- Poruka
- 381.400
Citala sam na netu neka zanimljiva razmisljanja o sujeti pa resih da na osnovu onog sto sam citala otvorim temu sa nekim pitanjima ?
Za naslov teme posluzila je recenica iz filma
U filmu „Đavolov advokat“ Al Paćino u jednom trenutku kaže: „Vanity, my favorite sin“ (Sujeta, moj omiljeni greh), podsećajući nas na sam početak naše zemaljske priče. Zaista, verska učenja u svojim premisama da smo svi isti i prolazni, sami sebi najvažniji, a bog koji je iznad nas, jedan i večan, sujetu smatraju velikim grehom iz kog proističu svi ostali. Samo sujetna osoba želi da i drugima bude najvažnija i ne želi da bude srećna već važna, želi da bude večna i neprolazna i iznad drugih, kao što je Bog.Ovo je sa verske tacke gledista
A opet Niče je rekao:
,,Svako poseduje onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma.''
Isto tako cesto se mogu čuti izrazi poput : povređena mu sujeta, muška sujeta, ženska sujeta,”ako eliminišem svoju sujetu, šta će ostati od mene”?
Sve ovo nas navodi da se zapitamo Sta je zapravo sujeta i da li je sujeta greh ili nedostatak razuma po Niceu. Da li je sujeta djavolja rabota ili samo još jedna u nizu slabosti toliko običnih, i zapravo toliko ljudskih. Ima li razlike između muške i ženske sujete, i da li je sujeta ta koja nas određuje u odnosima sa ljudima, partnerima, prijateljima?
Poslednja izmena: