Šta je tebi, DabaMAN? :shock: Kao da si se mesec dana družio sa Incognitom.
Sunđer Bob neadekvatan za malu decu, debilan, horor? :shock:
Pa Sunđer Bob je
školski primer adekvatnosti tj. prilagođenosti crtanog filma deci mlađeg uzrasta. Pronađi nekog pedagoga ili defektologa pa se raspitaj. Intelektualni nivo? Pa to je crtać za decu do 6 godina. Ne mora svaki crtać da bude kao Simpsonovi ili South Park, pogotovo ako je prilagođen švrćama od 3, 4, 5 ili 6 godina.
Ovaj primer sa zadahom od luka je primer debilnosti? To je primer edukativnosti, opet naglašavam, prilagođen deci mlađeg uzrasta. Pouka je: ako imaš zadah iz usta, prijatelji će da te izbegavaju, ali će sve biti OK ako redovno pereš zube. Simple as that.
Nisam pomenuo Kaspera zato što nije bilo razloga da ga pomenem. Takođe nisam pomenuo ni mnoge druge dobre crtaće, pa šta? Ovde pričamo o Sunđer Bobu, ne o svim crtaćima sveta. Neke sam pomenuo radi kontrasta, druge nisam jer nije bilo potrebno.
Kažeš: "Gledajući jedan takav crtani [Kasper] dete stiče mnoge pozitivne osobine, kao što je recimo saznanje o važnosti prijateljstva, i da druge ne treba suditi prema izgledu već prema duši."
Upravo ovo važi za Boba - on je sunđer, Patrik je zvezda, Keba je kraba itd., svi su različiti, ali svi se druže, neki se i vole, neki su prijatelji, neki se baš i ne podnose, ali, u svakom slučaju - svi žive zajedno i tolerišu se međusobno. I niko nikoga ne ubija ili tuče ili maltretira na bilo koji način. Rekao sam da je to dobroćudan crtać jer u
njemu nema maligne, zloćudne agresivnosti, a potenciraju se pozitivna osećanja radosti, ljubavi i prijateljstva.
Skubi Du nije loš crtani, ali nije baš ni primer pedagoške adekvatnosti. U njemu se previše potencira osećanje straha i bežanje kao način izlaženja na kraj sa strahom. Glavni junaci stalno bivaju prestrašeni i stalno od nekog ili nečeg strašnog beže. Deci se lako s njima identifikovati, ali nije dobro da im se toliko ističe zastrašujuća strana života i sveta.
DabaMAN, ti procenjuješ vrednost i adekvatnost crtaća na osnovu vlastitih preferencijala i potreba. Takav način procene nije objektivan.
Ja, na primer, volim da gledam Sunđer Boba zbog pozitivnosti koja se u njemu prezentuje, ali, ipak, mnogo radije gledam South Park, a pogotovo Simpsonove, jer su to daleko sadržajniji crtaći i mnogo više zadovoljavaju moje interese i potrebe. Ali nikad neću reći da je ono što je bolje za mene bolje i za dečicu od 5-6 godina.