teserakt
Domaćin
- Poruka
- 3.994
Arheolozi koji put znaju pronaći stvari koje ne bi trebale postojati kao npr. model aviona star preko tisuću godina. jedna od takvih stvari je i tzv. Bagdadska baterija.
Možda ste već čuli o njoj, ja sam tek nedavno i zbilja mi je zanimljiva. Evo opširnije:
U Bagdadu irački arheolozi rado raspravljaju o predmetu koji, kako vjeruju, potvrđuje da su njihovi preci znali proizvesti elektricitet čitavih 1 888 godina prije nego što je Galvani proizveo dovoljno struje da se znameniti žablji kraci trznu.
Priča počinje 1936. godine, kad je laboratoriju Iračkog muzeja stigla pošiljka predmeta iskopanih na mjestu gdje su nekad živjeli Parti. U to vrijeme laboratorij je vodio Nijemac Wilhelm Konig. On je poslije napisao; –Nađeno je nešto prilično neobično i nakon što je prošlo kroz nekoliko ruku, doneseno je k meni; posuda slična vazi od svijetložute gline, čiji je grlić bio odrezan. Sadržavala je bakreni tuljak učvršćen asfaltom. Vaza je bila visoka oko 15 cm, cilindrični tuljak od valjanog bakra s dnom imao je promjer od 26 cm i bio je 9 cm dug. U njemu je, držan nekom vrstom čepa od asfalta, bio potpuno oksidiran željezni štapić čiji je vrh stršao oko 1 cm iznad čepa i bio je pokriven žutosivom, potpuno oksidiranom tankom oblogom od neke kovine nalik olovu. Donji kraj željezne šipke nije dosezao do dna cilindra, na kojem je bio sloj asfalta debeo oko 3 cm. Na pitanje što bi to moglo biti, dobiven je zapanjujući odgovor. Svi dijelovi bili su doneseni u jednom komadu, no kad su pregledani pojedinačno, postalo je očito da je to mogao biti jedino električni element. Trebalo je samo dodati kiselinu ili lužinu da bi se članak upotpunio.
Činilo se da je to baterija, ali nađena u ruševinama partskog sela, a Parti su u tom području živjeli između 248. godine prije naše ere i 226. godine naše ere. Konig vjeruje da su oni poznavali elektricitet i da su Volta i Galvani, kojima se pripisuje pronalazak prvih baterija, ove samo prenijeli Zapadu.
Usprkos tvrdnji da je Konig pogrešno protumačio nalaz i da su to ostaci svitka koji je bio spremljen u keramičku posudu ili ostaci moderne baterije koju su možda odbacili telegrafski tehničari potkraj 19. ili početkom 20. stoljeća, jedan drugi Nijemac je pribavio dramatičnu podršku Konigovoj teoriji. Bio je to dr. Arne Eggebrecht, egiptolog iz Hildesheima u SR Njemačkoj.
On je prvi put naišao na bateriju kad je putujuća izložba starina drevnog Istoka bila izložena u muzeju u kojem je radio. Od svih izložaka, veličanstvenog mramornog kipa nekog drevnog vladara, šesterokutnih pločica i fino izrađenih vaza, najviše ga je privukla skromna skupina, bakarni valjak, željezna šipka i zemljani lonac. Kao i Konig, on je rekao;
–Ako te predmete gledate povezano, one znanstveniku mogu značiti samo jedno: električnu ćeliju ili bateriju.
izvor
Možda ste već čuli o njoj, ja sam tek nedavno i zbilja mi je zanimljiva. Evo opširnije:
U Bagdadu irački arheolozi rado raspravljaju o predmetu koji, kako vjeruju, potvrđuje da su njihovi preci znali proizvesti elektricitet čitavih 1 888 godina prije nego što je Galvani proizveo dovoljno struje da se znameniti žablji kraci trznu.
Priča počinje 1936. godine, kad je laboratoriju Iračkog muzeja stigla pošiljka predmeta iskopanih na mjestu gdje su nekad živjeli Parti. U to vrijeme laboratorij je vodio Nijemac Wilhelm Konig. On je poslije napisao; –Nađeno je nešto prilično neobično i nakon što je prošlo kroz nekoliko ruku, doneseno je k meni; posuda slična vazi od svijetložute gline, čiji je grlić bio odrezan. Sadržavala je bakreni tuljak učvršćen asfaltom. Vaza je bila visoka oko 15 cm, cilindrični tuljak od valjanog bakra s dnom imao je promjer od 26 cm i bio je 9 cm dug. U njemu je, držan nekom vrstom čepa od asfalta, bio potpuno oksidiran željezni štapić čiji je vrh stršao oko 1 cm iznad čepa i bio je pokriven žutosivom, potpuno oksidiranom tankom oblogom od neke kovine nalik olovu. Donji kraj željezne šipke nije dosezao do dna cilindra, na kojem je bio sloj asfalta debeo oko 3 cm. Na pitanje što bi to moglo biti, dobiven je zapanjujući odgovor. Svi dijelovi bili su doneseni u jednom komadu, no kad su pregledani pojedinačno, postalo je očito da je to mogao biti jedino električni element. Trebalo je samo dodati kiselinu ili lužinu da bi se članak upotpunio.
Činilo se da je to baterija, ali nađena u ruševinama partskog sela, a Parti su u tom području živjeli između 248. godine prije naše ere i 226. godine naše ere. Konig vjeruje da su oni poznavali elektricitet i da su Volta i Galvani, kojima se pripisuje pronalazak prvih baterija, ove samo prenijeli Zapadu.
Usprkos tvrdnji da je Konig pogrešno protumačio nalaz i da su to ostaci svitka koji je bio spremljen u keramičku posudu ili ostaci moderne baterije koju su možda odbacili telegrafski tehničari potkraj 19. ili početkom 20. stoljeća, jedan drugi Nijemac je pribavio dramatičnu podršku Konigovoj teoriji. Bio je to dr. Arne Eggebrecht, egiptolog iz Hildesheima u SR Njemačkoj.
On je prvi put naišao na bateriju kad je putujuća izložba starina drevnog Istoka bila izložena u muzeju u kojem je radio. Od svih izložaka, veličanstvenog mramornog kipa nekog drevnog vladara, šesterokutnih pločica i fino izrađenih vaza, najviše ga je privukla skromna skupina, bakarni valjak, željezna šipka i zemljani lonac. Kao i Konig, on je rekao;
–Ako te predmete gledate povezano, one znanstveniku mogu značiti samo jedno: električnu ćeliju ili bateriju.
izvor