Strah od smrti

Ramzes Treci

Obećava
Poruka
90
Imam strah od smrti. Ali mi nije jasno zašto se ljudi plaše smrti, zašto se ja plašim, kad nema ništa neprirodnog u tome?! čovek se rodi, prirodno je i da umre. Šta je tu nepoznato što nas tera na to da se plašimo? Možemo li uopšte da se oslobodimo tog straha i da li je on povezan sa tim verovanjem da posle smrti ima još nečeg, pa nas je strah da ćemo biti kažnjeni za sva nedela ili da nam sledi novi život koji ne znamo kako će izgledati ili je upravo to što se verovatno ništa više ne dešava još veća muka jer možda nismo stigli da uradimo neke stvari?

Možda ova tema treba da bude postavljena na drugo mesto, ali ipak se radi o psihologiji čoveka i njegovim mislima, tako da sam je postavila ovde.
 
Izlaz je u veri, u verovanju da se samo napušta ovozemaljski život i ide u neki novi, na nekoj novoj planeti. Naravno treba se truditi, da što više želja ispiniš u ovom životu, jer, sa onog sveta se niko nije vratio ovde
 
Ne.
Pogrešna percepcija.
90% ljudi plaši se smrti, ne zbog nestajanja iz sadašnjeg života,
već zbog načina na koji će se to dogoditi.....
Bol, dah, propadanje....

A možda i to koliko će se mučiti dok ne dođe do smrti.
Nije li strašnije ostati živ i biti nepokretan, kao biljka, nego odmah umreti?!

- - - - - - - - - -

Zato lepo skupiti 80000$ i platiti ljudima da ti zamrznu glavu posle smrti... Mozda ce tehnologija moci da te ozivi i obezbedi vecan zivot :)

E jeste. Odakle mi tolike pare? Da imam, ne bi mi trebao večni život.
 
Ja sam negde čuo da je broj 1 najveći strah u čoveka zapravo da izađe na binu i da priča pred publikom. Broj 2 je smrt. Što znači da bi prosečni ljudi, ako su na sahrani, radije da budu u kovčegu nego da održe govor. :lol:
 
Poslednja izmena:
Izlaz je u veri, u verovanju da se samo napušta ovozemaljski život i ide u neki novi, na nekoj novoj planeti. Naravno treba se truditi, da što više želja ispiniš u ovom životu, jer, sa onog sveta se niko nije vratio ovde
Vjera je širok pojam mada ga većina odmah veže za religiju . Ateista sam i ne vjerujem u zagrobni život ali vjerujem da cu imati malo srece u životu
i da ću imati malo više lijepih trenutaka u životu nego onih loših . Možda neko može pobjediti strah od smrti religijom ali ja to do sada nisam vidio .
Kad negdje počne rat , popovi se uglavnom prvi razbježe a po nekoj logici oni bi se trebali najmanje plašiti smrti . Cijeli rat sam proveo na prvoj liniji .
Samnom su tamo bili uglavnom poznanici i za većinu sam znao ko je ateista a ko vjernik . Podjednako su se smrti plašili i jedni i drugi , što znači
da vjerovanje u boga u praksi ne funkcioniše .
 
Ernest Becker, američki antropolog, rekao je da ljudska životinja ima dva straha od kojih su druge životinje slobodne - strah od života i strah od smrti.
U ljudskoj je prirodi da se plaši svega nepoznatog, a smrt je ostala najveća nepoznanica, na koju smo osuđeni rođenjem.
Ne plašim se, možda se više plašim života, a na smrt gledam kao na nešto što će jednom sve obrisati, i lijepo i ružno.
 
Смрт?
Инстикт самоодржања је најјачи, можда не баш 3,5 милијарди година колико знамо да живот егзистира, али свакако од камбријске биолошке експанзије, преко пола милијарде година.
И онда неко одвали да животиње немају страх од смрти, а још је исти ексклузивно људски феномен???
 
Imam strah od smrti. Ali mi nije jasno zašto se ljudi plaše smrti, zašto se ja plašim, kad nema ništa neprirodnog u tome?! čovek se rodi, prirodno je i da umre. Šta je tu nepoznato što nas tera na to da se plašimo? Možemo li uopšte da se oslobodimo tog straha i da li je on povezan sa tim verovanjem da posle smrti ima još nečeg, pa nas je strah da ćemo biti kažnjeni za sva nedela ili da nam sledi novi život koji ne znamo kako će izgledati ili je upravo to što se verovatno ništa više ne dešava još veća muka jer možda nismo stigli da uradimo neke stvari?

Možda ova tema treba da bude postavljena na drugo mesto, ali ipak se radi o psihologiji čoveka i njegovim mislima, tako da sam je postavila ovde.

...kao i svi, imaš verovatno normalan strah od smrti (jednostavno strah od nepoznatog, nečeg što niko nije objasnio).
..Ne verujem da te taj strah svakodnevno parališe u obavljanju redovnih aktivnosti.
..Protutnje te neke misli, zebnja, strah od toga kako će to biti, šta će se desiti sa nama, konkretno recimo kod mene to vraćanje zemlji. Iako na svesnom nivou znam da nismo samo telo, opet nekad javi se neka zebnja i identifikacija sa telom.

..Opet nije ni loše imati razmišljanje o smrti, jer negde nas to uvek vraća na pravi put, da završimo neke stvari, budemo bolji, damo neki svoj maksimum, prvenstveno kao ljudska bića..
 
Imam strah od smrti. Ali mi nije jasno zašto se ljudi plaše smrti, zašto se ja plašim, kad nema ništa neprirodnog u tome?! čovek se rodi, prirodno je i da umre. Šta je tu nepoznato što nas tera na to da se plašimo? Možemo li uopšte da se oslobodimo tog straha i da li je on povezan sa tim verovanjem da posle smrti ima još nečeg, pa nas je strah da ćemo biti kažnjeni za sva nedela ili da nam sledi novi život koji ne znamo kako će izgledati ili je upravo to što se verovatno ništa više ne dešava još veća muka jer možda nismo stigli da uradimo neke stvari?

Možda ova tema treba da bude postavljena na drugo mesto, ali ipak se radi o psihologiji čoveka i njegovim mislima, tako da sam je postavila ovde.

ako gledas oko sebe, i vidis sve to, posebno kad gledas gore, nocu kad je cisto nebo... sve je mrtvo.. nisi chestica nego bice koje vidi sve to. ne umires ti, nego umire ono sto postoji oko tebe jer nema tebe da ga vidi na svoj nachin
 
Strah od nepoznatog, dilema pakao ili raj, nacin na koji ce se to dogoditi - u mom slucaju nije nista od ovog, vec misao da posle nema nicega jer mi jesmo samo telo.
Kad se iznervirate zbog gluposti, samo se setite koliko vam je ostalo i da li zelite preostalo vreme da tracite na takav nacin. I da, potrudite se da verujete bar u nesto, kontam da ce tako biti lakse kad dodje vreme :lol:
 

Back
Top