- Poruka
- 11.141
Pa i jeste tako. Obicno ljudi koji se plase da ce izgubiti svoju slobodu jako dugo ostaju sami, odnosno - ostaju sami dok god nalaze nekoga sa kim mogu da se druze, dok god imaju sa kim da dele interesovanja i hobije.
Pristupaju "vezivanju" tek onda kada shvate da vise nemaju sa kim da uzivaju u svojoj slobodi, jer se drustvo rasturi, prijatelji brinu o svojoj porodici i deci itd.
Ta spoznaja obicno pocne da dolazi posle cetrdesete, koliko ja mogu da procenim primere oko sebe. Nemali broj tih ljudi zapadne i u depresiju, jer im tada postane zaista tesko da nadju nekoga i onda lutaju, gde god mogu, sa bilo kim, samo da nisu sami u 4 zida.
Eto, to je potencijlna cena koja moze da se plati kasnije kada se tako sebicno cuva sloboda u nekim mladjim godinama.
I naravno, ako je neko srecan sa svojom slobodom, ako je tip licnosti da bolje funkcionise sam - onda i nema neka kasnija razocaranja i patnje sto je sam. Sve zavisi od osobe.
Lepo receno.