Stihovi koji liče na mene

Kome je srce mlado
i zna sta je lepota
taj ce ziveti srecno
do poslednje kapi zivota

Njegove divne strasti
nikakva nisu sramota
ljubav je pitanje casti
do poslednje kapi zivota

Jedan je svet i vek
i trosi se toplota
a zivot tece od prve
do poslednje kapi zivota
 
***

Zelim,
da nikada ne zalutas u predjele gdje te ne ocekuju i da ti na
ispruzenu ruku uvijek, uvijek netko pozdravom odvrati
da ti uvijek stignu dobra pisma, vijesti i sjecanja,
da sudbina trajno stiti svakog koga volis,
da ne bude rata, da se ne zaboravis smijati,
da vjerujes u mogucnost istine koja nije sebicna, i da svima
koji te za to mole, oprostis,
da te nikada ne bole uspomene na tvoje mrtve,
da budes osjetljiv preko mjere,
da spasis nekog tko ne zna plivati, i da ti ne treba necija zahvalnost,
da te uvijek voli svecanost rijeci
.
 
dadel:
Pogreb
Zaustavite vreme, nek sve stane, zauvek
Rasterajte gavrane sto gladne cekaju kosti
Iznosite kovceg, polako; Umro je covek
Bog da mu dusu prosti.

Nek laste u crnim frakovima
Letom ispisu njegovo ime
On ce ziveti, ziveti vekovima
Njegovom delu sad dizemo sleme.

On je od srca voleo sve
I sad ga zadesi sudbina teska
Ziveo je za ljubav, za sne
To mu je bila jedina greska.

On je bio putokaz svete
Zastideo zvezde lepotom stiha
I sad sve sto zivi i cveta
Mozda je plod njegovog daha

I sad dok te u tamnu spustamo raku
Odlazis polako moj dobri pobro
Kome sad da pruzim ruku
Nikada vise nece biti lepo
Nikada dobro.

Prevod sa nemackog -Dadel

Cerka mi je pre par godina dala ove stihove na nemackom.
Nisam mogao da odolim da ih ne prevedem/ Sitna odstupanja
su tu zbog rime/ Nazalost orginal nemam.To je posmrtni govor
iz jednog filma. Mozda bi Silent Bob mogao da nam pomogne i
iznese ovu pesmu u orginalu, navede ime autora itd.Niko nije
svemoguci i ako nezna nema problema. To je moj favorit u
poeziji.
Pozdrav svima
Nije ta pesma u originalu, ali jeste posmrtni govor iz jednog filma (4 vencanja i sahrana)

Funeral Blues


Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crepe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever; I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood,
For nothing now can ever come to any good.
 
Hvala glok !
Ovo cu kopirati za cerku ja ne govorim Engleski i imao sam na Nemackom.
Tacno, to je moja verzija / Koja odstupa od orginala/ Ta stvar me inspirisala ali zato nisam napisao da je moja. Ako sta mrzim to je plagijat.Molio sam da neko postavi orginal
nazalost ne razumem ali hvala.
Znas kada su se prevodioci igrali "Pokvarenih telefona" i svako je znao jezik onog desnog do sebe.
Data je recenica " Istorija vina je stara kao istorija covecanstva" Kada se vratila do prvog koji je poslao preinacila se u " Vino je najveci covekov prijatelj"
Pozdrav !
 
Marchelo-Jedan

Zivim u senci senke, tvoje senke
i znam da znas
jos uvek sminkam stvarnost tvojom bojom
jer drukcije ne umem, ne razumem
ne zelim pred laznim svetom celim
da se lazno veselim
to nije osmeh, to je grc
ljudi su slepi
lepi dani, nasmejani, za tebe,
za mene skice
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice
znam da znas
jer u svim snovima ti vrtim
sve te prazne reci praznim danima, nestajes
i prica odavno nije fer
lepotica i zver, suvise razno
sve je prazno
prazno je zarazno, neprolazno
vracam se njima, zar mislis
da se stvarno ponosim time
u mojoj glavi posle svega
sve one nemaju cak ni ime
samo te oci posecene vetrom
koje sjaje bas kao i moje
znam da znas
al' ne vidis i ne cujes
i ne znas koje
male stvari se broje
i dok porazi se roje
plasim se da priznam
da postojis, rane gnoje
i da mi falis
fali mi dodir, fali mi rec,
fali mi osmeh, fali mi lice,
fale mi lazi, fale sitnice, dosta krivice
ptice selice nestaju
ja ostajem i
svi ti pogledi me plase
prokleti srecni zagrljeni ljudi
sve te uloge su bile nase
samo moje i tvoje
a gde smo sad
gledaj u mene, nema mene
samo sene uspomene, samo tragovi
koliko dobijes, toliko das, ti nisi smela
znam da znas, znam da znas, znam da znas
 
Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i sute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.
 
Od unutrasnjeg hrama staza krece prema spoljnome - a ne obratno.

Graditi spoljni bez unutrasnjeg gubljenje je vremena i snage;takva gradnja unosi neravnotezu u prirodu i medju ljude.

Ne pokusavajte manjkavost unutrasnjeg zabasuriti velicinom,ukrasima i slavom spoljnog hrama.Ukoliko spoljni nije odraz unutrasnjeg,ne treba ga ni graditi.

Ne gubite snagu,novac i vreme na graditeljske pothvate bez unutrasnjeg pokrica.
 
*kiki*:
Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i sute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.
Hmmm... ovo mi trenutno liči i na mene...
 
Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
imam te u ljubavi, prisutna si tugom
i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
jer kao da daleko djetinjstvo ocekujem,
noc s kojom lutam, prisutna je sama.
Ima te negdje, prisutna si daljinom
i ocima slicnim odrazu vode,
prisutna mjesecinom.
Ima te i mora te biti, poslije toliko godina,
poput skrivenog mjesta, prisutna si krisom.
 

Back
Top