Stihovi pesama koji vama znace

In my shoes, just to see
What its like, to be me
Ill be you, lets trade shoes
Just to see what id be like
To feel your pain, you feel mine
Go inside eachothers minds
Just to see what we'd find
Look at shit through eachothers eyes
Don't let them say you aint beautiful
They can all get fucked just stay true to you
Dont matter saying you aint beautiful
They can all get fucked just stay true to you...

Eminem(Beautiful)

Walking on street light, feel so cold tonight, a thousand sight on my mind, but I'll still stay on this side!
Sin (Clouds over Montana)

Rokam k'o Scraface, a ti k'o Bridzit Dzouns, ma pali mali nemoj ovde da te vidimo, da mi smo j.bn belci brate keve ti reci i nismo stara shkola vec j.bn preci, i **** mi se shta ko kaze, **** mi se shta ko laze, **** mi se shta ko misli i **** mi se za tiraze... (((: (bice ovde doosta zvezdica) .... :mrgreen:
 
nije stih...vise je pricica dragog mi pisca i drugara

BUBAŠVABA

Rođen sam pre dva dana, u imućnoj gradskoj porodici. Pored oca i majke, tu smo bili ja i mojih devet stotina braće i sestara, kao i naših trinaest hiljada bližih rođaka. Živimo u posleratnoj devetospratnici u centru Beograda. Moji otac i majka su izabrali poslednji sprat. Kažu da nisu mogli da odole pogledu. Zajedno s nama, na devetom spratu živi još jedna porodica bubašvaba, njih ukupno osamnaest hiljada. Nama je pripala severna polovina sprata, to jest stanovi 32 i 33, a njima južna polovina, odnosno stanovi 34 i 35. Odnosi između naše dve familije su dobrosusedski i za ova dva dana svog života, nisam prisustvovao većim incidentima. Tu i tamo se neko napije, pa malo glasnije peva, tu i tamo neko zađe u tuđu šupljinu, tu i tamo neko opali nečiju sestru, ali se sve to reši uz čašicu razgovora i malo dobre volje. No, onih standardnih problema iz životinjskog sveta ima svugde, pa i među nama: borba za pizdu, borba za hranu, borba za opstanak. Život je jeben i nije nimalo lak.

Na žalost, veoma rano sam ostao bez oca. Pola sata po mom rođenju, ostareli otac izašao je u šetnju. Napustio je svoju kanalizacionu cev i otišao da se promuva po stanu 33. Tamo je naleteo na onog ludaka. Iz ko zna kojih razloga, taj magarac je stajao u zamračenom kupatilu. Naiđe moj otac sa još jednim prijateljem koga je usput sreo i ništa ne posumnjavši, izađu pravo iz kanalizacije na pločice. Ko vele, mrak je, a ljudska bića ne vole mrak, ne vide u mraku i ne hodaju po mraku. Izađu njih dvojica, a veče lepo, letnje. Kad, odjednom, upali se svetlo, a onaj ludak stoji u sred kupatila. Na sebi je imao samo gaće i vojničke cokule. Kad se svetlo upalilo, moj otac i taj njegov prijatelj stadoše kao ukopani, primenjujući stari bubašvapski trik neodavanja svog položaja nepomičnim stajanjem. Nešto očigledno ne štima u tom triku, jer, ko god je pokušao da ga primeni, kući se nije vratio. Jednim udarcem čizme, od očevog prijatelja manijak je napravio kašu, a moj tata, junak hiljadu bitaka, dade se u beg, prema jednoj pukotini između veš mašine i vrata od kupatila. No, u jednom koraku ludak ga je stigao i zgazio. Nije ga celog zgazio, već zadnju polovinu, pa je otac ostao onako prepolovljen na pločici od kupatila, da kuka i plače. Ludak se smejao kao mahnit, a mi smo iz pukotine slušali vapaje našeg oca. Nije hteo da ga dokusuri, već ga je ostavio onako iskasapljenog da kuka, delom da bi uživao u svom sadizmu, a delom i da bi namamio neke od nas da izađemo i pokušamo da pomognemo ranjenom strarcu, kako bi i nas izmasakrirao. Ljudi su govna.

Taj manijak je prilično neefikasan, jer nas lično pobije jedva desetak za veče. Ovi iz stana 32 su mnogo podmukliji. Divljak nas čeka celu noć i brutalno ubija čizmama, savijenim novinama, a nekad i bejzbol palicama, dok nam ovi drugi ostavljaju unaokolo hleb po patosu, pa kad mi dođemo da ga jedemo, u jednoj noći nas pomre osam stotina. Dugo je vremena trebalo da moji preci ukapiraju kako nam hleb posipaju nekim otrovom, te da je to ono što nas ubija. Mudre bubašvabe su upozoravale narod da ne ždere hleb koji se nalazi po ćoškovima soba, već samo onaj koji stoji u kutijama za hleb, no, narod je stoka i ne sluša, pa uporno ždere hleb kojim ga truju i crkava. Bogu hvala pa se razmnožavamo kao sumanuti, tako da nam to bitno ne umanjuje broj. I pored toga što su ljudi iz stana 32 bili daleko pogubniji po našu populaciju, manijak iz trideset trojke nam je mnogo više išao na nerve, valjda zbog svoje fanatične mržnje prema bubašvabama. Izgledalo je kao da je posvetio život ubijanju bubašvaba. Smradina.

Već sledeće večeri sam sa svojom starijom braćom krenuo u lov. Izabrali su manijakov stan, kako ne bih slučajno pojeo neko neispravno parče hleba na patosu. Izašli smo iz jedne pukotine u blizini klozetske šolje. Išli smo sasvim uza zid, a onda smo ušli u još jednu pukotinu i kroz mračan tunel putovali nekoliko santimetara. Da imam srce, verovatno bi htelo da iskoči iz mene. Izašli smo u kuhinju. Krenuli smo ka kutiji za hleb, a onda se upalilo svetlo. Moja braća su pobegla pod linoleum, a ja sam ostao kao ukopan, na parketu, pored zida. Psihopata je stajao na pola metra od mene i urlao «Hahaha, glupaci!» Zatim je došao do linoleuma i mučki ga izgazio. Sve što je bilo ispod njega, ostalo je ispod njega. Moja braća nisu mogla da znaju gde će ludak da zgazi, jer su se nalazili ispod linoleuma, a on je gazio nasumice nekoliko minuta i sve ih pobio. Njih ukupno osamdeset i trojica je poginulo. Oni su bili krupni crni momci, a ja sam bio još mali, nekako smeđ, pa me manijak nije primetio. Otišao je u drugu sobu grohotom se smejući, a ja sam jedva našao put do kuće. Kad sam stigao tamo i rekao šta se desilo, moja preostala četrsto trideset i četiri brata su pobesnela. Neki su plakali, neki čupali čekinje s nogu, a dvojica su čak izvršila samoubistvo. Bez obzira što nas je puno, bubašvabe teško preboljevaju gubitak člana porodice. Većali su nekoliko sati šta činiti, da bi se na kraju iskristalisala dva predloga. Jedan je bio da pustimo monstruma da nas i dalje brutalno tamani, s obzirom da smo bili mali i nemoćni da mu pružimo bilo kakav otpor, a drugi je bio da se prijavi četrdesetak dobrovoljaca za samoubilačku akciju i napadne ga, pa šta bude. Mišljenja su bila podeljena, majka i sestre su uglavnom bile za to da ostavimo homo sapiensa na miru, pa će možda, jednog dana, ostaviti i on nas. No, to je bilo tipično žensko razmišljanje. Muški su bili za akciju, ali niko nije smeo da se prijavi za poduhvat. Ja sam se prijavio bez razmišljanja, a onda se prijavilo još njih osamdeset, jer ih je bilo sramota da ćute dok se za nemoguću misiju prijavljuje bubašvaba stara pola dana. Na posletku, od tih osamdeset ostalo je nas četrdeset i dvojica, pošto su se ostali predomislili i odustali uz najrazličitije izgovore. Neko je rekao da mora da ide kod zubara, neko je rekao da mora da gleda omiljenu emisiju, neko je rekao da ga boli glava, a neki su samo pobegli bez ikakvog izgovora. Bilo je pokušaja da me odgovore od mog nauma. Govorili su mi da sam mlad i neiskusan, da ću prvi pasti na bojnom polju, no ja sam bio uporan, a kako su bubašvabe izuzetno demokratska stvorenja, pustili su me da radim kako mi savest nalaže.

Akcija je tebalo da se izvede sutradan. Bubašvabe nisu bogzna kako ratnički nastrojena sorta. Među ostalim insektima se s podsmehom prepričavaju naši porazi protiv dvadeset puta manjih mrava. Neke moje pretke je dvadeset crvenih mrava izbacilo iz jedne zgrade u Drinčićevoj, pa su morali da se presele u neku ruinu u Ulici Pavla Papa. Njih trideset devet hiljada. Poznato je da jedan obični pauk ume za večeru da pojede osamdeset mladih bubašvaba, a oni deblji primerci su u stanju da za jedno veče unište jednu omanju porodicu od nekoliko stotina članova. Da li znate kako pauk tamani bubašvabe? Sa šest nogu pridržava deset bubašvaba da bi ih pojeo, a preostalim dvema im deli šamare. Bubašvabe su toliko patetične da je jednom izbio spor sa nekim stidnim vašima, koje su prešle sa sisanja krvi u vegeterijance. S neke ***** su sišle u pukotinu punu bubašvaba i pokušale da ih izbace napolje. Bubašvabe su se začudile šta stidne vaši traže u njihovoj pukotini, stidne vaši su rekle da od tog dana jedu samo 'suv lebac, a bubašvabama su preporučile da odu u ***** iz koje su one došle. Bubašvabe su pokušale da ih urazume, ali je jedna od stidnih vašaka najstarijem bubašvabi opalila šamar, a on ju je zauzvrat šutnuo u dupe. Da li znate kolika je vaška naspram bubašvabe? Otprilike kao bubašvaba naspram psa. Taj šamar je stidnu vaš bukvalno razneo, a najstariji bubašvaba je zbog toga pretrpeo neverovatnu grižu savesti i samog sebe izgnao iz porodice. Niko ga nikada nije više video. Što se stidnih vaši tiče, one nisu htele da se sklone, pa su jedno vreme živele zajedno sa bubašvabama. Onda su počele da umiru od gladi, da bi na kraju preostale dve vaši jedne noći pobegle nazad u onu *****. Sve u svemu, svi nas ponižavaju, ali eto prilike da im pokažemo ko smo, tako što ćemo pokušati da uništimo najvećeg neprijatelja svih ljudi i životinja: homo sapiensa.

Krele je bio budan noću, a spavao danju, dakle kao i mi bubašvabe. Zato ga je trebalo napasti u ranim jutarnjim časovima, dok spava najtvrđim snom. Ratni savet, specijalno oformljen za ovu priliku, izradio je detaljan plan akcije i on glasi ovako:

«1. Mimo običaja, ostati budan i posle izlaska sunca.
2. Ovo pod 1. važi samo za one koji učestvuju u akciji, ostali mogu da spavaju
3. Doći do mamlaza.
4. Utvrditi da li spava.
5. Ako leži u krevetu sklopljenih očiju, znači da spava.
6. Ako spava, napasti ga i eliminisati
7. Ako ne spava, napasti ga s leđa i eliminisati.»
 
Majka je čitavih pola minuta plakala, jer joj mezimče ide u rat, ali ja sam joj rekao da znam zašto idem i da me nije strah. To ju je malo osokolilo, pa je prestala da plače, a onda mi ponudila da kresnem neke njene školske drugarice, za slučaj da se ne vratim živ. Nije mi bilo čemu priča, a kad su mi njene školske drugarice pokazale šta je po sredi, kresnuo sam još četrdeset osam sestara pride, a i majku. Bilo im je drago.

Krenuli smo u boj. Sunce je izašlo, a mi smo se nabili na izlazu iz pukotine. Izlaz je vodio pravo u sobu u kojoj manijak spava i planira svoja monstruozna ubistva. Ležao je na krevetu. Sledeće što smo primetili bio je jedan veoma nadrkani pauk koji nam se velikom brzinom približavao. Nekoliko bubašvaba je pobeglo dalje u pukotinu. Ja sam ostao. Pauk je prišao i opalio mi šamar. Zamalo me je ubio. Došao je do našeg vođe, koji je bio general po činu, i počeo da ga ispituje.

«Šta vi ***** tražite ovde usred bela dana?», pitao je pauk.
«Mi... ovaj... gospodine... ja...», pokušavao je da mu objasni general, ali je pauk i njemu opalio šamar. General je pao na dupe.
«Mislio sam da smo se dogovorili», rekao je pauk, «vi noću po 'leba, a ja i danju i noću po šta mi je volja! Je l' nije tako?!»
«Ovaj... jeste... ali, ovo je specijalna misija», rekao je general
«Hahahaha», smejao se pauk, «specijalna misija!? Bubašvabe krenule u specijalnu misiju. Gde ste krenuli, da skočite kroz prozor?»
«Ne, pošli smo da ubijemo onog manijaka», rekao je general prkosno.
«Koga?»
«Njega», pokazao je general nogom na odvratnu mrcinu, izvaljenu na krevetu.
«Zašto njega?», uzvrteo se pauk, »pa, on je sjajan tip!»
«Imamo mi svoje razloge», rekao je general.
«To je baš interesantno. A kako nameravate da ga ubijete?»
«Napašćemo ga i ubićemo ga.»
«KAKO IDIOTI!? KAKO NAMERAVATE DA UBIJETE LJUDSKO BIĆE?! NITI STE OTROVNI, NITI STE ZARAŽENI NEKOM BOLEŠĆU!»
«Mislili smo da mu svi uskočimo u usta i ugušimo ga», odao je general. Pauk je počeo da se krsti.
«Isuse Hriste, ovi su potpuno prolupali», a onda se ponovo obratio nama «Slušajte govnari, to je moj ortak, ali ću vas pustiti da pokušate da ga ubijete, samo zato jer znam da je to nemoguće. Želim da gledam gomilu glupih bubašvaba kako ginu. Ako neko od vas ostane živ, ja ću ga ubiti.»
«Ne interesuje nas, ovo je ionako samoubilačka misija», rekao je general.
«Ma nemoj», rekao je pauk, «ko je najviši po činu posle tebe, drtino?»
«Onaj pukovnik tamo», odgovorio mu je general, posle čega mu je pauk jednim karate potezom otkinuo svih šest nogu. Zgrozili smo se. Zatim je pauk prišao pukovniku i rekao mu «Čestitam na unapređenju generale.» Posle toga je starog generala presekao na pola, a nas propustio da prođemo.

Popeli smo se na neprijatelja, pazivši da ga ne probudimo. Usta su mu bila širom otvorena, a iz njih su curele bale. Jedan po jedan, ušunjali smo mu se u usta. Nije ništa primetio. Kad nas je bilo dvadesetak u i oko njegovih usta, nekada pukovnik, sada general, naredio je juriš. Ja sam bio među poslednjima. Mislim da su me moji namerno štedeli. Nisam mu stigao ni do brade, a majmun se probudio. U jednom potezu je ispljunuo sve bubašvabe. Ja sam se skotrljao na ćebe kojim je bio pokriven, a moji drugari su popadali na patos. Veći deo je pao na leđa i nije bio u stanju da se okrene. Homo sapiens je nekoliko sekundi stajao na sred sobe, pokušavajući da shvati šta se dogodilo. Prvo je napravio zgađen izraz lica i rekao «Fuj, grozno», a zatim mu se na licu pojavio osmeh. Shvatio je.

«Mali smradovi, vi ste hteli da me ubijete! MENE! MENE!? Hteli ste da me ugušite!? Aaaa, nećemo tako da se igramo.»

Počo je da ih gazi. Golim nogama. Čulo se krckanje, a ja sam čuo i bolne jauke mojih saboraca. Ludak se smejao kao lud, a onda je zastao.

«Hteli ste da me ugušite, a? E, sad ćete da vidite kako je kod čike u ustima! Hahahaha!»

Počeo je da hvata moje iskasapljene i ranjene drugove i da ih trpa u usta. Bio je sto posto otkačen. Jeo ih je. Izbrojao sam njih trideset tri koje je pojeo. Kad tu dodamo generala koji je ležao iskasapljen na izlazu iz pukotine i mene, koji sam čučao u ćebetu, znači da je okolo moralo biti barem još pet ili šest preživelih. Misija je bila prava propast.
Ubrzo je manijak otišao da popije čašu vode, a ja sam to iskoristio da pobegnem sa ćebeta. Stigao sam do pukotine iz koje smo izašli. Tamo je bilo nekoliko leševa. Bile su im mučki iščupane noge. A onda sam osetio nečje prisustvo iza leđa. Okrenuo sam se. Pauk.
«Kuda?», rekao je.
 
Old pirates, yes, they rob i;
Sold I to the merchant ships,
Minutes after they took i
From the bottomless pit.
But my hand was made strong
By the and of the almighty.
We forward in this generation
Triumphantly.
Wont you help to sing
These songs of freedom? -
cause all I ever have:
Redemption songs;
Redemption songs.

Emancipate yourselves from mental slavery;
None but ourselves can free our minds.
Have no fear for atomic energy,
cause none of them can stop the time.
How long shall they kill our prophets,
While we stand aside and look? ooh!
Some say its just a part of it:
Weve got to fulfil de book.

Wont you help to sing
These songs of freedom? -
cause all I ever have:
Redemption songs;
Redemption songs;
Redemption songs.
---
/guitar break/
---
Emancipate yourselves from mental slavery;
None but ourselves can free our mind.
Wo! have no fear for atomic energy,
cause none of them-a can-a stop-a the time.
How long shall they kill our prophets,
While we stand aside and look?
Yes, some say its just a part of it:
Weve got to fulfil de book.
Wont you help to sing
Dese songs of freedom? -
cause all I ever had:
Redemption songs -
All I ever had:
Redemption songs:
These songs of freedom,
Songs of freedom.


fenomenalno
 
Sjeta

Ne ljuti se što ti nekad pišem
i o tome nikom ne govori
želim s tobom podijelit trenutke
kad u meni sjeta progovori.

Ja još volim nespavane noći
kad u duši redam davne slike
ti u meni živiš kao oči
tvoje oči sjetne i velike.

One su mi smiraj ljetnjeg dana
kad se sunce na počinak sprema
dva velika pitoma kestena
na komadićima porculana...

Luka-Lune Jović
 
Emancipate yourselves from mental slavery;
None but ourselves can free our mind.
Wo! have no fear for atomic energy,
cause none of them-a can-a stop-a the time.
How long shall they kill our prophets,
While we stand aside and look?
Yes, some say its just a part of it:
Weve got to fulfil de book.
Wont you help to sing
Dese songs of freedom? -
cause all I ever had:
Redemption songs -
All I ever had:
Redemption songs:
These songs of freedom,
Songs of freedom.


fenomenalno

Podržavam, pesma je jedna od najboljih ikada... svaki put se naježim kad je slušam.
 
Eagles - Hotel California

On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas, rising up through the air
Up ahead in the distance, I saw a shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim
I had to stop for the night
There she stood in the doorway;
I heard the mission bell
And I was thinking to myself,
this could be heaven or this could be hell
Then she lit up a candle and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say...

Welcome to the hotel california
Such a lovely place
Such a lovely face
Plenty of room at the hotel california
Any time of year, you can find it here

Her mind is tiffany-twisted, she got the mercedes bends
She got a lot of pretty, pretty boys, that she calls friends
How they dance in the courtyard, sweet summer sweat.
Some dance to remember, some dance to forget

So I called up the captain,
please bring me my wine
He said, we havent had that spirit here since nineteen sixty nine
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say...

Welcome to the hotel california
Such a lovely place
Such a lovely face
They livin it up at the hotel california
What a nice surprise, bring your alibis

Mirrors on the ceiling,
The pink champagne on ice
And she said we are all just prisoners here, of our own device
And in the masters chambers,
They gathered for the feast
The stab it with their steely knives,
But they just cant kill the beast

Last thing I remember, I was
Running for the door
I had to find the passage back
To the place I was before
relax, said the night man,
We are programmed to receive.
You can checkout any time you like,
But you can never leave!
 
Goblini - Ne Trebam Nikome

Izmisljen za sebe
Srecan sto postojim
Veceras ja sam
U boji noci
Izguzvane misli
Drzim u ruci
Telefon ne zvoni

Ne trebam nikome!

Lose je uvek lose
A dobro ima dva lica
Obuci se i kreni
Progutaj nesto da zavolis svet
Lazne osmehe i jeftine poglede
Ne podnosim njihov dodir
I zato nikom' ne pruzam ruku

Ne trebam nikome
Moj savrseni plan
Ne trebam nikome
Srecan sam ovako sam

Ne trebam nikome!
Ne trebam nikome!
Ne trebam nikome!

Izmisljen za sebe
Sretan sto postojim
Veceras ja sam
U boji noci
Izguzvane misli
Drzim u ruci
Telefon ne zvoni

Ne trebam nikome!

Ne trebam nikome
Moj savrseni plan
Ne trebam nikome
Srecan sam ovako sam

Ne trebam nikome!
Ne trebam nikome!
Ne trebam nikome!
Ne trebam, ne trebam ...
Ne trebam nikome ...
 

Opet buncam,glava puca,
hvatam se za grudi-dobro je,čuka i dalje kuca.
Pitam se dokle ću da se smucam sa hopom,da jurcam za životom kad sam izgubio moto?
Čemu pohod?Teram čopor da krene u prodor a moja sudbina je progon.
Ambicije zbogom,treba mi odmor.
Sedim dokon,oduzet štokom zamišljam svoj pokop.
Kome će lice biti mokro kad budem gotov?
Zamišljam govor,a potom tražim novi otrov.
Keva je gajila iris a podigla korov.Ipak zadovoljna plodom ponovo me poliva vodom.
I ja kažem da sam dobro.
Mama,odoh-plovim brodom koji je osuđen na potop
al' ne pružam otpor,nek' stvari idu svojim tokom.
Izvolite,vidim da gorite od želje da me slomite.
Sve moje prisvojite,srce mi zdrobite.
Samo me oslobodite vaganja i traganja,
ko je brat a ko dželat,ko je virus a ko lekar...
Ko je zaslužio stub srama a ko pehar?
Ova igra je iz mene isisala sav nektar.

Dokrajčite me,više neću da se trudim
sa borbom ili bez ja svakako gubim.
Samo lutam,ne znam za čime žudim.
Bože osećam da ludim.

23 godine gajim drugarstva i maštam da će sva ta bratstva da prerastu u carstva.
Praštam da bih zadržao sastav,a za šta?
Sad kad stojim na leru treba da povratim veru,
vidim samo ćala i kevu,kao i na rođenju.
Znam da imam petlju ali osećam strepnju.
Gubim želju da shvatim ovu zemlju,znam živeo bih u veselju da sam glup.
Što nisam gluv?-Da ne čujem sve ove nebuloze na koje se drugi lože.
Pomozi mi Bože,ili njih prosvetli il' i mene zaglupi,zatupi
da ne mogu da se naljutim,da ćutim i trpim,da budem zatucani Srbin.
Ne mogu više da prkosim sudbini,umor stiže.
Više nije dovoljno da čitam kako piše.
Neki su čekali sunce posle kiše,ja se borio po oluji i opet sam na nuli.

Dokrajčite me,više neću da se trudim
sa borbom ili bez ja svakako gubim.
Samo lutam,ne znam za čime žudim.
Bože osećam da ludim.

Dim kulja,sve više sumnjam da ću ikada izaći iz mulja.
Moj elan je poljuljan,igra je sve grublja,
sad ne mogu da istrajem,priznajem da mi treba ljubav,neko u koga mogu da se uzdam.
Hoću kraljicu pored sebe da me izvede iz duševne bede,
da me podseti na stvari koje su vredne borbe.
Da me njene oči bodre u bici protiv horde,
da mi sanira povrede i povede do pobede.
Nova čaša se uliva,ruka je sve nesigurnija.
Što je srce praznije,piksla je sve punija.
Samoća ubija,suza se niz obraz sliva a ja kažem svima to je od dima.
Sve što imam je inat,ne teraj me da priznam da iza sebe nemam ništa.
Možda moji demoni ne postoje,možda sam od onih koji se celoga života boje i za svaki poraz traže izgovore?

Dokrajčite me,više neću da se trudim
sa borbom ili bez ja svakako gubim.
Samo lutam,ne znam za čime žudim.
Bože osećam da ludim.

Osećam da ludim...
 
Poslednja izmena:
Divlje Jagode Zauvijek Tvoj


Zima je, decembar, mokri snijegovi
Svuda su tragovi tvoji ostali
Na tren pomislim, nisam ni za sta
Nikad gore godine, duso, vjeruj mi.


Sjecanja me bole sva, moja ljubavi
Sibaju me vjetrovi, modri vjetrovi.
Zauvijek tvoj (tvoj) ...
Zauvijek tvoj (zauvijek tvoj) ...


Sjecam se, ti i ja, moja jedina
Pamtim sve, ti i ja, plave ulice
Mjesec svud oko nas, a ti ljubis me
Topla si, drhtis sva, da li sjecas se.


Stajala si tu kraj mene, sva u suzama
Kao srna uplasena, zbunjena.
Zauvijek tvoj (tvoj) ...
Zauvijek tvoj (zauvijek tvoj) ...
 
Pero Defformero - Na da n kad si posla za toga coveka

Na dan kad si pošla za toga čoveka
Iz očiju mojih potekla je reka.
Talasi su tuge došli do tvog praga
Do tad znala nisi da ti si moja draga.

S osmehom na licu, kraj mene si prošla
I s njime u crkvu ti si draga pošla
Povešće te posle on ka svojoj kući
Od tuge i bola srce će mi pući.

Pogreših silno
što ne rekoh da te volim
Pa pođoh pred svatove
i stadoh da te molim.

Ne reci da želiš za muža tog čoveka
Jer nesrećna bićeš do kraja svoga veka
A sa tobom i ja nesrećan ću biti
U kafani tužan zbog tebe ću piti.

Ne mogu ja dušo ovo da podnesem
Bombom ću draga sebe da raznesem
Ma razneću dušo i tebe i sebe
I svatove ove što ruše mi snove.


z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:z:cry:
 
TATA NEMOJ DA BUDES LOVAC

Tata,nemoj da budes lovac,
pogledaj moje tuzno lice,
tata,prodaj nekome pusku,
tata,sta su ti krive ptice?

Tata,mozes da budes lekar
mozes da kopas rudnike crne
tata,mozes da budes pekar
tata,sta su ti krive srne?

Tata,ne kupuj vise metke
tata,molim te dozovi sebe
tata,shvati da pucas u nekog
-ko ne moze da puca u tebe!

Nedeljko Popadic

Inače, moj tata nije bio lovac, ni moj muž nije lovac a ova Nedeljkova pesma me tako raznežila...
 
Ma Bryan je zakon. Obavezno idem da ga gledam kad bude dolazio u srbiju. Covek kida.

Bryan Adams - Back To You

i've been down, i've been beat
i've been so tired that i could not speak
i've been so lost that i could not see
i wanted things that were outta reach
then i found you and you helped me through
and you showed me what to do
and that's why i'm coming back to you

like a star that guides a ship across the ocean
that's how your love
can take me home and back to you
and if i wish upon that star, someday i'll be where you are
then i know that day is coming soon, yeah i'm coming back to you

you've been alone but you did not show it
you've been in pain but i did not know it
you let me do what i needed to
you were there when i needed you
mighta let you down, mighta messed you around
but you never changed your point of view
and that's why i'm coming back to you...

like a star that guides a ship across the ocean
that's how your love can take me home and back to you
and if i wish upon that star, that someday i'll be where you are
then i know that day is coming soon, yeah, i'm coming back to you

mighta let you down, mighta messed you around
but you never changed your point of view
and that's why i'm coming back to you... yeah

like a star that guides a ship across the ocean
that's how your love can take me home and back to you
and if i wish upon that star, that someday i'll be where you are
then i know that day is coming soon, oh, i'm coming back to you

i'm coming back to you
i'm coming back to you
i'm coming back to you
that day is coming soon
i'm coming back to you
 
...on je vrh!!!....ali meni je gotivna pesma od njega Here I am....:)

Bryan Adams - Here I am.....:)

Here I am - this is me
There's no where else on earth I'd rather be
Here I am - it's just me and you
And tonight we make our dreams come true

It's a new world - it's a new start
It's alive with the beating of young hearts
It's a new day - it's a new plan
I've been waiting for you
Here I am

Here we are - we've just begun
And after all this time - our time has come
Ya here we are - still goin' strong
Right here in the place where we belong

Chorus X1

Here I am - this is me
There's no where else on earth I'd rather be
Here I am - it's just me and you
And tonight we make our dreams come true

Chorus X2

Here I am - next to you
And suddenly the world is all brand new
Here I am - where I'm gonna stay
Now there's nothin standin in our way
Here I am - this is me
 
Ovu pesmu je Serijski_Ubica vec bio postovao. I ja sam je vec bio nahvalio. Ali evo koliko vremena je proslo od kad je postovana a ja sam jos uvek pod utiskom. Stvarno je pesma nad pesmama. I zasluzuje da se dvaput postuje. U stvari to je najmane sto moze da se ucini u cast ovakve prelepe pesme. Hvala jos jednom Radyard Kipling-u sto je napisao, i Ivu Andricu sto je odradio odlican prevod.

AKO

Radyard Kipling 1865-1936
Nobelova nagrada 1907.


Ako možeš da sačuvaš svoju glavu kada svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to,
Ako možeš da veruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i čak pridodaješ njihovim sumnjama,
Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren da ne lažeš,
ili ako si omrznut da ne mrziš,
A pored toga da ne izgledaš predobar ili premudar,
Ako možeš da sanjariš,
a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš da razmišljaš,
a da ti maštanje ne bude cilj.
Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom
i da smatraš te dve varalice kao da su potpuno iste,
Ako možeš da podneseš kada čuješ da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,
Ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio ceo život,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaraš,
Ako možeš da staviš na gomilu sve što imaš
i da ga baciš na kocku,
izgubiš i opet počneš ispočetka
i nikada ne izustiš reč o tom svom gubitku,
Ako možeš da prisiliš svoje srce i nerve i tetive,
da te služe dugo iako ih više nemaš,
I tako izdržiš kada nema ničega u tebi,
sem volje koja ti dovikuje ''istraj''
Ako možeš da razgovaraš sa najnižim,
i da sačuvaš svoje dostojanstvo,
ili da šetaš s kraljevima,
a da ne izgubiš razumevanje za obične ljude.
Ako ni neprijatelji ni prijatelji ne mogu da te uvrede,
ako te svi cene, ali ne suviše,
Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravan minut
sadržajem koji traje šezdeset sekundi,
Tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
i iznad svega bićeš čovek, sine moj !

Preveo: Ivo Andrić

:worth::worth::worth::worth::worth::worth::worth::worth::worth::worth::worth::worth:
 
Sve ono sto si volela
Svoj oreol si rukom srusila
Jer u tebi crne reka protice
Ponekad bojim se,i mene odnece.

Za snove sto sam sanjao
Sve bih dao,al' ih ne bih vratio
Jer te tvoje oci proklete
Samo za mene nisu stvorene.

Ja sam budan,a ti si zaspala
Kao na belom jastuku od oblaka
Nek' te nebo ljubi,to me ne brine
Jer te bog cuva za mene.
 
Louis Armstrong - What A Wonderfull World

I see trees of green, red roses too
I see them bloom for me and you
And I think to myself what a wonderful world.

I see skies of blue and clouds of white
The bright blessed day, the dark sacred night
And I think to myself what a wonderful world.

The colors of the rainbow so pretty in the sky
Are also on the faces of people going by
I see friends shaking hands saying how do you do
They're really saying I love you.

I hear babies crying, I watch them grow
They'll learn much more than I'll never know
And I think to myself what a wonderful world
Yes I think to myself what a wonderful world.
 
Cyndi Lauper - Time After Time

Lying in my bed I hear the clock tick,
and think of you
caught up in circles confusion--
is nothing new
Flashback--warm nights--
almost left behind
suitcases of memories,
time after--

sometimes you picture me--
I'm walking too far ahead
you're calling to me, I can't hear
what you've said--
Then you say--go slow--
I fall behind--
the second hand unwinds

chorus:
if you're lost you can look--and you will find me
time after time
if you fall I will catch you--I'll be waiting
time after time

after my picture fades and darkness has
turned to gray
watching through windows--you're wondering
if I'm OK
secrets stolen from deep inside
the drum beats out of time--

chorus:
if you're lost...

you said go slow--
I fall behind
the second hand unwinds--

chorus:
if you're lost...
...time after time
time after time
time after time
time after time
 
U polu-tami sobe
Ulazi pred svitanje
Prilazim ti tiho
A u dusi bol ne prestaje.
Daj mi reci sada
Sto se s nama dogadja
Jos me bole rijeci
Sto su sisle s nasih usana.

Ti zauvijek znas
Da pripadam tebi
Evo ti sad
Ja priznajem to
Zelim da znas
Ti oku mom si dar
I ceznja srca mog
Sam Bog zna
Ti si meni sve.

Ako jednom odes
S kim cu bol pobijediti
Nikad ovaj zivot
Necu moci dijelit' ni sa kim'.

Ti zauvijek znas
Da pripadam tebi.....
 

Back
Top