Stvari koje mrzimo

Mrzim ljude koji preozbiljno shvataju sebe i neki svoj status u društvu, a uporno se pretvaraju da nije tako i da ih to ne dotiče. Drugim rečima preopterećeni su i pucaju od sujete, a glume nezainteresovanost i opuštenost.

Mrzim savremenu politiku u gotovo svim njenim oblicima i ljude koji su beznačajni, a lože se na neki aktivizam, gradjanske dužnosti, diskutuju po kafanama i slavama, posećuju tribine, javljaju se za reč i misle da su bitni. Politika je amoralna, nadljudska, makijavelistička oblast, običan narod je tu beznačajan i sve važno što se dešava dešava se iza zatvorenih vrata i po volji i diktatu najmoćnijih država sveta. Ako se i desi revolucija ne dešava se slučajno, "spontanim revoltom gnevnog naroda", nego po detaljno isplaniranim potezima stranih službi. U tom kontekstu je pogotovu smešno videti kako se neki čiča javlja za reč na tribini i diskutuje nešto. A i mimo toga - ne volim politiku jer je dosadna, prljava, zamorna delatnost.
 
Evo u kontekstu ove lepe teme, skoro sam saznao da je naš najveći junak i oslobodilac Karadjordje Petrović zapravo bio žešći mizantrop. Bio je ćutljiv i povučen, zapadao je u ćutanje i čudna psihička stanja koja su često trajala danima, a nakon što bi izašao iz kuće obuzimao ga je bes koji nije bilo lako savladati i tad bi mnogo nedužnih Srba stradalo od njegove ruke. Odsecao je penise dečacima, rodjenog oca je ubio, brata je zadavio kanapom i okačio ga da visi ispred kuće, najbliže saradnike je krvnički tukao i sakatio a rodjenoj majci je u napadu besa zbog zvocanja nabio košnicu punu pčela na glavu. Odsecao je glave neposlušnima i donosio ih ispred crkve tokom kakvog praznika itd.

Nek ovaj zapis bude i početak narednih zapisa o drugim istorijskim mizantropima, da malo podignemo, prošaramo i poboljšamo ovu temu.
 
Evo u kontekstu ove lepe teme, skoro sam saznao da je naš najveći junak i oslobodilac Karadjordje Petrović zapravo bio žešći mizantrop. Bio je ćutljiv i povučen, zapadao je u ćutanje i čudna psihička stanja koja su često trajala danima, a nakon što bi izašao iz kuće obuzimao ga je bes koji nije bilo lako savladati i tad bi mnogo nedužnih Srba stradalo od njegove ruke. Odsecao je penise dečacima, rodjenog oca je ubio, brata je zadavio kanapom i okačio ga da visi ispred kuće, najbliže saradnike je krvnički tukao i sakatio a rodjenoj majci je u napadu besa zbog zvocanja nabio košnicu punu pčela na glavu. Odsecao je glave neposlušnima i donosio ih ispred crkve tokom kakvog praznika itd.

Nek ovaj zapis bude i početak narednih zapisa o drugim istorijskim mizantropima, da malo podignemo, prošaramo i poboljšamo ovu temu.

Nemoj bas u sve da verujes sto procitas, mnogo ima propagande i pokusaja da se istorija prekroji. Karadjordje je bio zlikovac, a Turci su bili udruzenje filantropa...
 
Nemoj bas u sve da verujes sto procitas, mnogo ima propagande i pokusaja da se istorija prekroji. Karadjordje je bio zlikovac, a Turci su bili udruzenje filantropa...

Daleko od toga, Karadjordje je bio heroj, a Turci su svakako bili zli i porobljivači. Nego sam naveo neke aspekte iz njegovog života koji su provereni i koje su zapisivali srpski sveštenici i drugi pismeni Srbi, a prenosili naši istoričari poput Radoša Ljušića koji je i napisao knjigu o Karadjordju. Fora je što je u to vreme i bio potreban takav čovek da bi ustanak nekih trista srpskih seljaka protiv tako moćnog carstva kao što je tursko uspeo. Karadjordje je sam prilikom izbora Vožda prvo odbio da se primi te titule jer je sebe smatrao veoma strogim i prekim čovekom, koji neće prezati ni od najsurovijih kazni prema izdajnicima i koji srlja u nemoguće. Ostali ustanici su mu onda rekli da im baš takav vodja i treba i tako je postao Vožd. On da u ono vreme nije bio toliko surov i nemilosrdan teško da bi od novonastale srpske države ostao kamen na kamenu. Sam Crnjanski kaže da je jedan od temelja srpske državnosti pored svega ostalog i ta čuvena Karadjordjeva nemilosrdnost i surovost.

Sa Turcima je samo tako moglo, nikako drugačije, nakon vekova nepravdi i zlostavljanja orobljenog i sludjenog srpskog naroda koji je preživljavao silovanja, nabijanja na kolac, poniženja, prava prve bračne noći, ubistva, danak u krvi i ostale turske smicalice za tlačenje porobljenih naroda. Zato je Karadjordje i bio idealan za tu funkciju, baš zbog te surovosti, i nisu ga bez razloga Turci u strahu nazivali "crni pas", "bič tirana", "zver velika"... a svog brata Marinka je ubio jer je silovao srpske žene po Topoli. Oca je ubio jer je hteo da izda Srbe turskoj vlasti tokom bekstva i Karadjordja i ostatak njegove porodice ostavi na milost i nemilost Turcima. Karadjordja je čak majka klela "mlekom kojim ga je zadojila" da ubije "tog psa", odnosno svog oca.
 
Daleko od toga, Karadjordje je bio heroj, a Turci su svakako bili zli i porobljivači. Nego sam naveo neke aspekte iz njegovog života koji su provereni i koje su zapisivali srpski sveštenici i drugi pismeni Srbi, a prenosili naši istoričari poput Radoša Ljušića koji je i napisao knjigu o Karadjordju. Fora je što je u to vreme i bio potreban takav čovek da bi ustanak nekih trista srpskih seljaka protiv tako moćnog carstva kao što je tursko uspeo. Karadjordje je sam prilikom izbora Vožda prvo odbio da se primi te titule jer je sebe smatrao veoma strogim i prekim čovekom, koji neće prezati ni od najsurovijih kazni prema izdajnicima i koji srlja u nemoguće. Ostali ustanici su mu onda rekli da im baš takav vodja i treba i tako je postao Vožd. On da u ono vreme nije bio toliko surov i nemilosrdan teško da bi od novonastale srpske države ostao kamen na kamenu. Sam Crnjanski kaže da je jedan od temelja srpske državnosti pored svega ostalog i ta čuvena Karadjordjeva nemilosrdnost i surovost.

Sa Turcima je samo tako moglo, nikako drugačije, nakon vekova nepravdi i zlostavljanja orobljenog i sludjenog srpskog naroda koji je preživljavao silovanja, nabijanja na kolac, poniženja, prava prve bračne noći, ubistva, danak u krvi i ostale turske smicalice za tlačenje porobljenih naroda. Zato je Karadjordje i bio idealan za tu funkciju, baš zbog te surovosti, i nisu ga bez razloga Turci u strahu nazivali "crni pas", "bič tirana", "zver velika"... a svog brata Marinka je ubio jer je silovao srpske žene po Topoli. Oca je ubio jer je hteo da izda Srbe turskoj vlasti tokom bekstva i Karadjordja i ostatak njegove porodice ostavi na milost i nemilost Turcima. Karadjordja je čak majka klela "mlekom kojim ga je zadojila" da ubije "tog psa", odnosno svog oca.

Puna Srbija je raznih "istoricara" i izdajnika da bi poverovao u takvo blacenje jednog naseg velikana. A cak i da je istina to sto kazes, opet ne mozes da posmatas Karadjordja tako.
To je potpuno drugo vreme i drugi sistem vrednosti. Ako gledas iz danasnje perspektive on je monstrum, ali ako gledas iz tog perioda kakav je bio covek, videces da je sasvim normalan.
Tad je bilo normalno da potegnes kuburu ili mac ako te neko uvredi ili da ubijes clana porodice coveka koji je ubio tvog nekog. Danas kad bi to uradio, debelo bi robijao i smatrali bi te za dileju.

- - - - - - - - - -

U njegovo vreme je bio totalno drugaciji sistem vrednosti i drugacije su se resavali problemi.
 
Naravno, samo ne znam u čemu se tačno ne slažemo, i ja Karadjordja smatram za velikana kao i ti. Ovo što sam naveo gore su podaci koji dolaze iz srpskih izvora, naklonjenih Karadjordju. Nisam mislio da ga blatim nego da započnem novi trend na ovoj temi, a to je da kačimo biografije nekih ličnosti koje u odredjenoj meri odgovaraju mizantropskom pogledu na svet. Karadjordja ubrajam u takve jer sam dosta čitao o njemu i došao sam do zaključka da je bio dosta prek i smrknut čovek, što bi naš narod rekao "namćor". Ne mislim da ga time blatim ili tako nešto.

U medjuvremenu, evo još jednog poznatog mizantropa:

http://noizz.rs/kultura/dzoni-stulic-progovorio-ljudi-su-nikakvi-bagra-i-dubrad/c29j48z

"Ljudi su po sebi nikakvi, bagra i đubrad. I onda više ne možeš da dišeš, a kamoli misliti pa nešto reći – rekao je Džoni.

Spomenuo je i da ga izrazito ljuti "eksploatacija njegovih pesama na Jutjubu".

– Svako ponaosob bi hteo da ima sve moje pesme na svom sajtu. Jer to mu je jedini način, inače je niko i ništa. I oni se krvavo bore za moje, a sa lakoćom gube svoje, i zemlju, i državu i pasoš. I šta god hoćeš. Krvavo se bore za ono što nije njihovo. **** se njima za pesme, oni svoj ništavni ego hoće da isture. Nemaju šta drugo da pokažu, ***** se na moj račun, i onda se, naravno, mrze i potkopavaju. Besprizorna govna drska. Nema reči za to, osim da im se glave samo skidaju. Džaba su se rodili – rekao je ozlojeđeni Štulić i dodao:

– Ja u svojoj karijeri, koja traje već 40 godina, nikad nisam takvu mržnju navukao kao sa ovim Jutjubom i sa tim skidanjem pesama. Upravo zbog toga. To je bagra koja, osim cinkarenja, dojavljivanja, uhode, drugo ništa ne zna. Ne znaju ništa drugo osim bacanja kamenih blokova na glave sa vrha zgrade. A hoće da žive. I naravno da sam u govnima."
 
Poslednja izmena:
A zar nije malo bzvze to sto ceo svet gleda da ulepsava svoje velikane, da ih romantizuje, a kod nas sve mora da se ocrni. I da je bilo tako, cemu pisanje o tome? Ko ce reci bravo i hvala?
Kao da nam je malo to sto su nas prvo ocrnili i pokusavaju da nas okrive da smo izazvali prvi svetski rat, pa posle drugog da su Srbi gori od nacista, pa ratovi 90ih da smo genocidni i sl.
 
A zar nije malo bzvze to sto ceo svet gleda da ulepsava svoje velikane, da ih romantizuje, a kod nas sve mora da se ocrni. I da je bilo tako, cemu pisanje o tome? Ko ce reci bravo i hvala?
Kao da nam je malo to sto su nas prvo ocrnili i pokusavaju da nas okrive da smo izazvali prvi svetski rat, pa posle drugog da su Srbi gori od nacista, pa ratovi 90ih da smo genocidni i sl.

Karadjordje je mitska ličnost, mogu ja da pišem o njegovoj nadljudskoj hrabrosti, energiji, volji, pregalaštvu, odlučnosti ali to su opšte poznate stvari. Ovo gore sam naveo ne kao napad na samog Karadjordja nego kao dodatak temi, ne verujem da će to značajno uticati na nekoga da Karadjordja posmatra ovako ili onako. Ja i inače dosta proučavam istorijske ličnosti i domaće i strane, pa se ne obazirem na to kako će ko šta doživeti. Druga bi stvar bila da se nalazimo u društvu sa nekim anti-srbima, tad možda i ne bih iznosio gore napisane činjenice, mada lično ne smatram to kao ocrnjivanje. Uostalom da je tako kako kažeš ne bih imao portret mladog Karadjordja postavljen za avatar.
 
nisam, kakvi (:
nego eto, razmisljam, a nista ne uradim povodom toga.. u glavi jedno, u spoljasnjem svetu drugo. story of my life
hahah, ovo mi pomalo zvuci kao pravdanje, iz nekog razloga :D pa zasto da ne, mislim da si i zasluzio titulu :D oprobas se malo i u toj ulozi (:
 

Back
Top