Strah i odgovornost

Strah kao motiv za radjanje dece.... nije racionalan.

Mnogi ljudi, a narocito na zapadu, dozive starost sami u starackom domu. A deca neretko zive i na drugom kraju zemljine lopte.


Strah nije racionalna kategorija. Strah nikada nije racionalna stvar, besmislica je pricati o racionalnom strahu.

Roditelji znaju da zesce sjebu decu, ali jbga.
 
Ne postoje ljudi koji nemaju strah. Ali postoje oni kojima strah vise ili manje utice na celokupno bice. Normalna odgovornost je racionalna karakteristika bica, to je racionalni stav koji dolazi iznutra, i na koga ne uticu nikakve spoljasnje stvari. Ova druga, cesca vrta odgovornosti, je ona koja je uslovljena strahom, uslovljena je dozivljajem spoljnih stvari, koja se kroz odbrambeni mehanizam racionalizuje, i pakuje u neku izvedenu vrstu odgovornosti. U sustini, ona je povezana sa gledanjem sveta iz ugla svog dupeta verovatno, uopste me ne bi zacudilo da je to slucaj.

Dobro, ti si to lepse objasnio :)

Pa mislim da u vecini slucajeva ljude kroz zivot vodi strah a ne toliko njihove isitinske potrebe. Sto je jako lose jer uvek zivis u strahu od necega sto ce te zadesiti i ne pravis prave korake ka svojoj sreci.
 

Back
Top