Period cutanja
Ko me to zove preko toliko mora.
Kroz pustinje salje opojni dah topline.
U usima glasovi i sumovi oboa.
Vekovima u meni nema tisine.
Ceta andjela na zemlju neumorno pljuje.
Smrt u nevinim nedrima drema.
Cije mrtvo oko gavran sada kljuje
Kada mene vec odavno nema.
Dok je klosar skupljao cikove
Lopovski glasovi oplodise pospanu zoru
Dlanovi sto kriju krvave plikove
prodaju poljupce u bescenje moru.
Kezi se osvetnicko vreme
Tamnicom krsti neke nove dane
I jos teze navaljuje breme
Na moje od rana izguljeno rame.
Oko sutrasnjice zakreceno cori
prestao slatki zamor laznog saputanja
Tisinom grob svog stanara dvori
u beskonacnost se prosu nistavnost cutanja.
***
