Monsanto u ovoj oblasti drži patente za veći deo ovih GM useva: za 91% soje, 97% kukuruza, 63% pamuka i 59% uljane repice. Za gajenje ovih useva neophodan je i njihov glavni herbicid Roundup koji sadrzi glifosat kao glavni aktivni sastojak a na koji su ovi GM usevi rezisteni. Kako korov svake godine ojačava svoju prirodnu otpornost na ovaj herbicid farmeri u SAD moraju svake godine da povećavaju dozu ovog preparata: za GM soju je doza glifosata herbicida uvećana 2,5 puta u periodu od 1994 do 2006; od 2002 do 2005 upotreba glyphosate herbicida je povecana 37% za GM kukuruz; cak je i koriscenje atrazine herbicida za ciscenje njiva od korova pre sadnje kukuruza uvecana za tri godine za 12%. Centar za sigurnost hrane (CFS) tvrdi da se u Americi upotreba glyphosate pesticida uvecala 15 puta od 1994 do 2005. (3)
U prilogu pod nazivom “Genetski modifikovani usevi povećavaju upotrebu pesticida ali ne uspevaju da ublaže siromaštvo, otkriva novi izveštaj” a koji predstavlja samo najvažnije delove šireg izveštaja “Ko benefituje od GM useva? Porast korišćenja pesticida” – Centar za sigurnost hrane navodi da se pojavljuje prava epidemija korova otpornih na hemiske preparate u SAD, Argentini i Brazilu. (Da ne bi bilo zabune oni ovde svrstavaju Roundup herbicid koji ubija korov u najvišu klasu pesticida.) Oni otvoreno kažu: "Biotehnološke kompanije benefituju prodajući više herbicida, naplaćujući više za GM seme kao i za patente za seme, čime čuvanje semena (za sledeću setvu kako je to bio tradicionalni običaj – prim.) postaje nelegalno pa se time povećava prodaja GM semena." (4)
U prilogu u časopisu Grist “Naučnici stvaraju novu vrstu genetski modifikovanih useva” sa podnaslovom “Efikasnost pesticida u opadanju” skoro da je već sve rečeno. (5)
Tokom 1995-te farmeri u Americi su koristili 4,5 miliona kilograma glifosata a danas već deset puta više; prema novodima iz časopisa Science, 24% farmera iz severnih delova srednjeg zapada kao i 29% farmera sa juga kaže da su dobili korov koji je otporan na glifosat.
U prilogu se navodi da su naučnici sa univerziteta Nebraska napravili novu kategoriju transgenih useva. Novostvorene biljke imaju u sebi gen bakterije koji ih pravi otpornim na herbicid pod nazivom dicamba.
Časopis Nature isto tako navodi u prilogu ”Genetičari stvaraju sledeću generaciju GM useva”: "Istraživači su stvorili ono što bi moglo da bude sledeća generacija trasgenih useva umetanjem gena otpornog na herbicide koji je uzet iz bakterija i ugrađen u biljku. Novi usev bi mogao da pomogne u borbi protiv širenja otpornosti na druge najčešće korišćene herbicide" (6).
Da se vratimo opet na pomenuti prilog iz casopisa Grist (5) koji objašnjava razloge za stvaranje nove vrste useva: 90% soje i 60% kukuruza su otporni na glifosat. Zato je prebacivanje na dicamba herbicid i stvaranje nove vrste useva otpornih na njega (DR – dicamba resistant) neophodna da bi se sprečilo dalje širenje korova koji je postao otporan na glifosat. Ono što je tu novo, to je neka vrsta sigurnosnog mehanizma: gen uzet iz bakterije a koji je otporan na dicamba herbicid - živi samo u hloroplastu biljke. Kako se DNA hloroplasta nasleđuje samo po majčinoj strani to znači da gen ove GM biljke ne može da se prenosi preko muškog polena – pa se tako stvara reproduktivna barijera (i tako sprečava stvaranje rezistentnosti korova na dicamba herbicid – prim.).
Kako je kompanija Monsanto već zaštitila licencom dicamba tehnologiju radi se sada na stvaranju useva koji su otporni na više raznih herbicida (combining genes for multiple herbicide resistance into oneplant).
Ono što brine u ovom slučaju to je da se i posle promašaja sa prethodnim GM usevima nastavlja praksa i pokušaji da se priroda nadmudri i da se umesto balansa globalnog eko-sistema prirodi nametnu zakoni stvaranja što većeg profita - bez obzira na posledica. Nije tu u pitanju samo zdravlje ljudi već se tu radi o isključivanju neophodnog biodiverziteta prirode odnosno o isključivanju svega drugog iz ekosistema što ne donosi neposredan profit. Teško je verovati da priroda neće i ovaj put pronaći neki po nas nepovoljon odgovor. "Ovaj moćni duo herbicida i herbicid-rezistentnih useva stvara pakleni zatvoreni krug u koji smo spremni da uđemo zato što tamo ima profita."(5)
KOD NAS
Možda bi o ovoj temi trebalo nešto reći iz našeg domaćeg ugla. Prošle godine (2007, prim. prir.) je kod nas skoro nezapaženo prošao možda najveći zločin u Srbiji čije će se posledice osetiti tek u godinama koje dolaze: to je prošlogodišnja paljevina oglednih parcela Poljoprivrednog instituta u Kragujevcu, na kojima su bile zasejane poslednje rezerve semena nekih autohtonih vrsta useva. Gubitak ovog semena je ogromna i skoro nemerljiva šteta za proizvodnju hrane kod nas u nastupajućim decenijama, ali je to zasada izgleda jasno samo malom broju stručnjaka.
http://poljoprivreda.info/?oid=9&id=745
.