Stvarno ne znam dalje...

uros013

Početnik
Poruka
2
Zdravo,

zovem se Uros, imam 17 godina i od svoje 10. godine zivim u Becu.
Oduvek sam imao problem sa zivotom u Austriji, i od dolaska u Bec imam zelju da se vratim u Srbiju.
Jednostavno ne mogu da se zadovoljim zivotom kakav je u ovim zapadnim zemljama, bas zbog toga zato sto znam kako je u Srbiji.
Kad odem na odmor u Srbiju jednostavno uzivam u zivotu, i kad dodje dan da se trebam da sednem u kola ili bus da bih se vratio za Bec, prosto mi dodje da placem.
U Srbiji imam drustvo kakvo ovde nikad necu imati, i socijalni zivot se mnogo razlikuje od ovoga ovde.
Sve bih dao da se vratim za Srbiju, ali moji roditelji ne zele ni da cuju o tome.
Oni tvrde da u Srbiji nema buducnosti, i da ovde imam mnogo bolje sanse za lepsim buducim zivotom, da zavrsim skolu, nadjem dobar posao i lepo zaradjujem.
Meni to ne ulazi u glavu, jer meni pare nisu najvaznije u zivotu!
Stvarno ne znam sta da radim, nemam snage da se svaki dan sa njima raspravljam na tu temu i da ih nagovaram da me puste za Srbiju.
A isto tako ne mogu da se pomirim sa tim sto zivim u Austriji i vodim po meni los zivot jer se ovde ne osecam lepo.

Jel imate vi ikakvu ideju kako bih mogao da resim moj problem? Stvarno ne znam sta da radim.
 
Zdravo,

zovem se Uros, imam 17 godina i od svoje 10. godine zivim u Becu.
Oduvek sam imao problem sa zivotom u Austriji, i od dolaska u Bec imam zelju da se vratim u Srbiju.
Jednostavno ne mogu da se zadovoljim zivotom kakav je u ovim zapadnim zemljama, bas zbog toga zato sto znam kako je u Srbiji.
Kad odem na odmor u Srbiju jednostavno uzivam u zivotu, i kad dodje dan da se trebam da sednem u kola ili bus da bih se vratio za Bec, prosto mi dodje da placem.
U Srbiji imam drustvo kakvo ovde nikad necu imati, i socijalni zivot se mnogo razlikuje od ovoga ovde.
Sve bih dao da se vratim za Srbiju, ali moji roditelji ne zele ni da cuju o tome.
Oni tvrde da u Srbiji nema buducnosti, i da ovde imam mnogo bolje sanse za lepsim buducim zivotom, da zavrsim skolu, nadjem dobar posao i lepo zaradjujem.
Meni to ne ulazi u glavu, jer meni pare nisu najvaznije u zivotu!
Stvarno ne znam sta da radim, nemam snage da se svaki dan sa njima raspravljam na tu temu i da ih nagovaram da me puste za Srbiju.
A isto tako ne mogu da se pomirim sa tim sto zivim u Austriji i vodim po meni los zivot jer se ovde ne osecam lepo.

Jel imate vi ikakvu ideju kako bih mogao da resim moj problem? Stvarno ne znam sta da radim.

Pare jesu najbitnije za zivot i treba da ih poslusas..blejanje po kaficima i danguba vise ni ovde nema jer nema para
 
Zdravo,

zovem se Uros, imam 17 godina i od svoje 10. godine zivim u Becu.
Oduvek sam imao problem sa zivotom u Austriji, i od dolaska u Bec imam zelju da se vratim u Srbiju.
Jednostavno ne mogu da se zadovoljim zivotom kakav je u ovim zapadnim zemljama, bas zbog toga zato sto znam kako je u Srbiji.
Kad odem na odmor u Srbiju jednostavno uzivam u zivotu, i kad dodje dan da se trebam da sednem u kola ili bus da bih se vratio za Bec, prosto mi dodje da placem.
U Srbiji imam drustvo kakvo ovde nikad necu imati, i socijalni zivot se mnogo razlikuje od ovoga ovde.
Sve bih dao da se vratim za Srbiju, ali moji roditelji ne zele ni da cuju o tome.
Oni tvrde da u Srbiji nema buducnosti, i da ovde imam mnogo bolje sanse za lepsim buducim zivotom, da zavrsim skolu, nadjem dobar posao i lepo zaradjujem.
Meni to ne ulazi u glavu, jer meni pare nisu najvaznije u zivotu!
Stvarno ne znam sta da radim, nemam snage da se svaki dan sa njima raspravljam na tu temu i da ih nagovaram da me puste za Srbiju.
A isto tako ne mogu da se pomirim sa tim sto zivim u Austriji i vodim po meni los zivot jer se ovde ne osecam lepo.

Jel imate vi ikakvu ideju kako bih mogao da resim moj problem? Stvarno ne znam sta da radim.


Urose....sve je lepo, divno, očaravajujće kada si
mlad
imaš para koje je drugi obezbedio
imaš vremena na pretek
nemaš druge obaveze
i jednostavno na odmoru si


e sad
zamisli da
nemaš para
nemaš posla
nemaš posla ni u najavi...

gde je onda tu lud i nezaboravan provod, najbolji prijatelji....

obično bude dosada, smaranje, blejanje pa onda počne nervoza, pa kad vidiš beznadežnost, nemanje perspektive, dolazi i do besa ili apatije....

a to sigurno nije ono što ti se ovde dopada



da se razumemo- ja u sam od onih koji odavde nemaju nameru igde da idu, ko može da kaže najgore istine i stvari o ovom društvu, ali isto tako ne dozvoljavam da iko to radi u inostranstvu ili da neko stran pljuje po mojoj zemlji koja kakva takva moja je jedina....

samo sam htela da ti ukažem da mesec dana odmora koji ovde provedeš nije pravi život u Srbiji
 
Roditelji su ti u pravu i donamileva je u pravu, Srbija je svima super na odmoru. Živeti u njoj je drugi padež.
Doći u Srbiju u tim godinama koje imaš bi bila nepovratno uprskana prilika.
Nema to veze samo sa parama koje ćeš u budućnosti zarađivati, Austrija ti nudi odrastanje, kvalitetno školovanje i afirmaciju u uređenoj državi, bez pritiska društvenih i političkih zaebancija koje ovde isisavaju život, malo po malo, čak i kada to ne osećaš.
Nisu ni tvoji roditelji sigurno otišli preko zarad više love, nego zarad normalnog života, kao i mnogi.

Iskoristi to što ti se nudi tamo, a kad budeš završio školu, postao svoj čovek, imao to nešto svoje sa čime bi mogao da se ovde boriš i kockaš, pokušaj da se vratiš u Srbiju, pa kako ti bude.
 
Uroše, razumem te da ti nedostaje Srbija, prijatelji, atmosfera itd.
Ali, pomisli na to da na Srbiju dolaziš ''na odmor'', tj. kada je raspust ili su neke svetkovine itd. u pitanju. Tada si opušten, raspoložen, euforičan i super provodiš to vreme. Ali to nije svakodevnica u Srbiji.
Druga stvar, za koju znam da se dešava iz iskustva nekih prijatelja je da ljudi koji odu preko idealizuju zbog nostalgije celu situaciju, svoje prijatelje i svoju zemlju. To je živa istina... onda kad dođu ovde na duže, shvate da su se neke stvari promenile, da su se i ljudi promenili a oni su očekivali da će ''sve biti kao nekad''...
E sad, moj ti je predlog da završiš školu tamo, fakultet ili tako nešto, da sebi prokrčiš put, pa kad još malo odrasteš doneseš odluku da li stvarno želiš da se vratiš ili ne. A za slučaj da poželiš imaćeš bolje predispozicije za život, posao i ostalo jer si školovan u inostranstvu, znaš drugi jezik itd itd.
 
Dobre odgovore si dobio.
Sa jedne strane u Srbiji imaš dobar provod, super mentalitet ljudi, dobro društvo, ali nikad ne znaš šta donosi sutra - da li će se (opet) zaratiti, da li će biti posla, da li ćeš imati para za sebe, da li ćeš moći da osnuješ porodicu, da li ćeš moći da izdržavaš dete jednog dana, da li ćeš moći da ideš na letovanje, da li ćeš moći da ideš na zimovanje, da li ćeš moći da kupiš auto (i kakav), da li ćeš moći da održavaš kuću... a što je najgore - nema ni trunke nade da će biti bolje...
To ti je jedna strana medalje. Druga strana je mentalitet ljudi u Austriji - pretpostavljam da je očajan ili bar mnogo lošiji i drugačiji od balkanskog mentaliteta... Ja lično nikad ne bih mogao da živim na zapadu jer su 100% posvećeni poslu, a razmišljanje o nekim bitnijim (mada opet - kako za koga) stvarima im je na nuli...
I još nešto - ako se vratiš u Srbiju i ovde provedeš neko vreme, sam nećeš moći da se vratiš u Austriju, dok dok si u Austriji možeš ovde da dođeš i kroz dve, tri ili pet godina...
 
pare nisu najvaznije u zivotu dok god ih imas da ne razmisljas previse sta ce biti sutra. a jednom kada se suocis sa stvarnoscu u kojoj nemas para, nemas posao, ne znas kako ces da prezivis do kraja meseca, postanu i te kako vazne te pare. na kraju krajeva, verovatno imas stalnu boravisnu dozvolu ili austrijsko drzavljanstvo, uvek mozes da dodjes u srbiju da se uveris u to kako se zivi, ali gledaj da ne ostanes bez toga sto ti omogucava boravak u austriji, zlu ne trebalo.
 
Jel imate vi ikakvu ideju kako bih mogao da resim moj problem? Stvarno ne znam sta da radim.
pre 10-ak godina povinovala sam se zelji svog tada maloletnog sina da ostanemo da zivimo u gradu gde je rodjen i koji je voleo.moja najveca greska u zivotu,a i njegova.ja sam izgubila tada mnogo-jednostavno bacene mi godine,a on tek sad shvata da je i on tada imao samo dobro drustvo (koje se ubrzo razislo,svako u potrazi za boljim zivotom).on se sada kaje i kritikuje me sto sam ga `poslusala`.
prema tome urose,ne ljuti se na roditelje,i svakako im veruj-znaju oni sta rade.budi siguran da ti je dovoljno sto taj odmor provodis u srbiji.verovatno se svi `drugari` sjate oko tebe kad dodjes ovamo,ali da si stalno ovde...mozda bi drugacija situacija bila.
uzivaj,budi srecan sto si tamo...shvatices to za koju godinu
 
Poslednja izmena:
Nemoj se vracati majke ti, veruj mi sad imas takvo misljenje. Ne zelis da znas kako je misljenje iz ugla vecine ovde. Drzi se toga uci jezik, snalazi se. Ovde u Srbiji verovatno mozes da propadnes posle nekog vremena i da ne znas sta ces sa sobom.
 
Urose....sve je lepo, divno, očaravajujće kada si
mlad
imaš para koje je drugi obezbedio
imaš vremena na pretek
nemaš druge obaveze
i jednostavno na odmoru si


e sad
zamisli da
nemaš para
nemaš posla
nemaš posla ni u najavi...

gde je onda tu lud i nezaboravan provod, najbolji prijatelji....

obično bude dosada, smaranje, blejanje pa onda počne nervoza, pa kad vidiš beznadežnost, nemanje perspektive, dolazi i do besa ili apatije....

a to sigurno nije ono što ti se ovde dopada



da se razumemo- ja u sam od onih koji odavde nemaju nameru igde da idu, ko može da kaže najgore istine i stvari o ovom društvu, ali isto tako ne dozvoljavam da iko to radi u inostranstvu ili da neko stran pljuje po mojoj zemlji koja kakva takva moja je jedina....

samo sam htela da ti ukažem da mesec dana odmora koji ovde provedeš nije pravi život u Srbiji

Potpisujem svaku rec
 
Zdravo,

zovem se Uros, imam 17 godina i od svoje 10. godine zivim u Becu.
Oduvek sam imao problem sa zivotom u Austriji, i od dolaska u Bec imam zelju da se vratim u Srbiju.
Jednostavno ne mogu da se zadovoljim zivotom kakav je u ovim zapadnim zemljama, bas zbog toga zato sto znam kako je u Srbiji.
Kad odem na odmor u Srbiju jednostavno uzivam u zivotu, i kad dodje dan da se trebam da sednem u kola ili bus da bih se vratio za Bec, prosto mi dodje da placem.
U Srbiji imam drustvo kakvo ovde nikad necu imati, i socijalni zivot se mnogo razlikuje od ovoga ovde.
Sve bih dao da se vratim za Srbiju, ali moji roditelji ne zele ni da cuju o tome.
Oni tvrde da u Srbiji nema buducnosti, i da ovde imam mnogo bolje sanse za lepsim buducim zivotom, da zavrsim skolu, nadjem dobar posao i lepo zaradjujem.
Meni to ne ulazi u glavu, jer meni pare nisu najvaznije u zivotu!
Stvarno ne znam sta da radim, nemam snage da se svaki dan sa njima raspravljam na tu temu i da ih nagovaram da me puste za Srbiju.
A isto tako ne mogu da se pomirim sa tim sto zivim u Austriji i vodim po meni los zivot jer se ovde ne osecam lepo.

Jel imate vi ikakvu ideju kako bih mogao da resim moj problem? Stvarno ne znam sta da radim.

završi školu, budi svoj čovek, pa se vrati :)
 
zavrsi skolu tamo gde si, kad vec imas uslove..nauci sto vise, pa napravi sebi jednog dana mogucnost da mozes da odlucis da li ces da zivis ovde ili tamo..ako sada imas 17god. to je samo jos nekih 5 god skolovanja..
u svakom slucaju, raspuste uvek mozes da provodis ovde..
a bec od srbije, autoputem za nekoliko sati si ovde..
nije austrija australija..;)
 
Poslednja izmena:
Zdravo,

zovem se Uros, imam 17 godina i od svoje 10. godine zivim u Becu.
Oduvek sam imao problem sa zivotom u Austriji, i od dolaska u Bec imam zelju da se vratim u Srbiju.
Jednostavno ne mogu da se zadovoljim zivotom kakav je u ovim zapadnim zemljama, bas zbog toga zato sto znam kako je u Srbiji.
Kad odem na odmor u Srbiju jednostavno uzivam u zivotu, i kad dodje dan da se trebam da sednem u kola ili bus da bih se vratio za Bec, prosto mi dodje da placem.
U Srbiji imam drustvo kakvo ovde nikad necu imati, i socijalni zivot se mnogo razlikuje od ovoga ovde.
Sve bih dao da se vratim za Srbiju, ali moji roditelji ne zele ni da cuju o tome.
Oni tvrde da u Srbiji nema buducnosti, i da ovde imam mnogo bolje sanse za lepsim buducim zivotom, da zavrsim skolu, nadjem dobar posao i lepo zaradjujem.
Meni to ne ulazi u glavu, jer meni pare nisu najvaznije u zivotu!
Stvarno ne znam sta da radim, nemam snage da se svaki dan sa njima raspravljam na tu temu i da ih nagovaram da me puste za Srbiju.
A isto tako ne mogu da se pomirim sa tim sto zivim u Austriji i vodim po meni los zivot jer se ovde ne osecam lepo.

Jel imate vi ikakvu ideju kako bih mogao da resim moj problem? Stvarno ne znam sta da radim.


to je ono sto ti vidis kada dodjes ovde u goste. mislim da bi posle mesec dana zivota ovde spakovao pinklice i zbrisao tamo odakle si se vratio. mnoge zemlje su divne kada se posete turisticki, ali kada se zagrebe ispod povrsine, nailazi se na sve i svasta.
ocigledno nikada nisi bio bez para, cim ti nisu najvaznije. tj. pare ne treba da budu najvaznije, ali su sareni papirici koji prilicno olaksavaju zivot, a i omogucavaju placanje racuna, ako nista drugo.
 
A kad se vratiš, shvatićeš da si se dobro prešao:sad2::sad2:...sedi tamo gde si, jedi Mocart kugle i uživaj :cool:...nadam se samo da voliš Mocart kugle:zcepanje:.

Eventualno da se vrati kad stekne penziju, jer sa tom kintom moze u Srbiji super da zivi. Mada, za mene ti ta opcija ne dolazi u obzir...batalio sam ideju o povratku..znam ono nikad ne reci nikad, ali sa danasnje tacke gledista - jok ja! :mrgreen:

Dobre su Mozart kugle, dooobreeee...ali su razlozi zasto da zivi u Austriji, a ne u Srbiji neki drugi. Svi znamo koji...Ali mlad je decko, kad se "smiri" malo, shvatice. ;)
 
to je ono sto ti vidis kada dodjes ovde u goste. mislim da bi posle mesec dana zivota ovde spakovao pinklice i zbrisao tamo odakle si se vratio. mnoge zemlje su divne kada se posete turisticki, ali kada se zagrebe ispod povrsine, nailazi se na sve i svasta.
ocigledno nikada nisi bio bez para, cim ti nisu najvaznije. tj. pare ne treba da budu najvaznije, ali su sareni papirici koji prilicno olaksavaju zivot, a i omogucavaju placanje racuna, ako nista drugo.

Taj rad. :ok:

Eto ja sam danas na primer super raspolozen, jer mi je pala kinta na racun. I zabole me ona stvar sto ce me bilo ko smatrati materijalistom, povrsnim covekom itd. :cool:
 
Taj rad. :ok:

Eto ja sam danas na primer super raspolozen, jer mi je pala kinta na racun. I zabole me ona stvar sto ce me bilo ko smatrati materijalistom, povrsnim covekom itd. :cool:

poenta je u tome da materijalno od duhovnog ne mora da se odvaja i da su svi ljudi su manje ili vise materijalisti. na kraju krajeva od materije zivimo. a oni koji na nos nabijaju drugima da su materijalisti zapravo hoce sebi da dignu cenu na racun drugoga. tip ljudi - jao sestro slatka.....
koliko njih je spremno da se odrekne svega i ode da zivi asketskim zivotom. ljudima tesko pada i odricanje od sitnih zadovoljstava, a i ta zadovoljstva se placaju sarenim papiricima (evo npr. prosao je uskrs, nekakva proslava, verski praznik, ali bez sarenih papirica uskrs ne bi mogao da se proslavi). materijalista u negativnom smislu je eventualno onaj ko sve podredjuje materijalnom tj. onaj ko i ljubav, porodicu, prijatelje podredjuje novcu. napisala sam eventualno, jer ko su drugi ljudi da odlucuju ko je materijalista, a ko nije i sta koga cini srecnim.
osim toga, cinjenica je da svako gleda sebe i svoje najblize.
 
Bez para nema zivota i tu je kraj price... Urose ostani tu gde si, pa posle kad steknes nesto svojim licnim radom odluci se gde ces ziveti, ali i pre toga dobro razmisli. Mnogo su gadni uslovi u Srbiji tretnutno, ne vidi se kraj ovog loseg puta kojim Srbija plovi. Sada ti je lepo u Srbiji jer ti ne zaradjujes, daju ti roditelji novce koje trosis, zamisli da radis mesec dana za upola onoga sto dobijes kao dzeparac. Radis mesec dana, a potrosis na hranu i racune za nedelju dana, i onda krparis do prvog... Najiskreniji savet ti je da ostanes tu gde si, a ako si toliko vezan za Srbiju, dodji sto cesce na odmor ovde kako bi zadovoljio te svoje potrebe. A sto se drugova tice, videces ostace jedan, ili eventualno dva dobra druga, ostali bi se razbezali cim ne bi imali neke koristi od tebe... Svako ce krenuti svojim putem, ni to zezanje nije vecno...
 

Back
Top