Pozdrav, imam jedan problem, ranije sam bio odbacivan i ismevan, to je trajalo baš dugo i to mi se urezalo i sad je problem što imam strah od odbacivanja i ismevanja i ne pričam sa ljudima i obično sam sam, a nekad kad imam šta nekog da pitam na primer ili da kažem ja krenem to da uradim ali me nešto odvrati od toga i smatram da ne pripadam nekoj grupi ljudi i kao da nisam isti kao oni tako se osećam. Tražio sam na internetu taj problem i piše da se to zove Socijala fobija. A na poslu sam isto prošao svašta i to mi je još više otvorilo ranu. Šta da radim povodom toga i kako da rešim taj problem?
za pocetak je dobro sto si definisao sta je problem. tu krece i resenje.
ako znas protiv cega se "boris" odmah si u prednosti.
imas dva neprijatelja sebe i fobiju.
sebe u startu postavi kao saveznika.
fobija se lako resava. lako ali ne BRZO i carobnim stapicem.
model 1 - pridjes nepoznatim ljudima na ulici i zapocnes razgovor "izvinita, zaboravio sam kuci mobilni i ne mogu da se snadjem , da li znate gde je ta i ta ulica" ... i tu krece dijalog. siguran sam da te nece oterati u tri lepe ili sl.
nema tog coveka koji ne zeli da pomogne nekome ! makar za sitnicu
model 2 - sam sebe nateraj da radis nesto sto bi nekom privuklo paznju da ti postavi neko pitanje...recimo ono sto je za danasnje vreme neobicno uzmi "ukrstene reci" i resavaj ih u kaficu dok pijes pice. kad zapnes onako polu glasno "jao kako se bese zove Ikarom otac.
Pa kad uhvatis tudji pogled (naravno da cete gledati kao cudaka jer ko jos resava ukrstene reci a da na bulji u mobilni) osmeli se i pitaj bilo da je musko bilo da je zensko.
da ne nabrajam jos poenta je jednostavna. kao kada vezbas u teretani tako se i mozak trenira. da se ojaca.
sam sebi si najveci neprijatelj jer u startu odbacujes mogucnost da nesto mozes.
mozes mnogo toga a za pocetak je da se frontalno suocis sa novim odbacivanjem. i ako opet budes "odbacen" a ti opet u glavu sto se kaze.
ako nista drugo uvek imas ovde nas "nevidljive" da ti damo savet, jer drugacije ne mozemo da ti pomognemo, da te ohrabrimo da se boris za sebe.
jako je bitno da zapamtis da ne postoji covek koji se necega ne plasi.
postoji a to je lud covek. u pravom smislu reci. lud = slobodan i bez straha.
Glavu gore i van iz kuce.... u pobedu ! makar dosla prekosutra ili za mesec dana.
"ne kreci u bitku ako nisi spreman da dobijes rat" !