sad ja vas malo udavih
ali mozda bi me razumeo neko ko me poznaje, ja sam takva
dete ne ostavljam nikome na cuvanje, obozavam da smo zajedno, da provodimo vreme, uopste mi nije tesko i ne zelim da se razdvajamo sem ako to nije potrebno
a najmanje volim kad mi ga 'otimaju'
on je moje dete
pazi znam da zvucim ko manijak, al ja sam takva, posesivna vestica


mozda bih ga i ostavila da imam poverenje, al nemam
ne svidja mi se kako ga drze, sto ga ne ispustaju iz ruku, sto ne znaju da mu pricaju i da se igraju, ispustaju neke neartikulisane krike jer misle da njega to zabavlja,
verovatno misle i da kicmu nema, jer se to odma uzima dete u ruke i nosa do iznemoglosti
pa onda dete samo sisa, svaki dan me pita sto mu ne dam malo vode (jer gura ruke u usta i to sigurno znaci da je zedan) i sto mu ne dam da malo proba jabuku (jer me gleda dok jedem)
znaci, znam da bi mu sigurno nesto utrpala u usta dok nisam tu....
i ja bar nemam problem da kazem ista ikome i sve sam govorila, nemoj te da nosite, pustite ga , nemojte ovo, nemojte ovo, al brate mene tu niko ne **** 5 %
mislim niko tu nije ni los, ali me nerviraju te stvari
i onda kad kazem 5 puta na lep nacin nemoj, 6. je boklje da se ugrizem za jezik jer cemo se popickati jer necu lepo reci

joj, i ljubljenje rucica
ja ne znam, ali od tolike povrsine tela, mogu i u dupe da ga ljube, ali ne, svi ljube rucice....
postajem prava posesivna gospodza majka
- - - - - - - - - -
sad na ovu moju 'nervozu' verovatno utice i nespavanje
