Pa, evo... Trenutno stanje stvari je da nemamo 15% teritorije. Oteto. Ne možemo ništa zbog toga što se motori bombardera u Avianu non-stop drže zagrejani, inače bi mogli svašta.
Pošto nema ljubavi u međunarodnim odnosima, samo interes i eventualno naklonost, treba uraditi sledeće. Tadić da sedne u avion i pravac Moskva. Sedne sa Putinom i Medvedevim i baci karte na sto. "Gospodo, mi bismo malo da yebemo kevu šiptarima, ali ne smemo od Amerikanaca. Koliko košta davanje legitimiteta našoj vojnoj akciji, pod isprikom očuvanja života desetina hiljada nealbanaca? Je li to Trepča ili nešto drugo?
Mi ćemo sve da odradimo munjevito, a vi tih dva-tri dana držite Amerikance na lancu, a posle svi skupa sednemo da razgovaramo o statusu pokrajine i položaju Albanske manjine."
Sigurno je da bi posle ove akcije bili manjina, čak i na KiM.
Postoji samo jedan veeeliki problem. To sve treba da izgovori Nedić, pardon Tadić. Uvek ih pobrkam.